Formiran 19. maja prošle godine, ali optužnice nema: Šta Tužilaštvo BiH još čeka za Kraljevićevo negiranje genocida

Piše: A. Čorbo-Zećo

Iako je još 19. maja prošle godine formiran predmet protiv načelnika Općine Vlasenica Miroslava Kraljevića zbog sumnje na krivično djelo negiranja genocida, ratnih zločina i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, optužnica do danas nije podignuta, niti je javnosti ponuđeno bilo kakvo suštinsko objašnjenje.

Kraljević nije upao niti u decembarsko 'bildanje tužilačke norme', a umjesto pravne reakcije tišina. Umjesto jasne poruke da zakon važi za sve birokratsko razvlačenje koje postaje pravilo, a ne izuzetak, sve jasnije ukazuje kakvi vjetrovi pušu u Tužilaštvu kojim rukvoodi Milanko Kajganić.

Iz Tužilaštva BiH ranije su naveli da se „provode aktivnosti u cilju ispitivanja navoda“ i da će javnost biti obaviještena „kada bude donesena tužilačka odluka“. No, u zemlji u kojoj je veličanje Radovana Karadžića i Ratka Mladića krivično djelo, a njihova doživotna presuda pravosnažna međunarodna činjenica, postavlja se pitanje šta se još ispituje?

Podsjećanja radi, Kraljević je na javnom skupu, snimljenom i objavljenom na službenoj Facebook stranici Info portala Općine Vlasenica, otvoreno izrazio „veliko poštovanje“ Karadžiću i Mladiću, nazivajući ih „slavnim imenima“. Uz to je poručio:

„Svi smo mi Radovani. Isto kao što smo danas svi Mile Dodik…“

Takva izjava ne ostavlja prostor za pravne dileme ona predstavlja direktno veličanje osuđenih ratnih zločinaca i relativizaciju genocida.

Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da se protiv samog Kraljevića već vodi sudski postupak za ratne zločine počinjene nad bošnjačkim civilima u Vlasenici, uključujući protivpravna zatvaranja, ubistva, seksualna zlostavljanja i mučenja.

Uprkos svemu, Kraljević je politički netaknut čak je i treći put izabran na istu funkciju.

Ovakav odnos Tužilaštva BiH ne može se posmatrati izolirano. On se uklapa u širi obrazac nepostupanja i selektivne pravde koji se u javnosti sve češće dovodi u vezu s mandatom glavnog tužioca Milanka Kajganića. U trenutku kada se Tužilaštvo BiH suočava s ozbiljnim kritikama zbog sporosti, nedostatka optužnica u politički osjetljivim predmetima i izostanka odgovora na otvoreno negiranje genocida, slučaj Kraljević postaje simbol tog problema.

Ako Tužilaštvo BiH nije u stanju ili nema volju da procesuira javno, dokumentovano i nesporno veličanje ratnih zločinaca, kakvu poruku šalje žrtvama, ali i društvu u cjelini? Da su presude Haškog tribunala mrtvo slovo na papiru? Da zakon važi samo kada politički nije neugodno?

Dok Tužilaštvo „provodi aktivnosti“, vrijeme radi protiv istine, protiv pravde i protiv elementarnog dostojanstva žrtava. A šutnja institucija u ovom slučaju više nije neutralna ona postaje saučesništvo.