Specijalni rat i medijska enklava: Hayat i Telecom su naši, a na izborima definišimo ko su njihovi!

Piše: Rasim Belko

Sagledavajući procese koji u i oko Bosne i Hercegovine traju već dugo, jasno je da nemamo definisanu ideju koja bi nas okupljala i vezivala, a upravo bi to olakšalo kretanje ka jasnim ciljevima. Sve se odvija stihijski, od mjeseca do mjeseca, od mandata do mandata. Bez jasne ideje i proklamovanih ciljeva besmisleno je tražiti strategije.

Iako živimo u vremenu otvorenih sukoba, često smo zatečeni i prečesto iznenađeni, što je pogubno. Kao da odbijamo prihvatiti da je prostor koji zovemo domovinom strateški interes zaraćenih svjetskih sila i hegemonista u regionu, a to je naša najveća opasnost.

Posljednjih mjesec dana svjedočimo sporu oko BH Telecoma i Televizije Hayat. Raspravlja se ko je u pravu, ko kome šta duguje, jedni slave svoje, drugi svoje, a na kraju svi gubimo. Od sinoć Hayat je skinut s platforme BH Telecoma, sutra će platforma Telecoma biti skinuta iz brojnih domaćinstava. O marketinškoj, reputacionoj i finansijskoj šteti tek će se govoriti.

Primarno su krivcima za ovaj problem prozvane političke face Trojke. To je tačno, ali plitko kao objašnjenje, ne objašnjava koliko smo svi izgubili niti dubinu prijetnje. Već godinama pišemo o “specijalnom ratu”, kad tu sintagmu izgovorite, mnogi vas smatraju pretjeranim ili zanesenjakom, te odbijaju povezati činjenice koje su pred očima.

Tu leži prvi problem. Nesposobnost da se prijetnja prepozna i da joj se suprotstavimo. Taj specijalni rat vodi se kroz različite kanale, a mediji su jedno od najmoćnijih oružja. Konflikt BH Telecom - Hayat nije samo političko-ekonomsko pitanje, on je manifestacija dubljeg medijskog i informacionog rata.

U Federaciji BiH gledaocima se nameće hrvatsko-srpski medijski kolaž. Sportske prijenose u 80% slučajeva komentiraju srpski ili hrvatski komentatori. Platforme poput Sport Kluba ostale su pretežno na hrvatskom jeziku. Arena Sport, iako ima kanal na bosanskom, većinu prenosa radi na srpskom. Zabavni programi uglavnom su na srpskom, u manjoj mjeri na hrvatskom. Čak i javni servis, Federalna televizija, počinje emitovati HRT-ove emisije, pa gledalac nije siguran je li u BiH ili u Hrvatskoj.

S druge strane, veliki paketi zabavnog programa proizvedeni su u Srbiji i plasirani su kod nas na srpskom jeziku. U najvećoj mjeri nemamo adekvatnu zabavno-sportsku ponudu na bosanskom jeziku.

Kada je riječ o informativnim programima i online medijima, medijski prostor BiH je dodatno zagađen. Preplavljeni smo sadržajem iz Srbije i Hrvatske, ali i drugim stranim medijima koji često prolaze kroz Beograd i Zagreb. Sadržaji su često usmjereni protiv interesa naše države, prikrivajući se pričama o pomirenju i stabilnosti.

Paralelno, BHRT, koji se vodi kao bitan za državu, često postaje servis antibosanskih narativa, u njegovom programu rječnik je ili vještački neutralan ili, nažalost, naklonjen negatorima države. Zato je borba za Hayat bila toliko izražena, Hayat predstavlja rijetku televizijsku kuću bez dilema o našoj historiji, sadašnjosti i budućnosti. Hayat i mediji slične uređivačke politike čine enklavu koja je posljednja barijera protiv pokušaja potpune kontrole javnog mnijenja u BiH.

Enklavu se nastoji razvaliti izvrtanjem činjenica, metoda koja se intenzivirala od dolaska Trojke na vlast. Svaki novinar iz okoliša te enklave odmah je prozivan “BIA” saradnikom, “Vučićevim” i slično, a takve etikete služe delegitimizaciji i zastrašivanju. Postavljaju se i pitanja o porijeklu i lokaciji političkih projekata koji su doveli do tih promjena vlasti, ali ta rasprava često ostaje zapostavljena.

Pritom dio medija trpi javne pritiske i slapp-tužbe od funkcionera bliskih Trojci, među kojima ima kadrova školovanih i u strukturama povezanima s Agencijom BIA. Istina je i da su izbori pred nama, a Trojka nema nijedan vidljiv, državotvoran ili uspješan projekat kojim bi se predstavila biračima, što je dodatni motiv za sukobe s Hayatom i drugim nezavisnim medijima.

Međutim, šira je istina da Trojka nije tek tako nametnuta, iza svega stoje širi geopolitički interesi i lokalne koalicije kojima je u interesu slabljenje državnih institucija i javnog prostora koji promoviše bosanski identitet. A dio bosanskog identiteta je i sam BH Telecom.

Zbog toga, ne treba braniti samo Hayat, mora se braniti i BH Telecom, jer su oba sistema naša kritična dobra. Njihovo urušavanje nije pitanje jednog dana ili jedne službe, to je pitanje suvereniteta, slobode informisanja i budućnosti naše zajednice.

Kako Hayat, tako Telecom, pa i svi mi u problemu smo dok ne shvatimo na kakvoj vjetrometini živimo i da specijalne operacije preuzimanja narativa i našeg javnog mnijenja nisu tek tako pale s neba.

Stoga, bez jasne ideje, koordinirane strategije i medijske pismenosti društvo ostaje ranjivo. Potrebno je podsticati razvoj domaćih medijskih sadržaja na bosanskom jeziku, zaštititi javne servise od instrumentalizacije, osigurati transparentnost u upravljanju ključnim kompanijama i podržati nezavisno novinarstvo. Građani, civilni sektor i domaći politički akteri moraju prepoznati opasnost i zajednički djelovati, inače će nas drugi oblikovati u skladu sa sopstvenim interesima.

A to im je cilj!

I zato upamtimo, Hayat i BH Telecom su naši, a na nama je da na izborima definišemo ko su njihovi!