U ime lavova koji nam dadoše slobodu razvijte sutra zastave bosanske i zapalite svijeće za ubijene snove velikosrpstva!

Piše: Rasim Belko

Sutra je 1. mart, jedan od najvažnijih datuma u dugoj historiji države Bosne i Hercegovine. Tog dana naša država obnovila je svoju nezavisnost. O historijskoj bitnosti i samoj političkoj borbi koja je prethodila referendumu o nezavisnosti, rečeno je sve.

Međutim, jedan aspekt često se gurne u zapećak, negdje na margine govora i čestitki. A taj aspekt bio je najvažniji preduvjet da bi se desio referendum i da bi nezavisnost bosanske države bila obnovljena.

Taj preduvjet ogleda se u spremnosti hrabrih sinova i kćeri Bosne i Hercegovine da rizikuju sve što imaju, ono najsvetije život, porodice, slobodu i pripreme teren za obnovu nezavisnosti. Mnogi će reći da je referendum plod raspada Jugoslavije i velikosrpske težnje, ali to je samo djelimično tačno.

Jer da nije bilo spremnosti i odlučnosti domoljuba, političkih lidera, ali i drugih lavova i vizionara, a tu spremnost naglašavaju okolnosti u kojima se sve odvijalo, ko zna u kakvoj bismo državi danas živjeli.

Ozbiljan je to bio zadatak, odlučiti se i organizovati referendum, izdržati sve pritiske srpske politike i operative koja je na sve moguće načine željela ili spriječiti referendum ili njegove rezultate oblatiti dovoljno da ne budu prihvaćeni. No, osim tog tereta, svaki pojedinac koji je tih mjeseci vodio bitku za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu živio je s mogućnošću koja se kasnije i ostvarila, otvorenom agresijom onih kojima je nezavisnost BiH pokvarila snove o velikoj Srbiji.

Stoga se kontinuirano mora ponavljati da se referendum nije desio slučajno, da nam pravo izbora između slobode u svojoj i zarobljenosti u tuđoj državi nije niko dao, nego su se za tu priliku izborili naši sunarodnjaci u tom vremenu, ponavljam, rizikujući sve što su imali.

I bili su svjesni da je referendum samo odluka o nezavisnosti naše države, a da će njena odbrana tek uslijediti. Zbog toga se ti sunarodnjaci, bosanski lavovi i lavice, moraju isticati u prvi plan kada se priča o nezavisnosti, jer dok su mnogi snili snom jugoslovenstva, oni su na terenu stvarali prilike za odbranu Bosne i Hercegovine i bosanstva.

Narod Bosne i Hercegovine bio je goloruk, a država institucionalno potkapacitirana da brani svoju nezavisnost, jer tada još formalno postojeća SFR Jugoslavija činila je sve da oslabi mogućnosti Bosne i Hercegovine.

I zato nam mora biti jasno da nismo opstali zbog pomoći NATO-a, UN-a, Zapada ili nekog trećeg, već zbog onih hrabrih koji su u ilegali kovali planove, ali i iznalazili sredstva za odbranu Bosne i Hercegovine. Žalosno je, zato, kada čitam današnje „stručnjake“ kako analiziraju ulogu prvog predsjednika Alije Izetbegovića i patriota oko njega u odbrani države.

Predsjednik Izetbegović i sve patriote tog doba krenuli su od ničega i napravili državu, ovi koji ih danas kritikuju ne mogu očistiti 40 centimetara snijega u potpunoj slobodi. Ne mogu zaštititi državnu televiziju, institucionalno podrivaju državu, a pričaju o vremenu o kojem očito malo znaju ili ne žele da znaju.

A patriote s početka 90-ih ne samo da su izborile nezavisnost, stvorile Armiju i MUP RBiH, zaštitile dobar dio teritorije na koji su se sklonili prognani, nego su postepeno razvijale ofanzivnu snagu i omogućile da se general Mehmed Alagić i njegovi borci popnu na vrh Vlašića, a general Atif Dudaković da se iz enklave otrgne i dođe nadomak Banje Luke. Ništa od toga nije došlo preko noći i bez ozbiljne žrtve svakog pojedinca.

Zbog njih danas imamo svoju, nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Zbog njih moramo biti svjesni da svaki od nas u svakom trenutku mora biti spreman dati sve od sebe, kao što su oni početkom 90-ih. Imali su i oni "trojke" tada, kao što ih mi imamo danas!

Ne smijemo danas vjerovati da se država ne može izgubiti, može, i mi nismo daleko od toga. Jer mi koji danas živimo u Bosni i Hercegovini olako vjerujemo stranim predstavnicima, ma otkud oni dolazili, a zaboravljamo da je većina njih svoje države dobila potpisima, a mi smo za svoju dali očeve, majke, braću, sestre…

I u ime naših lavova i lavica razvijmo sutra zastave bosanske, pokažimo inat bosanski, neka svako zna da je država Bosna i Hercegovina vječna, a njeni neprijatelji prolazni. Jer mi se, uistinu, imamo čime ponositi.

Usput, pošto je režim Milorada Dodika proglasio 1. mart Danom žalosti u entitetu Rs, a imaju za čim žaliti jer su njihove žrtve bile uzaludne, patriote Bosne i Hercegovine zapalite svijeće za umrle snove velikosrpskog hegemonizma!

Sretan vam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!