Stranka za BiH jedina bila protiv: Razlozi - eliminacija BH-Gasa, derogacija Dejtona, privatna kompanija i pravni presedan

(Patria) - Stranka za Bosnu i Hercegovinu obrazložila je razloge zbog kojih na današnjoj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH nije podržala predložene izmjene i dopune Zakona o gasovodu Južna interkonekcija BiH - Republika Hrvatska.

http://nap.ba/qpost/446684

SDA, SDP, DF, NiP, NS, HDZ... izglasali izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji

(Patria) - Zastupnički dom Parlamenta FBiH usvojio je na današnjoj vanrednoj sjednici Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Južnoj interkonekciji.Podršku ovom zakonskom rješenju dalo je ukupno 79 zastupnika, dva su bila protiv, a jeda

Podsjetimo, na netom okončanoj vanrednoj sjednici Zastupničkog doma usvojene su izmjene i dopune Zakona o Južnoj interkonekciji. Za je bilo 79 zastupnika, dva su glasala protiv, dok je jedan bio suzdržan.

A upravo su protiv bili zastupnici Stranke za Bosnu i Hercegovinu, čije razloge za takvo postupanje možete pročitati u nastavku teksta.

1. Odustalo se od koncepta da BH-Gas, kao javna kompanija, realizuje investiciju, a sve nakon ultimativnog zahtjeva Dragana Čovića kojem se usvajanjem ovih izmjena i dopuna Zakona ispunjavaju želje.

Napominjemo da je BH-Gas, kao nosilac investicije, već prethodno izradio Idejni projekat, Studiju uticaja na okoliš, Studiju izvodljivosti, ishodivao Okolinsku dozvolu, te predao zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti i utvrđivanja javnog interesa za gasovod;

2. Umjesto javne kompanije koja je dovela ovu investiciju do nivoa Glavnog projekta, koji je osnov za izdavanje građevinske dozvole, sada se u Zakon kao nosilac investicije pojavljuje privatna kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, koja nema nikakvog iskustva u realizaciji gasnih projekata.

Pored toga, a nakon prihvatanja izmjena i dopuna Zakona, pojavljuje se kompanija koja je formirana u novembru 2025. godine, te njena kćerka firma u Sarajevu koja nije realizirala bilo kakav projekat iz oblasti energetike;

3. Transport gasa ima status javne usluge i to na isti način kao i u sektoru električne energije, obzirom da je kompanija Elektroprijenos formirana kao korporacija u pružanju javne usluge.

Aneks 9 Dejtonskog sporazuma je predvidio formiranje javnih korporacija u sektoru transporta, što u osnovi to i jeste planirano i u sektoru električne energije i u sektoru prirodnog gasa.

Ovim se odustaje od koncepta korporacija (suprotno odredbama Dejtonskog sporazuma) i pravi se pravni presedan što je, po našem mišljenju, potpuno neutemeljeno, neosnovano i neprihvatljivo;

4. Potpuno je nelogično da se usvaja Zakon o izmjenama i dopunama, iako istovremeno nije urađena Studija izvodljivosti, niti za moguće troškove investicije i cijene gasa, niti za izračun koliko će iznositi cijena kWh iz TE na prirodni gas.

Sada se ulazi u investiciju koja bi značila izgradnju minimalno 380 km transportnog gasovoda, jer su u Zakon dodani odvojci sa Južne interkonekcije, kao i gasovod Kladanj-Tuzla. Za cjelokupnu investiciju ne postoji niti jedan dokument, kolokvijalno rečeno niti jedan papir, kojim bi se dokazala isplativost, niti koju bi cijenu gasa plaćali privreda i stanovništvo;

5. Ugovor koji treba potpisati u roku od 30 dana između Vlade FBiH i kompanije AAFS je upitan i problematičan, jer ne garantuje njegovu transparentnost, niti će biti predmet uvida parlamentaraca i njihove odluke o istom.

U izmjenama i dopunama Zakona nema precizne odredbe da li se dodjeljuje koncesija ili neki drugi vid javno-privatnog partnerstva, odnosno samo se koncesija daje kao mogućnost i to kroz preuzimanje dijelova obaveza iz Zakona o koncesijama FBiH, što je pravno neodrživo;

6. Neutemeljeno je da se u izmjenama i dopunama Zakona imenuje privatna firma, što predstavlja pravni presedan. Ovo je jedan od razloga što bi ove izmjene mogle biti ocijenjene kao neustavne na Ustavnom sudu, jer je ovim narušeno i pravo konkurencije, a nisu ispoštivane ni odredbe Zakona o koncesijama.

Upitno je zašto se privatnoj kompaniji daje na poklon državno zemljište na trasi gasovoda, i to ono koje je pod zabranom raspolaganja. Napominjemo da je Zakon o eksproprijaciji decidno propisao da se samo javni organ može osloboditi plaćanja naknade za eksproprisanu nekretninu.

Ovo praktično znači da i kada se ukine zabrana raspolaganja državnom imovinom opet je po Zakonu o eksproprijaciji nedozvoljeno osloboditi privatnu kompaniju od plaćanja naknade. I zbog ovog razloga predmetne izmjene mogu pasti na Ustavnom sudu, jer niti jedna privatna kompanija nije oslobođena plaćanja naknade;

7. Izmjena i dopuna Zakona, sačinjena na ovaj način, implicira da će za svaki privatni projekat biti moguće da se realizuje na isti način tj. prozvat ćemo u zakonu "neku kompaniju" i dati zemljište besplatno. Navedenim se pravi potpun pravni presedan sa nesagledivim posljedicama posebno za jedinice lokalne zajednice;

8. U izmjenama i dopunama Zakona nema naznačenog odgovora šta će biti osiguranje za kredit koji će "obezbijediti" AAFS, osim usmenog uvjeravanja da neće biti fiskalnog opterećenja za budžet.

Tražimo da ovo bude ili dio Zakona ili zaključaka koji će pratiti Zakon, jer time onda otklanjamo opasnost davanja bilo kakvih garancija od strane Vlade FBiH.

Ne smije se dozvoliti da budžet ili štaviše imovina Federacije BiH bude garant i predmet pregovora koji će se zaključiti između Vlade FBIH i AAFS;

9. Posebno je nejasno zašto je gasovod Kladanj-Tuzla uključen u izmjene i dopune Zakona, kada isti nema nikakve direktne poveznice sa Južnom interkonekcijom. Tu investiciju može raditi i BH-Gas, jer se i radi o odvojku sa postojećeg sistema BH-Gasa u Kladnju.

Zar je zaista opravdano sve dati privatnoj kompaniji, a Dejtonski sporazum nam je dao mogućnost udruživanja u javne korporacije. Ne razgradnju javnih preduzeća, već udruživanja u nove;

10. Iz izmjena i dopuna Zakona ne vidi se ko će upravljati Južnom interkonekcijom, jer su i sami predstavnici kompanije AAFS saopćili da ova kompanija neće upravljati gasovodom.

Naime, na sjednici Odbora za energetiku Parlamenta FBiH jasno je rečeno od strane predstavnika ove kompanije da bi tek formirali novu kompaniju za upravljanje gasovodom, pa se postavlja pitanje šta se uopće usvaja.

Ko je taj subjekt koji će zakupljivati kapacitete na LNG Krku, kod Plinacra, nekoj novoj formiranoj kompaniji i čime će se garantovati kompaniji AAFS povrat investicije kroz zakupe kapaciteta i transport gasa?;

11. Na kraju 2027. godine, a prema najavama i odlukama evropskih tijela i institucija, obustavit će se isporuke gasa iz Rusije, te ko i čime zapravo garantuje FBiH da će do ovog roka biti izgrađena Južna interkonekcija?

Koje garancije će se tražiti od kompanije AAFS da će gasovod biti izgrađen u ovom roku ili nekom drugom roku? U izmjenama Zakona to se nigdje ne spominje, te se postavlja pitanje da li će to biti tačka u budućem ugovoru koji će biti "tajna" ili će se zastupnici javno upoznati sa konačnom izgradnjom gasovoda;

12. AAFS u javnosti prezentuje da će izgraditi 3 TE na plin i nigdje nema garancija da će se to zaista i izgraditi. Postavlja se pitanje šta će se desiti sa JP EPBiH i zašto se izgradnja TE na plin obećava privatnom investitoru kad imamo javno preduzeće koje je osposobljeno za takve investicije.

Da li ovim pravimo od javnih preduzeća, i BH-Gasa i JP EPBiH i Energoinvesta "invalide", od kojih će samo ostati ljušture, a ne javna preduzeća koja prižaju javnu uslugu.

Da li je cilj ove Vlade FBiH da uruši energetski sektor Federacije BiH na način da umjesto dvije državne kompanije "ubaci" dvije privatne, sve pod marketinškom floskulom hitnosti uređenja energetskog sektora?

Da li je želja ove Vlade da se u posao trgovine gasom nametne kompanija Amira Gross Kabirija, koji je u februaru ove godine potpisao Memorandum o razumijevanju kojim se obezbjeđuje okvir za dugoročno snabdijevanje prirodnim gasom?

Sve naprijed navedeno pokazuje da se ovom poslu pristupilo samo s jednim ciljem, a to je da se kroz izmjene i dopune Zakona odredi kompanija koja će izgraditi gasovod tj. preuzeti investiciju bez bilo kakvih garancija.

Vladajuća većina treba konačno shvatiti da se odgovorna politika ne zasniva na ponavljanju naučenih rečenica o potrebi energetske stabilnosti, već na stvaranju održivog sistema u kojem javna preduzeća kao garanti obezbjeđenja javne usluge za sve građane u FBiH implementiraju strateške projekte, kao što je to slučaj svugdje u svijetu.

Ne treba biti energetski stručnjak da se shvati da ovaj predloženi koncept nije prisutan niti u regiji, niti šire, jer koja bi to (ozbiljna) država upravljanje kritičnom infrastrukturom (kao što je gasovod) dala tek nedavno formiranoj kompaniji?

Iz svega navedenog, Stranka za BiH nije podržala predložene izmjene i dopune Zakona, jer ne želimo prevashodno da učestvujemo u derogaciji Dejtonskog sporazuma, niti u napuštanju koncepta koji znači da se transport prirodnog gasa uredi kroz Aneks 9 Dejtonskog sporazuma, na način da javna usluga transporta gasa bude uređena na isti način kako je to već urađeno u sektoru električne energije kroz formirani Elektroprijenos, kao državne kompanije.

Stranka za BiH svim gore postavljenim pitanjima ne urušava koncept potrebe izgradnje Južne interkonekcije, već upravo suprotno želi da Južna interkonekcija bude zaista i izgrađena, a ne da ostane mrtvo slovo na papiru, kao i mnogi drugi energetski projekti koji su trebali značiti energetsko jačanje države, a ne puko konstatovanje da se energetski sistem polako, ali sigurno urušava.

Stranka za Bosnu i Hercegovinu je nedvojbena u opredjeljenju da sa međunarodnim partnerima, uključujući i američku administraciju radi na unaprijeđenju Dejtonskog sporazuma, a ne na njegovom urušavanju, te na unaprijeđenju energetske sigurnosti svih građana u BiH.