Piše: Armin Sijamić
Američko-izraelski rat protiv Irana iz dana u dan, na razne načine, utiče na procese u drugim dijelovima svijeta. Jedan od takvih primjera je i pitanje Ukrajine.
Dok je američki predsjednik Donald Trump mjesecima gomilao snage na Bliskom istoku, u namjeri da napadne Iran po želji i volji izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, javnost je bila podijeljena u procjenama hoće li do napada doći.
Ruska vojska nije imala tu dilemu. Znala je da će američka vojska sa sobom na Bliski istok ponijeti dio raketnih presretača, posebno sistema Patriot, i druge opreme, čak i ako do napada ne dođe, i da će to značiti da će istih tih sredstava biti manje za Ukrajinu.
Od kraja februara, od perioda pred američko-izraelski napad na Iran, ruska vojska je danima i noćima raketama i dronovima zasipala mete u Ukrajini, u očiglednoj namjeri da natjera ukrajinsku vojsku da troši presretače ili da iskoristi činjenicu što će dio njih završiti na Bliskom istoku. U najgorem slučaju po Rusiju, čak ako bi bilo dovoljno presretača i za američku i za ukrajinsku vojsku, to je bila prilika da se zalihe takve opreme smanje u Ukrajini i na Zapadu, odnosno da se neke važne mete pogode.
Kijev je govorio o nezapamćenom intenzitetu ruskih napada. U brojnim gradovima zabilježeni su udari na civilne objekte i civile. Tako je ruska agresija na Ukrajinu dobila novu epizodu izvan rusko-ukrajinskih granica, nakon što su okršaji dvije države zabilježeni čak i u Africi.
Zelenski kao spas za Bliski istok
Od tada traju i pojačani ukrajinski napadi na rusku naftnu i gasnu infrastrukturu. Ukrajina je, od početka američko-izraelskog rata protiv Irana, Rusiji nanijela štete koje se mjere u milijardama dolara i sedmice prekida izvoz dijela ruskih energenata.
Paralelno s tim, arapskim državama, Izraelu i Sjedinjenim Državama, Ukrajina je nudila ekspertizu u presretanju iranskih dronova, jer su, kažu, to specijalizovali u svojoj zemlji nakon napada ruskih dronova koji su pravljeni po iranskom modelu Shahed-136. Kijev je tako poručio Iranu da nije zaboravio iransku pomoć Rusiji, a svojim saveznicima pružio ruku saradnje.
Neki tvrde da Iranci sada imaju bolje varijante vlastitog drona. Naime, iranski dronovi imaju rješenja ruskih stručnjaka u vidu ruskog drona Geran-2, koji je testiran u Ukrajini na protivvazdušnoj odbrani napravljenoj na Zapadu.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je prije desetak dana posjetio Ujedinjene Arapske Emirate i ponudio pomoć u borbi protiv iranskih dronova, a ubrzo nakon toga iranski mediji su javili da je u toj arapskoj državi pogođeno skladište s ukrajinskom opremom i stručnjacima.
Zelenski je posjetio i Siriju kojom upravlja Ahmed al-Sharaa, bivši vođa Al-Qaide. Zelenski je rekao da postoji interes obje strane da sklope sporazume u oblasti odbrane, dok Sirija ostaje zarobljena između interesa država koje su al-Sharaau dovele na vlast u Damasku.
Veze Ukrajine s al-Sharaaom su postojale dok je bio u Idlibu. Ukrajinski mediji su izvijestili da su Ukrajinci uvježbavali njegove borce, koji su se borili protiv sirijske i ruske vojske.
Ovakvim držanjem Zelenski poručuje Zapadu da se na Ukrajinu može osloniti i izvan njenih granica.
Planovi i mogućnosti
Ali, u ovim potezima Zelenskog krije se velika opasnost za Ukrajinu, odnosno prilika koju ruski predsjednik Vladimir Putin nije imao dugo vremena. Sjedinjene Države su zauzete svojim ratom i evropske države nisu pomogle na način na koji bi to Trump želio, što je američkog predsjednika navelo da im poruči da možda u budućnosti ni Washington neće braniti evropske saveznike.
Putin dobija i „prenapregnutost“ (overstretch) i „prezauzetost“ (overcommitment) američkih i možda čak ukrajinskih snaga, što su važni pojmovi u američkim strategijama ratovanja od kraja Hladnog rata i što se pokušava izbijeći. Pored toga što će manje američke opreme dolaziti u Ukrajinu, Kijev ne bi bio prioritet Washingtona ni država koje daju prednost Izraelu. To je priznao i sam Zelenski, posebno istakavši strah da će Ukrajina ostati bez pomenutog sistema Patriot.
Ovakvu priliku Putin je dugo čekao, nakon što je mjesecima posmatrao kako se Trump obračunava s ruskim saveznicima širom svijeta. I tada je bilo jasno da bi neka velika Trumpova greška mogla promijeniti tok stvari u korist Kremlja.
Tako su dva rata, na istoku Evrope i Bliskom istoku, postali dio obračuna Zapada i Rusije. Od početka napada na Iran ruski energenti postali su traženiji, iako s višom cijenom nego koju sedmicu unazad.
Napadi na elektroenergetske objekte u Ukrajini, Rusiji, Iranu, Izraelu i širom Bliskog istoka uklapaju se u rat za naftu i prirodni gas. Svaki udar na elektroenergetsku infrastrukturu dio je šire strategije o pristupu, kontroli i cijeni energenata, a što se odražava na čitav svijet.
Zelenski je otišao i korak dalje i ponudio Washingtonu i državama u Perzijskom zalivu da se Ukrajina uključi u osiguranje plovidbe kroz Hormuški moreuz, jer ima iskustva s koridorima u Crnom moru i izvozu ukrajinskog žita. Ovaj prijedlog je pokušaj Kijeva da ostane u planovima Washingtona, odnosno da rat u Ukrajini i dalje bude američka briga. Naime, Ukrajina nema načina da pomogne u Hormuškom moreuzu, a što se vidjelo i u slučaju ukrajinskog žita. Kijev je tada zavisio od pregovaračkih uspjeha Ankare, Washingtona i drugih.
Turneja Zelenskog po Bliskom istoku poklapa se s dolaskom proljeća. U prethodne četiri godine upravo tada su pokretane ofanzive, većinom ruske. Rijetko kada su donosile veća teritorijalna osvajanja, ali uvijek su imale za posljedicu veliko trošenje ljudi i materijala. Sada kada američka i izraelska vojska trebaju američko oružje i oruđe, to može biti važna stavka u ruskim planovima. Zato je Zelenskom, koji je bez sumnje na strani SAD-a i Izraela, u interesu da se rat na Bliskom istoku okonča čim prije. Dugotrajan američki rat na Bliskom istoku za Rusiju bi bila odlična vijest.