Nametnuta Vlada, namješten zakon: Gasovod kao ogledalo političke ovisnosti

Piše: A. Čorbo-Zećo

Kada je visoki predstavnik Christian Schmidt 2023. godine suspendovao dijelove Ustava Federacije BiH kako bi omogućio formiranje vlasti, otvorena je Pandorina kutija političke legitimnosti. Danas je sve jasnije da tako uspostavljena vlast ne može djelovati neovisno, racionalno i u interesu građana, već u skladu sa interesima onih koji su je instalirali. Prije svega, Sjedinjene Američke Države, čiji je tadašnji ambasador Michael Murphy imao ključnu ulogu u političkom inženjeringu koji danas živimo.

Vlada FBiH od samog početka nosi etiketu “nametnute”, a svaki njen potez u strateškim sektorima, posebno energetici, dodatno pojačava sumnju u to u čije ime i za čiji interes djeluje.

Najnoviji primjer je projekt Južne plinske interkonekcije, godinama predstavljan kao ključ energetske nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Međutim, umjesto jačanja suvereniteta, način na koji se projekt vodi otvara ozbiljna pitanja o njegovoj stvarnoj svrsi i krajnjim korisnicima. S pravom je Hazim Bašić ovaj projekt nazvao ogledalom državnog suvereniteta. I to s razlogom.

http://nap.ba/qpost/444854/Juna-plinska-interkonekcija-kao-ogledalo-dravnog-suvereniteta

Južna plinska interkonekcija kao ogledalo državnog suvereniteta

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim BašićIzgradnja Južne plinske interkonekcije između Bosne i Hercegovine i Hrvatske godinama se predstavlja kao strateški projekt koji bi smanjio zavisnost od ruskog plina. Međutim, posljednji politički i zakonski p

Izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji, kojima se direktno imenuje privatna kompanija kao nosilac investicije, predstavljaju opasan presedan bez ozbiljnog uporišta u demokratskoj praksi. Umjesto da zakon definiše pravila i procedure, on se pretvara u instrument za dodjelu posla unaprijed poznatom akteru.

Upozorenja Transparency International jasno ukazuju na suštinu problema eliminaciju konkurencije, zaobilaženje javnih nabavki i derogiranje principa transparentnosti. Kada se takve odluke donose po hitnom postupku, bez javne i stručne rasprave, opravdano je govoriti o modelu koji pogoduje partikularnim interesima, pri čemu se zanemaruju čak i interesi domaćih kompanija.

Posebno zabrinjava činjenica da se samo godinu nakon usvajanja zakona mijenja njegov ključni element iz projekta se izbacuje BH-Gas, domaće javno preduzeće, a uvodi privatna kompanija bez jasnih referenci u realizaciji velikih energetskih projekata.

Time se suštinski mijenja filozofija projekta, od javnog infrastrukturnog ulaganja pod kontrolom države do modela u kojem ključnu ulogu preuzima privatni subjekt. U zemlji sa slabim institucijama i visokim nivoom korupcije, to nije tehnička, nego duboko politička odluka.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da resorni ministar najavljuje potpisivanje ugovora u roku od 30 dana, bez jasnog odgovora na ključno pitanje – da li su i u kojoj mjeri provedene ozbiljne provjere investitora kojem se povjerava strateška infrastruktura. Kakve je garancije ponudio?

Tu dolazimo do suštine problema legitimiteta.

Vlada koja je nastala intervencijom visokog predstavnika sada donosi odluke koje imaju dugoročne posljedice po energetsku i ekonomsku budućnost zemlje. Može li vlast koja nije rezultat političke volje građana donositi ovako krupne odluke ili upravo način njenog formiranja objašnjava zašto se ovakve odluke i donose?

Umjesto transparentnosti, svjedočimo zatvorenim pregovorima i zakonskim rješenjima koja više podsjećaju na ad hoc aranžmane nego na sistemsku državnu politiku.

Zvanični narativ govori o smanjenju ovisnosti o ruskom plinu. No, ključno pitanje ostaje zamjenjujemo li jednu ovisnost drugom?

Godinama se govorilo o diverzifikaciji izvora, a danas svjedočimo modelu koji potencijalno uvodi novi monopol ovaj put pod okriljem američkog kapitala. Istovremeno, stručnjaci poput Almir Bečarević upozoravaju da je upitno hoće li BiH uopće imati pristup američkom plinu, posebno zbog neriješenog pitanja državne imovine.

Dodatni problem je i infrastruktura zakup LNG terminala na Krku već je velikim dijelom unaprijed rezervisan, dok Južna interkonekcija još nije ni započeta. To znači da bi Bosna i Hercegovina mogla ostati bez ključnog logističkog oslonca za ovaj projekt.

Ako se infrastruktura gradi i potencijalno kontrolira kroz aranžman sa jednim privatnim investitorom, bez jasnih garancija i transparentnih uslova, tada se energetska sigurnost ne jača već preoblikuje. Umjesto državne kontrole, uvodi se model u kojem ključne poluge mogu biti izvan domaćih institucija.

Istovremeno, projekt dolazi u trenutku kada Evropska unija jasno signalizira zaokret ka obnovljivim izvorima energije. Plin jeste tranzicijsko gorivo, ali dugoročna strategija ne ide u pravcu novih velikih gasnih investicija.

U takvom kontekstu pitamo se da li je Južna interkonekcija rezultat strateškog planiranja Bosne i Hercegovine ili dio šire geopolitičke igre u kojoj BiH ima minimalan utjecaj?

Južna plinska interkonekcija mogla bi biti važan projekt. Ali način na koji se realizuje baca ozbiljnu sjenu na njegove stvarne benefite. Kombinacija nametnute vlasti, zakona pisanog po mjeri investitora i izostanka transparentnosti stvara opasan presedan.

Energetska politika ne smije biti rezultat političkih improvizacija i zatvorenih dogovora. U suprotnom, umjesto jačanja suvereniteta, Bosna i Hercegovina rizikuje da izgubi kontrolu nad jednim od svojih najvažnijih resursa.