Lagumdžiju ubili geleri joysticka i neznanja: Ne shvata Zlatko da Bećirović nema ozbiljne domete, ni u igrici ni u politici!

Piše: Rasim Belko

U Bosni i Hercegovini rijetko ko više pokušava objasniti politiku. Politikantstvo je odavno preuzelo primat, međutim, ono što danas imamo ne može se objasniti zdravorazumski i vjerovatno bi bilo potrebno višegodišnje istraživanje da bi se shvatilo šta je danas politika u BiH.

Ovdje se političke greške pokušavaju predstaviti kao državna strategija, a želja za očuvanjem tračka političke moći gura pojedince u procese u kojima sve gubi smisao. Želja za vlašću i moći nikada nije napustila Zlatka Lagumdžiju, samo je protokom vremena bivala jačom, budeći u njemu anksioznost na svaku pomisao da bi mogao konačno nestati sa scene.

Nakon što je strovalio SDP, ali i skoro cijeli lijevi politički spektar u BiH, Lagumdžija je priliku za preživljavanje ugledao u specifičnoj političkoj pojavnosti Denisa Bećirovića. Svjestan da s Bećirovićem dijeli neutoljivu žeđ za pozicijama, nametnuo se kao politički mentor. No, svaki put kada Bećirović izgubi određen dio podrške, Lagumdžiju obuzmu trnci. Tada se uhvati starog trika i u javni prostor ulijeće s namjerom da šta bilo kaže, samo da se isturi kao štit Bećiroviću i tako spriječi štetu.

Upravo je to Lagumdžija radio ovih dana. Nakon višestruke blamaže bračnog para Bećirović (Denis i Mirela), od Mirelinog nezakonitog istupanja na internacionalnom nivou do Denisovog pretvaranja Mirele u vitalni interes, pojavio se Zlatko da pokuša pokupiti gelere i okrenuti priču u drugom smjeru.

Bećirović je u intervjuu proSDP mediju branio Mirelu Bećirović bez da je išta rekao u njenu korist, osim što je ponavljao izmišljene optužbe u stilu medijskog pokrovitelja Trojke da su kritike Bećirovićima zapravo pokušaj čuvanja nepostojeće koalicije SDA, SNSD, HDZ.

Lagumdžija u ovom pamfletu tvrdi da je ambasador, ali nigdje ne pokazuje ništa što bi to potvrdilo.

Jer, status Zlatka Lagumdžije je „stalni predstavnik Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama ili šef predstavništva (ili misije) u Ujedinjenim nacijama“. Iako se stalni predstavnik žargonski naziva ambasadorom, njegova uloga i funkcija se razlikuju od funkcije ambasadora u pojedinoj zemlji jer su Ujedinjene nacije multilateralna organizacija sa specifičnom strukturom i funkcijama. Dakle, funkcije ambasadora i stalnog predstavnika u UN su različite. Jasno je to kada se pogledaju prava i obaveze stalnog predstavnika u odnosu na klasičnu poziciju ambasadora.

U reakciji na TV gostovanje Slavena Kovačevića, predsjedničkog kandidata DF, Lagumdžija optužuje Kovačevića za neznanje, a onda pokazuje da sam zapravo ne poznaje materiju. Jer, Lagumdžija, demantirajući Kovačevića, tvrdi da je SSP „Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i njenih zemalja članica, na jednoj strani, i Bosne i Hercegovine na drugoj strani“.

Ko je barem jednom pročitao išta o SSP-u, jasno mu je da je to „SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJU između EVROPSKIH ZAJEDNICA i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane“.

Ispade Lagumdžija sveznalica koja malo zna, al’ optužuje druge, jer očito ne zna da je riječ o sporazumu, a ne ugovoru, i da je potpisan u ime Evropskih zajednica, a ne Evropske unije.

Lagumdžija u svome nastojanju da pokaže neko znanje zapravo pokazuje da ne zna ni kako se sporazum zove, niti kome je i zašto namijenjen.

Zato Lagumdžija nije odgovorio na ono što je Kovačević rekao. On je odgovorio na ono što bi volio da je Kovačević rekao. Klasična politička taktika – ne napadaš i ne pobijediš argument, nego promijeniš temu.

Prva stvar na kojoj se vidi koliko je ta reakcija nervozna jeste pitanje funkcije. Stalni predstavnik Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama nije ambasador u nekoj državi. To nije stvar semantike, nego stvar ovlasti. Ambasador provodi politiku države u jednoj zemlji. Stalni predstavnik je dio multilateralnog sistema i ne može se ponašati kao da je sam država. Ali Lagumdžija očito vjeruje da ta razlika postoji samo za druge, a ne za njega.

Razlika između „Evropske unije“ i „Evropskih zajednica“ nije greška u slovu, nego razlika između političkog znanja i političkog improvizovanja. Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju nisu nastali kao univerzalni put za svaku državu na svijetu, nego kao posebni sporazumi za zemlje jugoistočne Evrope, kasnije preimenovane u zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, Lagumdžija pokušava djelovati kao profesor međunarodnog prava, a završava kao student koji nije pročitao naslov skripte.

Ali pravi problem nije u tome što on ne zna. Problem je u tome što pokušava uvjeriti javnost da je njegova verzija tačna samo zato što mora biti tačna – jer je to jedini način da se politički spasi Denis Bećirović.

I tu dolazimo do najkomičnijeg dijela cijele priče, člana 27. Lagumdžija je, kao svaki političar koji nema argument, pronašao broj člana i počeo ga ponavljati kao da je riječ o čarobnoj formuli.

Iako je Slaven Kovačević u svom gostovanju na BHRT emisiji „Jutro za sve“ veoma jasno govorio da se svako izvršavanje međunarodnih sporazuma vrši u skladu sa Zakonom o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, naglašavajući član 27. samog zakona, u kojem eksplicitno stoji da se međunarodni sporazumi izvršavaju preko nadležnih institucija, Lagumdžija govori o članu 27. SSP-a, pokušavajući manipulacijom javnosti preokrenuti priču u svoju korist. Pogrešno.

U članu 27. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih sporazuma stvarno stoji da se oni izvršavaju „...preko nadležnih institucija“, čime ova Lagumdžijina manipulacija gubi svaki smisao. U suštini, ovdje se radi o vanjskoj politici, što je isključiva nadležnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine, odnosno Lagumdžija, kao i svi drugi predstavnici Bosne i Hercegovine, bili oni ambasadori ili stalni predstavnici, moraju tražiti stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine o pojedinom pitanju, a ne samostalno donositi odluke o glasanju o rezolucijama ili drugim elementima vanjske politike, čime direktno krše Ustav Bosne i Hercegovine, što je krivično djelo.

U Lagumdžijinom svijetu, on misli kako se odluke o tome da li glasati ZA ili PROTIV ili se pridružiti nekoj od rezolucija Ujedinjenih nacija ili Vijeća sigurnosti donose putem algoritma ili automatskog pilota, radi njegove manipulacije da mu SSP stvara zakonsku obavezu da tako postupa, dok je stvarnost potpuno drugačija.

Za svako glasanje ili pridruživanje rezolucijama Ujedinjenih nacija ili Vijeća sigurnosti morao je preko Ministarstva vanjskih poslova tražiti stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine i na temelju njega glasati ili se pridruživati rezolucijama. I ovdje je Lagumdžija pogubljen u njegovim algoritmima i automatskim pilotima, gdje je očito njegova tendencija da samostalno odlučuje, kao pravi autokrata ili diktator, jača od Ustava Bosne i Hercegovine. Podsjećamo Lagumdžiju i njegove satelitske snage (skraćeno SS snage) da je Ustav Bosne i Hercegovine iznad njihovih potreba za samostalnim odlučivanjem.

Iako je Lagumdžija bez argumenata napao Kovačevića i druge koji su kritikovali djelovanje Mirele Bećirović, ko god pogleda snimak gostovanja vidjet će da se Kovačević vidno suzdržao od napada na suprugu Denisa Bećirovića, radi njenog nastupa na jednom od međunarodnih foruma, za što je trebala opet saglasnost ili bar informisanost Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što sam Bećirović nije osigurao.

Čak se ovdje postavlja i dodatno pitanje, odakle sam Lagumdžija na manifestaciji promoviranja Sarajevske Hagade, što je bilo rađeno preko Ambasade i ambasadora Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama ili kakve veze ta manifestacija ima sa njegovim poslovima u Ujedinjenim nacijama.

Očito nikakve, ali se Lagumdžija u svome maniru i tu nametnuo, vidno željan neke medijske pažnje ili potrebe da Bećiroviću kaže nove instrukcije šta i kako da radi. Pa se postavlja objektivno pitanje, ko je stvarni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Lagumdžija ili Bećirović i ko koga vodi preko joysticka.

Izgleda je Bećirović igrao na PS5 igricu ASTRO BOT, ali ga je robot u kojem vidi spas iznevjerio i ugasio mu nade u spas broda pred potonuće.

Sumirano, Lagumdžija je poginuo kupeći gelere jer joystick nije izdržao. Tu ga razumijemo, jer i u virtuelnom kao i u stvarnom svijetu Bećirović je isprazna pojava koja u trodecenijskom djelovanju nije ubilježila ozbiljan rezultat, da ne kažemo uspjeh!