Gospodo Bošnjaci, država se ne brani izjavama, nego smjelom i mudrom politikom!

Piše: Rasim Belko

Često smo i duži vremenski period na stranicama Agencije Patria zagovarali okupljanje probosanskih lidera i onih koji učestvuju u javnom životu naše zemlje, te podvlačenje crvenih linija na frontu prema secesionizmima i nastavku agresija političkim alatima.

Iako su takvi pozivi uglavnom odlazili u prazno i nisu nailazili na plodno tlo, pred Ramazanski bajram bosanskohercegovačko društvo doživjelo je skoro pa javni šok objavom i potpisivanjem “Izjave o osudi govora mržnje, islamofobije i lažnih narativa o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini”.

Okupili su se i to je jedino pozitivno u toj priči, ali i to okupljanje je upitno ako su mu motivi upitni. Prije nego pređem na problematičnost izjava poput ove potpisane, moram primijetiti ono što se samo nameće za primijetiti.

Oko izjave kojom se Bošnjaci, muslimani brane od narativa i islamofobičnih poruka okupiše se oni koji su pristali na apsolutno poništavanje političke volje i prava tih istih Bošnjaka, muslimana. Ta Izjava, pa makar joj sponzor bila i Islamska zajednica, ne može osporiti činjenicu da je ozbiljan ako ne i najveći dio političkog i NVO spiska potpisnika učestvovao u sabotaži političkog prava Bošnjaka zarad interesa srpske, hrvatske i politike internacionalnih neprijatelja Bosne i Hercegovine.

Problem koji su ti unutrašnji neprijatelji Bosne i Bošnjaka stvorili 2023. godine prihvatajući nametanje aparthejda Bošnjacima traje i danas, a reperkusije takvog postupanja trajat će još godinama.

Lakomisleno i uveliko bezobrazno je abolirati politike i političare za takvo postupanje i saprati njihove grijehe lažnim jedinstvom na lažnoj izjavi, koja u konačnici neće polučiti ništa. Hoće, uzbunu i jedinstvo u separatističkim političkim strukturama i ništa više.

Da se primijetiti i još nešto s tog skupa. A ogleda se u tome da kada bi 80 posto sa spiska potpisnika stavili na kantar patriotizma, jedan katolik ili pravoslavac, Hrvat ili Srbin koji je domovini služio u vrijeme agresije bi ih pretegnuo. Da pojasnim, oni koji domovinu, pa i Bošnjake, muslimane nisu branili kada je bilo najpotrebnije neće ih braniti makar potpisali stotinu ovakvih izjava.

A što se tiče same Izjave, ona je mozaik svega što su neuspješne bošnjačke politike od rata do danas govorile. Od “nećemo dozvoliti”, “mi smo evropski muslimani i narod”, do “mi smo žrtve” i “odlučno ćemo se suprotstaviti”.

Ove dvije o tome kako neće dozvoliti i kako će se odlučno suprotstaviti naročito bodu oči, jer politika koja je sebe i svoj narod potčinila interesima internacionalnih sila i na svu nepravdu tih sila reagovala “skromno bošnjački”, nema ni moralno ni političko pravo da priča kako će se nekome suprotstaviti za nešto. Uz to se nadovezuje i dio Izjave pod tačkom 5, koji kaže: “Sistematsko plasiranje historijskih neistina, kampanja zamjenjivanja uloga žrtve i agresora u vrijeme agresije, te otvorena islamofobija protiv Bošnjaka, imaju za cilj potkopavanje temelja države Bosne i Hercegovine i predstavljaju nastavak otvorene secesionističke politike”.

E sada, neka se pogledaju svi potpisnici Izjave i neka se upitaju šta su oni pojedinačno i zajedno učinili da se spriječi zamjena uloge žrtve i agresora kroz masovno i neselektivno procesuiranje vrha i pripadnika Armije i MUP-a RBiH. Ja ću vam reći šta je uradio Denis Bećirović, blokirao je jedini ozbiljan pokušaj masovnog protesta pred Sudom i Tužilaštvom BiH, ali o tome ću poseban tekst. A ostali, oni su nijemo izjavljivali podršku hapšenim borcima za državu svih njenih građana.

Priča “mi smo žrtve” i poruka “odlučno ćemo se suprotstaviti”, ne mogu biti dio iste konstrukcije Izjave ili bilo čega drugog. A upravo je plakanje nad sudbinom žrtve umrtvilo svaki živac hrabrosti u bošnjačkom, probosanskom političkom tijelu. Jer, i pored činjenice da smo bili žrtve dvostruke agresije, sa genocidom i UZP-ovima kao proizvodima, jasna je i činjenica da smo žrtve politika koje su pristajale na kompromis zarad lijepe ocjene internacionalnih plaćenika koji su hodili Bosnom i Hercegovinom.

I zato je poruka “odlučno ćemo se suprotstaviti” samoobmana ne samo bošnjačke politike nego i naroda, koji tri decenije čeka da se ta politika odlučno suprotstavi urušavanju samostalne i cjelovite države Bosne i Hercegovine.

Dakle, jasno je da Izjava, čiji su sponzori, ako sam dobro shvatio Islamska zajednica, VKBI i Preporod neće promijeniti ništa, čak ni u narativu tih bošnjačkih vedeta.

Jer, bošnjački prvaci, ta 33 potpisnika Izjave niti su mudri niti odvažni, a najmanje ustrajni u borbi za prava Bošnjaka i napredak Bosne i Hercegovine. Osim toga, čini se da su izgubili i dodir s realnošću u kojem je opasno biti Bošnjak u Stocu, Mostaru, Nevesinju, Banjaluci.

Koga će oni to onda zaštititi, Bošnjake na Marijin Dvoru? Nema potrebe, njih mogu zaštititi i politička nedonoščad iz Naše stranke!

Gospodo bošnjački prvaci, država se brani mudrim, odmjerenim političkim potezima, koji su nekada otvorena borba vukova, nekada nadmetanje lisica, a ne Izjavama u centru odbranjenog Sarajeva.

Jer, država nije piši - briši, pa da gumicom možete obrisati činjenicu da Izjavu o spašavanju Bošnjaka i Bosne mogu potpisivati oni koji su uveli aparthejd Bošnjacima i udarili u temelj države Bosne i Hercegovine.

Još jednom, država se ne brani izjavama, nego smjelom i mudrom politikom, a među vama gospodo potpisnici nema ni smjelih ni mudrih, na žalost Bosne i Hercegovine!