Piše: Armin Sijamić
Zadnja trećina mjeseca oktobra na Bliskom istoku obilježena je važnim političkim i diplomatskim događajima: Od Izraela i Turske, preko Sirije i Saudijske Arabije pa sve do Irana i Pakistana, odnosno kapija centralne Azije.
U Izraelu, birači su glasali o sastavu nove vlade i možda o novom političkom kursu, a u ostalim pomenutim državama na stolu su bile dugoročne strategije, u regiji koja je u ratu.
Istovremeno, otuda dolaze i gotovo bizarne, ali i nestvarno opasne vijesti.
Naprimjer, Katar se obavezao da će postati najveći kupac američkog tečnog gasa (LNG), što djeluje bizarno, jer je ova mala država godinama jedan od svjetskih lidera u njegovom izvozu. Navodno se radi o namjeri azijske države da koristi svoje kontakte i ekspertizu u LNG-u i zaradi na preprodaji američkog gasa sada kada je Iran zatvorio Hormuški moreuz.
Iz Irana je došla vijest da jedan tamošnji medij stanovništvu objašnjava kako se ponašati u slučaju nuklearnog udara. Tih dana je poznati američki novinar Tucker Carlson, godinama blizak američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, javnosti saopštio da se u Washingtonu razmatra upotreba nuklearnog oružja protiv Irana, u namjeri da se uništi iranski nuklearni program.
Nakon rata ili uoči rata?
Međutim, najvažnije vijesti s Bliskog istoka tih dana vezane su za Zajednički odbrambeni sporazum iz Meke (savez Saudijske Arabije, Turske i Pakistana) i šta to savezništvo znači za Iran. Pitanje odnosa ovoga saveza i Irana bilo je važno od dana njegovog potpisivanja u augustu ove godine, jer su ga mnogi ocijenili kao antiiranski i proamerički savez.
U Teheran su 26. oktobra došli saudijski ministar odbrane princ Khalid bin Salman, šef pakistanske vojske, maršal Asim Munir i šef turskih obavještajaca Ibrahim Kalin. S druge strane stola bili su iranski predsjednik Masoud Pezeshkian, šef diplomatije Abbas Araghchi i šef Vijeća sigurnosti koje je odgovorno vrhovnom iranskom vođi, ajatolahu Mojtabi Khameneiju, Mohsen Rezaei.
Jučer je Rezaei bio u Moskvi. Tamo je sreo predsjednika Rusije Vladimira Putina i šefa Vojne obavještajne službe (GRU) Igora Kostjukova. Tog dana je Araghchi telefonski razgovarao s kolegama iz Saudijske Arabije, Omana, Jordana, Katara, Pakistana, Turske i Kipra.
Ovi razgovori dolaze nakon obnovljenih prijetnji o američko-izraelskom napadu na Iran i dok sedmicama traje pritisak Washingtona na druge države da prekinu ekonomske veze s Teheranom, u namjeri da iranska ekonomija implodira. Ta velika američka operacija navela je iranskog ministra ekonomije Alija Madanizadeha da izjavi da je američka ofanziva znak da je „era unipolarnog svijeta završena“, jer su mnoge države odbile da se povinuju američkoj volji.
Iako važni iranski saveznici, prvenstveno Kina i Rusija, nisu poslušali Washington, neki iranski susjedi jesu. Turska je ograničila aviosaobraćaj prema Iranu, a Irak i Pakistan zatvorili neke granične prijelaze. Turska je svoju odluku objasnila strahom od američkih sankcija, koje su stigle i ove sedmice za kompaniju Fugo Ground Services koja pruža usluge za šest iranskih aviokompanija pod sankcijama, a Irak i Pakistan raznim tehničkim razlozima, od modernizacije graničnih prijelaza do zaustavljanja krijumčarenja preko granica.
Prema Turskoj, nije bilo odgovora iz Irana, jer je još uvijek moguće letjeti između dvije države. Prema Bagdadu, Teheran se zadržao na diplomatskim reakcijama i vršenju pritiska preko šiitskih proiranskih snaga u Iraku, a neki tvrde da se trgovina između dvije države odvija preko ilegalnih graničnih prijelaza. Prema Pakistanu, čiji građani u Iranu kupuju gorivo i prevoze ga u vlastitoj režiji, iranski odgovor je bio usporavanje prodaje, uz obrazloženje o tehničkim poteškoćama.
U široj perspektivi, jačanje sigurnosti na iračko-iranskoj i pakistansko-iranskoj granici mogla bi biti pobjeda, makar kratkotrajna, za Teheran, jer sada Bagdad i Islamabad imaju odgovornost za djelovanje raznih naoružanih grupa na koje su Sjedinjene Države računale u napadu na Iran, poput iračkih Kurda ili možda Baloča koji djeluju u Iranu, Pakistanu i Afganistanu.
Sastanak u Teheranu, dogovor u Moskvi i neizvjesna budućnost
Sastanak u Teheranu probudio je najveću pažnju javnosti. Kao prvo, jer za stolom nije bilo američkih ili evropskih diplomata, a razgovaralo se o budućnosti Bliskog istoka. Kao drugo, jer neki vjeruju da su gosti domaćinu ponudili približavanje. Međutim, nije isključeno ni da su gosti prenijeli upozorenje Teheranu, posebno zbog jemenskih Husa koji Saudijskoj Arabiji nanose ogromnu štetu.
Rezaei je nakon sastanka rekao da su se složili da četiri države trebaju da grade regionalnu sigurnost bez upliva drugih država – vjerovatno misleći na Sjedinjene Američke Države. Dodao je da je sastanak održan „uprkos američkim prijetnjama“, i da je to potvrda iranske važnosti u regiji.
Iz Moskve je Rezaei, barem prema onome što je rekao, imao još bolje vijesti za Iran. Moskva i Teheran su, prema njegovim riječima, dogovorile gradnju gasovoda između Irana i Rusije, zatim gradnju željezničke pruge između Rashta i Astare. To je de facto operacionalizacija koridora „Sjever-jug“ o kome se dugo govori, a koji bi trebao povezati evropski dio Rusije, preko Irana, s Perzijskim zaljevom i Indijom. To je i praktično odbacivanje prijetnji iz Washingtona.
Iako se stvari na frontu pomjeraju, realizacija dogovora je pod znakom pitanja, jer se ne zna hoće li Sjedinjene Države i Izrael opet napasti Iran, ili će možda Teheran ovaj put prvi povući obarač.
Međutim, neke optimizam ne napušta. U srijedu su Saudijska Arabija i Sirija potpisale sporazum o saradnji ministarstava odbrane, dok neki misle da se Damask sprema pridružiti Sporazumu iz Meke. U Rijadu je jučer boravio sirijski predsjednik Ahmed al-Sharaa, drugi put u manje od mjesec dana, a domaćin mu je bio prijestolonasljednik Mohammed bin Salman. Špekuliše se i da bi al-Sharaa mogao poslati snage u Jemen da se bore protiv Husa, što je Damask ranije demantovao. Istovremeno, iz Jemena je Rijadu navodno stigla ponuda. Prema pisanju The Wall Street Journala (WSJ), koji se poziva na izvore, Husi za mir od Rijada traže priznanje da su vlast u toj arapskoj državi i odštetu od 51 milijardu dolara, za štetu koju su pretrpjeli u saudijskim napadima i tokom trajanja pomorske i zračne blokade. Saudijska Arabija jučer je demantovala pisanje WSJ-a.
Sve ovo ukazuje da je Bliski istok blizu novih ili starih ratova, ali i periodu mira i saradnje. Zadnjih nekoliko sedmica je pokazalo da je i jedno i drugo moguće. Međutim, za velike korake ka boljoj saradnji i trajnijem miru potrebni su krupniji i hrabriji potezi. Takvih poteza još uvijek nema, ali neki barem pokušavaju postaviti osnove da se dese. Istovremeno, vojske ne miruju. Ponegdje se ratuje, a gotovo svugdje pripremaju ili pregledavaju ratni planovi. Sastanak u Teheranu možda je dao odgovore na neka od ovih pitanja.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija
Kantonalni sud potvrdio optužnicu protiv vozača tramvaja Adnana Kasapovića, zbog nesreće u kojoj je poginuo Erdoan Morankić
Dodikov retrogradni establišment pali društvene vatre u Rs, pa populistički zaziva istrage kada stradaju bošnjačka djeca!
