
“Studentska lista i Sarajevo će vraćanjem specijalnih veza u dejtonske okvire popraviti odnose dviju država i slomiti noge Dodiku!”, napisao sam prije desetak dana, očekujući da će pozitivne reakcije na rušenje Aleksandra Vučića biti vjetar u jedra nekom boljem odnosu dvije susjedne države.
Nisam se nadao, jer ovdje nadu odavno opterećuje olovni nacionalizam, koji Srbiju prekriva sada već jasno bez obzira ko je predvodio.
Studentska lista objavila je program, a u njemu i dio koji planira odnose sa zemljama u regionu. Zanimljivo, da su i studenti krenuli Vučićevim stopama, pričajući o izgradnji dobrosusjedskih odnosa, a čineći sve da se to ne desi.
Jer, teško da će Republika Srbija i Studentska lista na njenom čelu popraviti odnose sa Bosnom i Hercegovinom, a da paralelno djeluju kao tutor i teritorijalni kontrolor 49 posto grunta BiH.
U Programu je rečeno ovako:” Čuvaćemo ustavni položaj i utvrđene nadležnosti Republike srpske, uključujući njeno pravo veta u okviru zajedničkih institucija, kao i njenu pokretnu i nepokretnu imovinu.
U saradnji sa međunarodnom zajednicom, preispitaćemo dosadašnju praksu primene tzv. bonskih ovlašćenja visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, i insistirati na legalnom i legitimnom izboru visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, u skladu sa potpisanim sporazumima i potrebnom saglasnošću Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija, te alarmirati međunarodnu zajednicu i preduzeti sve potrebne diplomatske i pravne mehanizme za svaki slučaj prekoračenja mandata propisanog Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, posebno onih koji za posledicu imaju zadiranje i povredu prava entiteta garantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine. U skladu sa Sporazumom o specijalnim i paralelnim odnosima između Republike Srbije i Republike srpske, pojačaćemo saradnju i veze u oblastima privredno-ekonomske razmene i razvoja, industrijalizacije, unapređenja saobraćajne i energetske infrastrukture, poljoprivredne, uslužne i turističke delatnosti, javne bezbednosti, integralnog razvoja, međuuniverzitetske, obrazovne i kulturne saradnje, kao i drugih grana javnih politika”.
Jedna rečenica dovoljna je da obasja namjere nove vlasti u Beogradu prema Bosni i Hercegovini. A odnosi se na činjenicu da studentska vlast nema namjeru da specijalne i paralelne veze sa Republikom srpskom kanališe u skladu s Dejtonom, iako se na taj Dejton pozivaju tamo gdje im to paše.
Te veze su zapravo najveća opasnost po Bosnu i Hercegovinu, jer su krivotvoreno pravo pretvoreno u proces dubokog podrivanja državotvornosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Da u Sarajevu ima političar zdravog razuma s višeg nivoa, stigao bi odgovor da Sarajevo ne želi diplomaske odnose s vučićima nakon Vučića.
Jer, u citiranom Programu još jedan element je neprijateljski prema Bosni i Hercegovini. A taj dio sadržan je u riječima: “kao i njenu pokretnu i nepokretnu imovinu”. Znaju pisači ovog programa da Rs nema imovinu i da je to imovina Bosne i Hercegovine, ali oni slijede prethodnike ili ih barem oponašaju, pa bi Rs tretirali kao državu, a gradili dobre odnose s kosturom od države Bosne i Hercegovine.
Neće ići, gospodo, pa šta god trebalo desiti se da to zaustavi.
Nije uspio Vučić, neće ni vučići. I da, kada sam nedavno branio Vučićevića kojeg pomahnitala masa izvodi iz redakcije, iako se ne slažem ni s jednim njegovim slovom, mnogi su mi prigovarali na to, ali niko mi nije znao odgovoriti ko su oni što pjevaju četničke pjesme među studentima.
To su bili neki, nisu on studenti, uglavnom su glasila opravdanja.
Bili su to studenti, reći ću ja, studenti početnici kojima nije dugo trebalo da postanu četnici. A s četnicima znamo kako treba!
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija




























