Šta povezuje Dobrovoljačku i Sanski Most - Kajganić, i zato mora otići, ali i odgovarati!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Nakon što je danas obznanjeno da je glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić zaustavio slanje optužnice za ratne zločine u Sanskom Mostu i na Manjači Sudu Bosne i Hercegovine, više nego ikada otvara se legitimno pitanje zašto je isti taj Kajganić insistirao, potpisao i gurao optužnicu u slučaju “Dobrovoljačka” protiv Ejupa Ganića i drugih, ali i niz optužnica protiv pripadnika Armije RBiH.

Informacija koju je danas objavio Detektor, a koja se temelji na dopisu državnog tužioca Izeta Odobašića upućenom Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, otkriva da je Kajganić zabranio upućivanje već podignute optužnice na sudsko potvrđivanje i to u predmetu koji se odnosi na teške zločine protiv čovječnosti, masovna nezakonita zatvaranja, mučenja i smrt najmanje 40 logoraša, te prisilne deportacije više od 1.600 civila nesrpske nacionalnosti.

Riječ je o predmetu u kojem su osumnjičeni visoki pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura iz Sanskog Mosta i Banje Luke, a koji je, prema dostupnim informacijama, čak statistički “nestao” iz godišnjeg izvještaja Tužilaštva BiH, iako je optužnica bila podignuta.

Tužilaštvo BiH negira opstrukciju. No činjenice ostaju, optužnica za masovne zločine nad civilima nije otišla Sudu BiH, dok je u drugom slučaju onom “Dobrovoljačka” Tužilaštvo ekspresno, pod rukovodstvom Milanka Kajganića, pokazalo neuobičajenu revnost, brzinu i upornost.

Upravo na taj dvostruki standard godinama upozoravaju optuženi u predmetu “Dobrovoljačka”, među njima i bivši visoki zvaničnici MUP-a RBiH, koji su u opsežnom dopisu upućenom domaćim i inostranim institucijama ranije ovaj postupak označili kao pravosudni udruženi zločinački poduhvat usmjeren na historijski revizionizam i izjednačavanje žrtve i agresora.

Slučaj “Dobrovoljačka” predstavlja politički montiran proces, osmišljen izvan Bosne i Hercegovine, a realiziran kroz Tužilaštvo BiH, s ciljem da se presuđene činjenice o agresiji na BiH relativiziraju i zamijene narativom o “građanskom ratu”.

Danas, saznanja da je Kajganić zasutavio podizanje optužnice protiv pripadnika VRs-a, ukazuje na to da su optuženi u slučaju 'Dobrovoljačka' već odavno upravu, te da sam vrh Tužilaštva isključivo radi na revizionizmu.

I to posebno dokazuje činjenica da je optužnica iz 2022. godine, koju su potpisali Milanko Kajganić i tužilac Mladen Vukojičić, podignuta nakon što je Haško tužilaštvo ranije obustavilo istragu zbog nedostatka dokaza, te nakon što su britanski i austrijski sudovi odbili izručenje Ejupa Ganića i Jovana Divjaka Srbiji.

U tom kontekstu, današnja informacija o zaustavljanju optužnice za Sanski Most i Manjaču baca dodatno, ozbiljno svjetlo na način na koji Tužilaštvo BiH, pod aktuelnim rukovodstvom, bira koje će predmete “gurati”, a koje sklanjati u ladice.

Zašto su zločini sa stotinama mrtvih i hiljadama žrtava mogli biti blokirani administrativnom odlukom glavnog tužioca, dok se istovremeno insistiralo na procesu koji je već jednom pravosnažno ocijenjen kao neutemeljen?

Zašto se ne procesuiraju napadi na Sarajevo 2. maja 1992. godine, ali se dozvoljava revizionističko izvođenje dokaza upravo o tom datumu u predmetu koji se formalno odnosi na 3. maj? I konačno po kojim kriterijima Milanko Kajganić procjenjuje šta je “u interesu pravde”, a šta nije?

Slučaj Sanski Most, Manjača i slučaj “Dobrovoljačka” danas se više ne mogu posmatrati odvojeno. Oni zajedno čine ogledalo pravosuđa Bosne i Hercegovine ogledalo u kojem se sve jasnije vidi selektivna pravda, institucionalna šutnja i opasna spremnost da se historijske činjenice podrede političkim ciljevima. A u tome se krije agenda onih koji su zločine pomogli i omogućili zarad svojih velikodržavnih projekata.

Upravo zato, pitanje odgovornosti glavnog državnog tužioca više nije samo profesionalno ili disciplinsko pitanje. Ono postaje pitanje odbrane pravnog poretka i istine o agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Kajganić nije prvi tužilac kojem prijeti odlazak s čela Tužilaštva BiH prije isteka mandata. Otišli su svi prije njega, neki zbog optužnica, neki su podnijeli ostavke, ali to su već nijanse.

Ukoliko želimo ozdravljenje Tužilaštvu i pravosuđu BiH, Kajganić ne bi smio tek tako otići, bez da se ispitaju propusti u radu Tužilaštva pod njegovim rukovođenjem, da se traži odgovornost i utvrdi eventualna povreda prava optuženih metodama Kajganićevih nalogodavaca, a ne silom prava.

Nije mali broj onih koji su mrcvareni na Sudu BiH upravo optužnicama koje je podiglo Tužilaštvo s Kajganićem na čelu, a koji su nakon mukotrpnih procesa oslobađani, jer optužnice nisu bile plod dokaza i pravnih elemenata, već projekat političke agende.