Ambis za Bosnu i Hercegovinu: Patriote s pravom zabrinute!

Piše: Rasim Belko

Postaje monotono, ali u toj monotoniji i krije se opasnost koja će nas jednog dana sačekati iza ugla i kao po pravilu šokirati, ostaviti šokirane u ulozi žrtve da plačemo i čekamo internacionalnu milostinju u zaštiti naše domovine Bosne i Hercegovine.

Četiri godine unazad slušali smo šefa diplomatije Elmedina Konakovića (NiP), člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića (SDP), ministra odbrane Zukana Heleza (SDP), zastupnicu Sabinu Ćudić (NS), premijera FBiH Nermina Nikšića (SDP) i prateći institucionalni i stranački orkestar koji nas je ubjeđivao da samo što nismo negdje, a evo pred kraj mandata svima postade jasno da smo zapravo nigdje.

Pomjerili se nismo kao država i društvo s tačke na koju su došli aktuelni i nametnuti politički predstavnici iz Sarajeva. Ne samo da nismo blizu otvaranja pregovora sa EU ili nekakvog napretka ka NATO-u, nego smo sve su prilike sve udaljeniji od pristupnih puteva.

Nekada se u kuloarskim šalama govorilo da će se prije EU raspasti nego će Bosna i Hercegovina postati članica, danas sve upućuje na to da je Bosna i Hercegovina pred raspadom i da od priče o članstvu nema ništa.

Prijete nam sivom listom FATF-a, hapse nam vozače po EU, na granicama imamo malo bolji tretman od Afganistanaca i Sirijaca, a pobrojani likovi iz udžbenika kako se ne baviti politikom i diplomatijom pričaju priče kako smo mi na svakom važnom mjestu na kojem se odlučuje o nama.

Niti za jednu odluku koja se tiče nas nismo bili pitani, većina tih odluka je po nas izrazito nepovoljna ili je angažmanom pojedinaca izvan sistema ta nepovoljnost smanjena.

Diplomatiju vodimo ko Mulekelefeta iz Donjeg Brabonjišta, popunjavajući hvalospjevima o sebi prostor na svim postojećim društvenim mrežama, a svi oblici politike prepušteni su bračnom odnosu u kojem je Nikšićeva zadnja i glasi “tako je Dragane”.

A Dragan Čović je tačno tamo gdje treba biti, uvijek pravovremen na blokadi Bosne i Hercegovine iz unutrašnjosti. S druge strane zna i kada i gdje treba otići, a i koga primiti na ino političkom planu kada se treba skupljati podrška za fragmentaciju države BiH.

U Sarajevu se Željana Zovko doživljava kao dama iz dobrih viceva, ali ta Zovko radi za entu više od kompletnog političko-diplomatskog establišmenta koji potiče iz Sarajeva. Nedavno je tako omogućila Čoviću i drugim kadrovima HDZ-a da u Mostaru razgovaraju s prvim čovjekom AFET-a (Odbor za vanjske poslove Evropskog parlamenta) Davidom McAlisterom.

Poruke McAlistera iz Mostara replika su Čovićeve priče: “Pozivam stoga sve odgovorne političare u Sarajevu da odblokiraju cijeli proces i provedu potrebne reforme… Ono što mogu vidjeti kada razgovaram s pripadnicima hrvatske zajednice očita je proeuropska opredijeljenost, ali očekujem i od ostalih zajednica da naprave korak naprijed”. U Sarajevu su ovo prešutjeli, svjesni da jedino tako mogu reagovati na vlastiti nerad.

A gdje je Milorad Dodik, bez kojeg nema priče. Taj politički leš, kako ga naziva Zukan ili politički mrtvac, kako veli Trojka u cjelini, leti svijetom slobodan ka’ ptica i osokoljen u svojoj secesionističkoj misiji. Skinute su mu sankcije, popustio pritisak na entitet Rs, pa je Dodik nametnutim Bošnjacima u vlasti pokazao kako se radi diplomatija. Odletio je Bibiju Netanyahuu, Viktoru Orbanu, a sad ga eno po Americi, tačnije Washingtonu sa Željkom Cvijanović beru plodove svog rada. Opasnijeg mrtvaca dugo nećete sresti na prostoru ove naše države.

Teška kao olovni okov svakom patrioti ove zemlje, ali žalosna i istinita je konstatacija Radovana Kovačevića (SNSD) u kojoj kaže: “Koliko god da su se u Sarajevu trudili da bude drugačije, Milorad Dodik je očigledno uspio Republiku srpsku pozicionirati kao subjekta politike koji odlučuje, dok je jedini rezultat Konakovića i Sarajeva taj da je BiH ništa više od objekta politike o kojem odlučuju drugi. I odlučivaćemo”.

Zbog svega ovog ne čudi me poziv koji sam sinoć dobio, između ostalog i zbog poruka koje o BiH stižu iz SAD. Prekaljeni borac i komandant panično pita šta ćemo i kuda ćemo, jer kao i svako ko misli glavom i taj komandant vidi da nam se otvara ambis pod nogama, a mi vjerujemo da će nas spasiti lažne Bećirovićeve garancije, Konakovićeva diplomatija iz teke, Helezova odbrana i Nikšićeva politika. Tu je i Ćudić da pripomogne debatnim znanjem.

U suštini, teško je predvidjeti samo jedno - hoće li internacionalna zajednica, Amerika prvenstveno, biti spremna da do oktobra čačka u veoma osjetljivo pitanje Bosne i Hercegovine?

Ako je odgovor da hoće, onda nam samo još Bog može pomoći, a u slučaju drugačijeg odgovora onda je na nama, jer ćemo imati mogućnost i obavezu izbora.

Budemo li naivni, potkupljivi i slijepi da biramo one koji su Dodika iz kaveza “sankcija” pustili da svijetom priča svoju priču, a Čoviću dali krila, onda pomoć niti trebamo tražiti, niti ćemo je dobiti. Ambis će biti otvoren za Bosnu i Hercegovinu i sve koji je vole!