ŽELE PAKET Dodik i Čović ne odustaju: 15. oktobra novi pokušaj imenovanja Ćuluma i spornih kadrova

Odlazeće Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na sjednici zakazanoj za 15. oktobar moglo bi otvoriti vrata novom krugu političke trgovine u kojoj bi HDZ i SNSD dobili ono što dugo traže, dok bi Trojka još jednom pokazala da su joj fotelje i dogovori s političkim partnerima važniji od principa koje je obećavala građanima.

Prema saznanjima Patrije, u paketu bi se mogla naći imenovanja Darka Ćuluma za direktora SIPA-e, Draška Milinovića za direktora Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) te članova Upravnog odbora Nezavisnog operatora sistema u Bosni i Hercegovini (NOSBiH), među kojima su i dva kandidata čija je povezanost s elektroenergetskim kompanijama otvorila ozbiljno pitanje sukoba interesa, kao i još neka imenovanja.

Dnevni red sjednice još nije objavljen. No, ako se obistine informacije o planiranim imenovanjima, 15. oktobar mogao bi postati datum koji će ogoliti stvarne prioritete odlazeće državne vlasti.

Umjesto da se bavi pitanjima od interesa za građane, Vijeće ministara moglo bi poslužiti kao servis za dovršavanje kadrovskih dogovora koje predvode Dragan Čović i Milorad Dodik.

A u središtu te priče ponovo je Darko Ćulum. Čovjek koji je već pokazao da mu politički pozivi iz Banje Luke mogu biti važniji od odgovornosti koju nosi funkcija direktora državne policijske agencije.

Ćulum napustio SIPA-u u vrijeme napada na državu, pa se vratio kao da se ništa nije dogodilo

Mandat Darku Ćulumu istekao je u julu 2024. godine. Nezavisni odbor proveo je konkursnu proceduru i sačinio rang-listu na kojoj su, uz Ćuluma, bili Ljubiša Pandurević i Slobodan Radinković. Vijeće ministara BiH, međutim, nikada nije okončalo taj postupak imenovanjem novog direktora niti je odlučilo da odbije sve kandidate i raspiše novi konkurs.

Tako je Ćulum ostao u direktorskoj fotelji, iako mu je mandat istekao. A onda je uslijedio mart 2025. godine.

U trenutku kada je Milorad Dodik pozivao srpske kadrove da napuste državne institucije, a vlasti Republike srpske donosile odluke usmjerene protiv djelovanja državnih pravosudnih i policijskih institucija na teritoriji entiteta, Ćulum je podnio ostavku i napustio SIPA-u. Njegov potez nije bio tek obična kadrovska promjena. Dogodio se u jednom od najopasnijih perioda institucionalne krize, kada je bilo ključno pokazati da država ima ljude koji neće ustuknuti pred političkim pritiscima.

Ćulum je, međutim, otišao. Njegov odlazak otvorio je ozbiljna pitanja o pravnom statusu i načinu na koji je napustio državnu agenciju, posebno nakon navoda da je prešao na angažman u MUP-u Republike srpske!? Poslanici Jasmin Emrić i Šemsudin Mehmedović podnijeli su krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH, a pitanje zakonitosti njegovog odlaska i povratka ostalo je predmet javnih polemika.

Upravo je zastupnik Jasmin Emrić upozoravao da je Ćulum, uz ostavku, podnio i zahtjev za otkaz te da je time, prema njegovom tumačenju Zakona o policijskim službenicima BiH, izgubio status policijskog službenika. Ćulum se, ipak, 14. jula 2025. godine vratio na posao, nakon što je opozvao ostavku koju Vijeće ministara prethodno nije formalno prihvatilo.

Dakle, otišao je kada je Dodiku to odgovaralo, a vratio se kada je procijenjeno da za povratak postoje politički i institucionalni uslovi.

I šta se dogodilo nakon toga? Je li Vijeće ministara insistiralo na potpunom pravnom razjašnjenju njegovog statusa? Jesu li političke stranke koje su se predstavljale kao brana Dodikovim nasrtajima na državu zahtijevale da se cijeli slučaj rasvijetli prije bilo kakve nove odluke o Ćulumu?

Trojka je utihnula. Danas se ponovo govori o njegovom imenovanju na puni mandat, kao da prethodnih godinu i po nije bilo, kao da nije napustio SIPA-u u vrijeme institucionalne krize i kao da povratak na funkciju nije otvorio ozbiljna pravna pitanja.

To je, zapravo, najopasniji dio ove priče. Ne samo mogućnost da Ćulum dobije novi mandat, nego činjenica da se politička odgovornost u Bosni i Hercegovini može suspendovati čim se postigne dogovor između stranačkih centrala.

Koji će bošnjački ministar pristati da Ćulum dobije novi mandat?

Dodik i Čović mogu se dogovarati koliko žele. Njihovi glasovi, međutim, nisu dovoljni da bi sva planirana imenovanja prošla u Vijeću ministara BiH. Za to je potrebna i podrška ministara iz reda bošnjačkog naroda.

Zato je sada ključno pitanje ko će iz Trojke preuzeti odgovornost i podići ruku za Ćulumov novi mandat, ima li takvih?

Posebno je problematično što je Vijeće ministara imalo mogućnost da završi raniji konkurs, ocijeni kandidate i, ukoliko za to postoje razlozi, ne izabere nijednog te pokrene novu proceduru. Umjesto toga, pitanje direktora SIPA-e mjesecima je ostajalo neriješeno, dok je Ćulum nastavljao obavljati funkciju.

Istovremeno su se otvarala pitanja kadrovskog stanja unutar agencije, popune rukovodećih pozicija i odlaska policijskih službenika u penziju. Kada se državna policijska agencija dovede u situaciju u kojoj se o ključnim imenovanjima odlučuje kroz političko nadmudrivanje, posljedice ne snose stranački lideri nego institucija i država koju bi trebala štititi.

Draško Milinović, mandat istekao, ali fotelja ostala

Sličan obrazac vidljiv je i u slučaju Draška Milinovića, direktora RAK-a.

Njegov mandat istekao je u julu 2024. godine. Na konkurs za novog direktora prijavio se samo Milinović, a procedura je nakon promjene saziva Vijeća RAK-a završena i prijedlog imenovanja upućen Vijeću ministara BiH. Ipak, o njemu se nije odlučivalo.

Milinović je tako ostao na poziciji i nakon isteka mandata, čekajući da državni ministri konačno donesu odluku.

Sada se ponovo otvara mogućnost njegovog imenovanja na novi mandat. I tu se postavlja pitanje zašto je političkim akterima prihvatljivo da godinama održavaju postojeća rješenja, a onda, kada se za to steknu politički uslovi, odjednom pokušavaju završiti više imenovanja istovremeno.

Nije problem samo u tome ko će dobiti funkciju. Problem je u tome što se konkursne procedure, zakonske mogućnosti i institucionalne odgovornosti očigledno tretiraju kao alati političke trgovine.

NOSBiH: Upozorenja o sukobu interesa ostaju

Treći dio mogućeg paketa odnosi se na Upravni odbor Nezavisnog operatora sistema u Bosni i Hercegovini, institucije od ključnog značaja za funkcionisanje elektroenergetskog sistema.

Ovdje se politička trgovina sudara s još ozbiljnijim pitanjem, može li se na čelne pozicije imenovati osoba čija je profesionalna ili finansijska povezanost s elektroenergetskim sektorom potencijalno nespojiva s članstvom u upravljačkom tijelu NOSBiH-a?

Prema pisanju portala Politicki.ba od 24. maja 2026. godine, Vlada Federacije BiH, na čijem je čelu Nermin Nikšić, ostala je pri prijedlogu četvero kandidata za Upravni odbor NOSBiH-a Selme Grebović, Irfana Turkovića, Mateja Marjanovića i Ivane Primorac.

Međutim, Upravni odbor NOSBiH-a prethodno je upozorio da su dva kandidata, Matej Marjanović i Ivana Primorac, u sukobu interesa zbog povezanosti s elektroenergetskim kompanijama.

Prema navodima iz objavljenog izvještaja, jedan od kandidata zaposlen je u Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a drugi u Elektroprenosu BiH.

Važno je naglasiti da se ovdje ne radi samo o političkim optužbama protiv kandidata. Prema izvještaju sam Upravni odbor NOSBiH-a u dopisu Vijeću ministara ukazao je na zakonske prepreke i potrebu da se osigura nezavisnost upravljačke strukture ove institucije.

Upozorenje je posebno značajno zbog prirode posla NOSBiH-a. Upravni odbor odlučuje o pitanjima koja se tiču rada i razvoja prenosnog sistema električne energije. Ako bi u njegovom sastavu sjedili članovi koji imaju finansijski interes u kompanijama na koje se odluke odnose, otvorio bi se prostor za ozbiljno narušavanje nezavisnosti odlučivanja.

NOSBiH je, prema navodima objavljenim u medijima, upozorio da takav sukob interesa predstavlja zakonsku prepreku za imenovanje te je pozvao Vladu Federacije BiH da preispita i povuče prijedlog, a Vijeće ministara da ga odbije ako Vlada ostane pri istom stavu.

I šta je uradio Nermin Nikšić? Prema istom izvještaju, obavijestio je Vijeće ministara da Vlada Federacije ostaje pri svom prijedlogu.

To je trenutak u kojem prestaju sva opravdanja o proceduralnim pitanjima. Ako institucija upozori da postoje ozbiljne zakonske prepreke, politički odgovor ne može biti tvrdoglavo insistiranje na istim imenima, bez otklanjanja razloga zbog kojih su sporna.

Ovdje je posebno važno i to što je riječ o kandidatima koji se povezuju s političkim utjecajem HDZ-a. Ako je cilj da se po svaku cijenu osiguraju kadrovska rješenja prihvatljiva Draganu Čoviću, onda se mora postaviti pitanje zbog čega je federalni premijer spreman rizikovati zakonitost postupka i nezavisnost jedne od ključnih institucija elektroenergetskog sistema.

Vijeće ministara nije puka glasačka mašina koja treba potvrditi sve što joj dostave entitetske vlade. Njegova je obaveza da provjeri jesu li ispunjeni zakonski uslovi i da odbije prijedloge za koje postoje ozbiljne, dokumentovane prepreke.

Ako ministri na sjednici 15. oktobra budu odlučivali o ovom pitanju, morat će objasniti hoće li poštovati upozorenja NOSBiH-a ili će politički dogovor imati prednost nad zakonom.

Kada je riječ o pozicijama za koje su zainteresovani bošnjački kadrovi, konkursne procedure znaju se ponavljati, odluke odgađati mjesecima, a pojedine funkcije ostajati upražnjene ili biti prepuštene političkim partnerima. Slučajevi Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH, Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije te koordinatora za reformu javne uprave pokazuju koliko dugo pojedina kadrovska pitanja mogu ostati otvorena.

Kada je, međutim, riječ o funkcijama koje su važne za političke interese HDZ-a i SNSD-a, odjednom se stvara potreba da se stvari ubrzaju i više imenovanja završi u jednom paketu.

Takva selektivna primjena političkih kriterija nije reforma institucija. To je raspodjela utjecaja.

I zato je uloga Trojke u cijeloj priči posebno važna. HDZ i SNSD od početka jasno zastupaju svoje interese. Niko ne treba očekivati da će Dragan Čović ili Milorad Dodik odustati od svojih kadrovskih zahtjeva samo zato što su politički neprihvatljivi drugima.

Ali Trojka je ta koja je obećavala drugačiju politiku, zaštitu institucija i raskid s praksama u kojima se državni interesi podređuju stranačkim dogovorima.

Sada će se vidjeti koliko su ta obećanja vrijedila.

Najveći test bit će Darko Ćulum. Njegov eventualni novi mandat bio bi mnogo više od imenovanja jednog policijskog funkcionera. Bio bi poruka da se odlazak iz državne institucije u vrijeme otvorenog sukoba s njenim autoritetom može preživjeti bez ozbiljnih političkih posljedica, pa čak i završiti nagradom u vidu novog mandata.

Za ministre Trojke to bi bio trenutak istine. Ne mogu istovremeno tvrditi da brane državu i podržavati kadrovska rješenja koja otvaraju ozbiljna pitanja o lojalnosti institucijama, zakonitosti i političkoj odgovornosti.

Ako na sjednici Vijeća ministara prevagnu interesi Dodika i Čovića, uz glasove onih koji su se predstavljali kao alternativa njihovoj politici, onda više neće biti dovoljno govoriti o nesporazumima, kompromisima ili složenim političkim odnosima.

Bit će to svjesna odluka da se interesi institucija podrede interesima političkih stranaka.