(Patria) - Saif al-Islam Gadafi, sin bivšeg libijskog vođe Moamera Gadafija, ubijen je u 53. godini.
Navodno je usmrćen vatrenim oružjem u zapadnom libijskom gradu Zintanu, gdje je boravio posljednjih deset godina, prenosi Al Jazeera.
Njegov put vodio ga je od očiglednog očevog nasljednika, preko decenije zatočeništva u zabačenom planinskom gradu, do neuspjele predsjedničke kandidature koja je na koncu potkopala izborni proces.
Vijest o njegovoj smrti danas su potvrdili izvori bliski porodici, njegov advokat Haled el-Zajdi i libijski mediji, no okolnosti zasad nisu poznate, piše Reuters.
Iako nije obnašao službenu dužnost, nekada je smatran najmoćnijom osobom u Libiji nakon svog oca, autokrate koji je vladao više od četiri decenije.
Saif al-Islam oblikovao je politiku, vodio osjetljive diplomatske misije te je bio ključan u pregovorima o odricanju Libije od oružja za masovno uništenje, kao i o odšteti za porodice žrtava bombaškog napada na let Pan Am 103 iznad Lockerbieja 1988. godine.
Odlučan da izvuče Libiju iz statusa međunarodne parije, Saif al-Islam je sarađivao sa Zapadom i predstavljao se kao reformator koji se zalaže za ustav i poštivanje ljudskih prava.
Obrazovan na London School of Economics i tečan govornik engleskog jezika, za mnoge je zapadne vlade bio prihvatljivo lice Libije.
Međutim, kada je 2011. izbila pobuna protiv dugogodišnje Gadafijeve vladavine, bez oklijevanja je odabrao odanost porodici i klanu. Postao je arhitekta brutalnog gušenja protesta, a pobunjenike je nazivao štakorima.
U razgovoru za Reuters tokom ustanka izjavio je: "Mi se borimo ovdje u Libiji, mi umiremo ovdje u Libiji."
Upozorio je da će teći "rijeke krvi" i da će se vlada boriti "do posljednjeg čovjeka, žene i metka".
- Cijela Libija bit će uništena. Trebat će nam 40 godina da se dogovorimo kako voditi zemlju, jer će danas svako htjeti biti predsjednik ili emir, svako će htjeti vladati - rekao je mašući prstom prema kameri u televizijskom obraćanju.
Nakon što su pobunjenici zauzeli Tripoli, Saif al-Islam pokušao je pobjeći u susjedni Niger prerušen u beduina. Međutim, uhvatila ga je brigada Abu Bakr Sadik na pustinjskoj cesti i odvela u grad Zintan, otprilike mjesec dana nakon što je njegov otac uhapšen i pogubljen.
Smatra se da ga je izdao libijski nomad. "Ostajem ovdje. Čim izađem, sasut će na mene svoje metke", rekao je u trenutku zarobljavanja, što je zabilježeno na audiosnimku.
Sljedećih šest godina proveo je u zatočeništvu u Zintanu, daleko od privilegiranog života na koji je navikao, s kućnim tigrovima i druženjima s britanskom elitom.
Organizacija Human Rights Watch posjetila ga je u zatvoru, a tadašnja direktorica za Libiju Hanan Salah izjavila je da se nije žalio na zlostavljanje, ali je izrazila zabrinutost jer je većinu vremena proveo u samici.
Nedostajao mu je zub i rekao je da je izoliran od svijeta, no imao je pristup televiziji i nekim knjigama.
Sud u Tripoliju osudio ga je 2015. u odsustvu na smrt strijeljanjem zbog ratnih zločina. Za njim je potjernicu zbog ubistva i progona izdao i Međunarodni krivični sud (ICC) u Haagu.
Nakon što ga je milicija oslobodila 2017. na temelju zakona o amnestiji, godinama se skrivao u Zintanu. Od 2016. bilo mu je dopušteno komunicirati s vanjskim svijetom te je primao posjetioce s kojima je raspravljao o politici i stanju u zemlji.
U javnosti se ponovo pojavio 2021. godine, kada je u gradu Sabha, odjeven u tradicionalnu libijsku odjeću, podnio kandidaturu za predsjedničke izbore.
Računao je na nostalgiju za relativnom stabilnošću koja je postojala prije pobune 2011., no njegova je kandidatura izazvala brojne kontroverze i oštro protivljenje moćnih oružanih grupa.
Njegova kandidatura postala je jedna od glavnih tačaka spora u ionako krhkom izbornom procesu.
Izborna komisija ga je diskvalificirala zbog presude za ratne zločine, a kada se pokušao žaliti, naoružani borci blokirali su sud. Ti su sukobi doprinijeli potpunom kolapsu izbora i povratku Libije u političku blokadu.