DANISE, EVO SCENARIJA Mandat skupljača podrške i garancija: Dino - Denis diplomatija!

Piše: Rasim Belko

Šef diplomatije Elmedin Konaković hvali se prikupljanjem internacionalne podrške, na isti način kako nam je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović sa skupih bjelosvjetskih destinacija donosio garancije. Naravno, podrška i garancije, trebale bi da nas ubijede kako smo sigurni i evo samo što nismo postali prosperitetna članica EU, a na pragu smo i NATO-a.

Laži lažo da se veselimo, ako je ostao iko ko u ove obmane još vjeruje. Osim što skupljaju podršku i garancije, ovaj dvojac je uveliko definisao našu lošu vanjsku politiku protekle tri godine, jer su ih brojačima posjeta prozvali dosjetljivi građani naše zemlje.

Koliko su nam podrške i garancija donijeli govore činjenice, a one kažu da se u BiH dešava ono što Srbija i Hrvatska dogovore preko Banjaluke i Mostara i ono što žele Sjedinjene Države.

Da je pametan i da vidi dalje od nosa, naš šef diplomatije dobrano bi se zamislio nad projektom Južna interkonekcija. Samo podsjećanja radi, zaboravio je skupljač podrške da je bivši generalni sekretar SAD Antony Blinken upravo njemu poslao pismo upozorenja sa zahtjevom da riješi problem zvani Dragan Čović. Ne da nije riješio, Konaković to rješavanje nije ni pokušao, jer zna da bi mu to donijelo izlaznu kartu iz vlasti na državnom i entitetskom nivou.

Tražilo se od projekta Trojka, čije su perjanice Konaković i Bećirović, da to riješe kroz Parlament Federacije BiH, ali se Trojkin premijer Nermin Nikšić igrao stare bosanske “hoću - neću”, predlagao Zakon o JI, pa ga pod pritiskom povlačio.

A onda se ukazao otac Trojke Michael Murphy i po diktatu Washingtona postrojio sve u Parlamentu FBiH, osim HDZ-a, diplomatskim maljem ih ubijedio da je to u interesu Bosne i Hercegovine i da se niko ne smije zaigrati pa pomisliti da nije!

Toliko o diplomatiji Konakovića i državništvu Bećirovića, koji su očito bespotrebno lutali sokacima Washingtona čekajući prigodu da se uslikaju s nekim i obraduju svekoliko pučanstvo podrškama i garancijama.

I zato evo jedna zagonetka za skupljače podrške i garancija - Ako je Južna interkonekcija u interesu BiH, zašto nije išla na državni nivo, nego obuhvata samo Federaciju, a entitet Rs ostaje na ruskom plinu?

Nadalje, danas nam je Konaković iznova servirao spin o političkom pokojniku Dodiku, što je ozbiljna šala Trojkaša sa svih vertikala i horizontala. Jer, dok je sarajevski skupljač podrške pričao kako je “BiH prisutna na svim bitnim destinacijama”, a ustvari hvaleći se kako je on bio tamo, Dodik mu maše iz Tel Aviva, gdje je otišao ili uz Kabirija (Čovićevog brata po interesu) ili preko Kabirijevih konekcija.

Veli Konaković i kako se Dodik morao odreći svega što je pokušao, odnosno povući sve secesionističke zakone, da bi mu bile ukinute sankcije. Zaboravlja Konaković kako je prvo on u strahu od dogovora Amerikanaca i Dodika najavio napad na pravosuđe ukoliko Dodika oslobode.

Niti je svojim diplomatskim kanalima doznao šta je bit dogovora niti je spoznao kakva je to diplomatska igra, u kojoj ga je Dodik ostavio dva stoljeća iza.

A koliko je Konaković zapeo u iluziji govore i sljedeće njegove riječi, izgovorene danas na konferenciji i da ne bude zabune o tačnosti preuzete s režimskih portala: ”Čoviću je ostalo malo vremena da se opredijeli je li za SNSD ili za evropski put”. U istom pasusu kaže: “Evropske zakone blokira ruska podmornica SNSD i HDZ, koji čvrsto stoji zagrljen sa SNSD-om”.

Nakon ovih riječi malo se šta može dodati da pojasni zbunjenost lidera NiP-a i šefa diplomatije. Jer, ako mu tri godine provedene s Čovićem nisu bile dovoljne da skonta da Čovića evropski put zanima koliko Trumpa zanima zaštita životinja na Madagaskaru, onda mu nikad ništa neće biti jasno.

Koliko je Konaković izgubljen govori i činjenica da je smislio lijek jer je navodno “uspostavio dijagnozu”. A zbog njegovih dijagnoza, bagera, gumica i ko zna kakvih budalaština iz opusa Trojke, Sjedinjene Američke Države morale su se dobro namučiti da u 2025. godini spriječe nikad ozbiljniju destabilizaciju naše države.

I nije Amerika smirivala Dodika zbog diplomatije Bećirovića i Konakovića, jer to se ni kolokvijalno ne može zvati diplomatijom, već zbog činjenice da bi destabilizacija Bosne i Hercegovine uzrokovala plamen koji bi se proširio širom Balkana, a to bi bio kec na 10 Rusiji.

Nema dileme da je ova naša, prilično tragična, ali uveliko i komična priča s iznuđenim članom Predsjedništva i neprofilisanim šefom diplomatije mogla poslužiti kao savršen scenarij za Danisa Tanovića.

“Epizoda u životu berača željeza” bio je odličan i nagrađivan film. Novi bi se mogao zvati “Mandat skupljača podrške i garancija”. Uz sve ono što se zna i što će se saznati, bila bi to odlična kombinacija drame, komedije, pa i trilera s obzirom na nezavršenu priču o superkartelu i mogućim konekcijama šefa diplomatije.

I nema potrebe da se razbija glava za glavne uloge, imamo ih! Cijeli mandat ih plaćamo na poziciji člana Predsjedništva i šefa diplomatije BiH, a tvoje je da poradiš na harizmi jednog i ozbiljnosti drugog.

Razmisli Danise, da se bar negdje isplati sve što smo niz vodu bacili na ovu dvojicu glumaca!