Južna plinska interkonekcija: Energetska (kvazi)diverzifikacija suprotna strategijama EU

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić

Projekat izgradnje Južne plinske interkonekcije otvorio je važno strateško pitanje za Bosnu i Hercegovinu: da li država gradi energetsku sigurnost ili ulazi u projekat koji dugoročno slabi njen suverenitet i udaljava je od evropske energetske strategije? Kroz nedavno usvojene izmjene zakona u oba doma Parlamenta FBiH javno upravljanje projektom (BH-Gas) je prepušteno tek osnovanoj privatnoj američkoj kompaniji, bez referenci u ovoj oblasti. I to uvođenjem ove 'kompanije' u sami tekst zakona!

Projekat gasovoda Južna interkonekcija se mogao realizovati i bez izmjene postojećeg zakonskog rješenja, a uz angažman stranog investitora! Opravdano se postavlja pitanje: kome su bile potrebne ovakve izmjene? Javnosti je poznato da se za izuzimanje BH-Gasa iz projekta snažno zalagao HDZ BiH. Animozitet prema BH-Gasu (čitaj 'državi') je vidljiv i iz samog teksta izmjena i dopuna zakona u kojem se izbjegava i samo spominjanje imena BH-Gas. Naime, gdje god se u tekstu izmjena zakona (čak i u njihovom obrazloženju) trebao pojaviti naziv BH-Gas, stavljen je nezgrapni termin 'operator postojećeg transportnog sistema'.

Radi usporedbe, ovih dana je (bez medijske pompe) potpisan ugovor o izgradnji gasovoda Zvornik - Bosanski Novi, dužine cca 500 km i vrijednosti cca 1,3 milijarde KM. Entitet koji je ekonomski značajno slabiji nije tražio 'američkog investitora'! Nosilac projekta je javna ustanova Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva, a konzorcij čini pet kompanija iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Isto tako, kada Bosna i Hercegovina bude potpisivala ugovor s Hrvatskom, s druge strane će stajati javno preduzeće Plinacro.

Izmjene zakona predviđaju i iznenadno značajno proširenje gasne mreže, bez prethodnih ekonomskih analiza, procjene troškova, analize potrošača i potrebnih količina gasa, perioda povrata investicije i dr. Ovo ukazuje da čitav projekat nije vođen osmišljenim stručnim planiranjem, ekonomskom logikom i primarno domaćim energetskim strategijama, nego (nepoznatim) tuđim interesima. Argument 'diverzifikacija' se dovodi u pitanje zbog činjenice da je dvosmjernost cjevovoda predviđena samo za dionicu koju kontroliše BH-Gas (od Novog Travnika do Kladnja). Obaveza da se ova dionica napravi reverzibilnom je nametnuta BH-Gasu.

Evropski kontekst

Ovaj projekat jačanja gasne infrastrukture dešava se u vremenu kada Evropska unija strateški smanjuje oslanjanje na fosilna goriva. Prema sadašnjim planovima klimatska neutralnost treba da se postigne do 2050. godine. Već od 2030. slijedi snažno i ubrzano povlačenje fosilnih goriva iz saobraćaja, grijanja i proizvodnje električne energije. EU energetske institucije upozoravaju da širenje gasne infrastrukture na Zapadnom Balkanu može 'zaključati' zemlje regiona u dugoročnu zavisnost od fosilnih goriva i otežati energetsku tranziciju.

Studije o energetskoj tranziciji naglašavaju da EU strategija za Zapadni Balkan podrazumijeva prelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore. Plin kao energent EU smatra se prelaznim rješenjem, a otpada i finansiranje prekograničnih gasnih projekata. Drugim riječima, dok EU ubrzano prelazi na obnovljive izvore i klimatsku neutralnost, Bosna i Hercegovina razmatra investiciju koja jača gasnu infrastrukturu kao dugoročni temelj energetskog sistema. Ko danas planira energetiku samo oko plina, rizikuje da planira za prošlost umjesto za budućnost.

Da paradoks bude veći, prihvatajući Reformsku agendu, Bosna i Hercegovina se obavezala na punu provedbu Trećeg energetskog paketa, koji spada u ključne prioritete. Svaka država mora imati nezavisnu regulatornu agenciju za energetiku koja nadzire tržište, tarife, pristup mreži i zaštitu potrošača. Neispunjavanjem obaveza iz Ugovora o Energetskoj zajednici pravi se otklon od evropskih integracija.

Suverenitet ili geopolitički kompromis

Novi zakon ne predviđa samo gasovod, nego i širu energetsku transformaciju. Planirani kapacitet gasovoda višestruko premašuje potrebe i trenutnu potrošnju, jer je projekt zamišljen kao osnova za izgradnju gasnih elektrana i novu energetsku strukturu zemlje. To znači da nije samo u pitanju diverzifikacija snabdijevanja, nego strateški izbor energetskog modela za naredne decenije. U tom kontekstu, odluka o tome ko upravlja infrastrukturom postaje pitanje državnog suvereniteta, a ne samo tehničkog rješenja. Još uvije nije poznato ko će biti 'operator novog transportnog sistema', nakon što investitor vrati uložena sredstva.

Energetska politika danas je, više nego ikada, pitanje suvereniteta. U svijetu u kojem se geopolitički uticaj mjeri kontrolom nad energetskim tokovima, odluka o tome ko gradi i upravlja ključnom infrastrukturom postaje strateška odluka. U takvim okolnostima, Južna plinska interkonekcija prestaje biti samo infrastrukturni projekt kojim dobijamo znatno skuplju struju i znatno skuplji plin. Ona postaje test političke zrelosti i državnog suvereniteta. Test koji nismo položili.

Ako Bosna i Hercegovina želi evropsku energetsku budućnost, odluke o strateškim infrastrukturnim projektima moraju biti usklađene s dugoročnom tranzicijom. U suprotnom, gasovod koji se predstavlja kao simbol energetske sigurnosti mogao bi postati simbol strateške ovisnosti i faktor usporavanja EU integracija.