KORDIĆEVO LICEMJERJE Dok se broje navijački šalovi, prešućuju se HDZ-ove godine nepravde!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Izjava Marija Kordića o “sramoti” jer predsjednik Gradskog vijeća Mostara Đani Rahimić nosi obilježja Crystal Palace F.C., u gradu u kojem je domaćin evropskih utakmica HŠK Zrinjski Mostar, otvara mnogo šire pitanje od pukog navijačkog ukusa.

Možda to nekome i jeste sramota. Možda je neprimjereno da gradski zvaničnik javno nosi obilježja protivničkog kluba u trenutku kada jedan mostarski klub ispisuje historiju na evropskoj sceni.

Ali prije nego što počnemo mjeriti 'patriotizam' po šalu oko vrata, bilo bi pošteno podsjetiti se na sramote koje su daleko ozbiljnije i dugotrajnije i koje ne dolaze iz navijačke strasti, nego iz politike.

Jer Mostar ima mnogo dublje rane od jednog šala.

Grad pamti kako je stadion FK Velež Mostar oduzet klubu koji je decenijama bio simbol grada i svih njegovih građana. Pamti i selektivno njegovanje identiteta, u kojem se jedan klub i jedna politička opcija predstavljaju kao “jedini autentični”, dok se drugi guraju na marginu. Ako ćemo govoriti o sramoti, onda je red da govorimo i o institucionalnoj nepravdi, o dvostrukim aršinima i o sistemskom favoriziranju “naših”.

Mostar je godinama talac politike koju predvodi Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Dragan Čović potpomognut zvaničnim Zagrebom. U općinama i kantonima gdje suvereno vlada, nehrvati nerijetko svjedoče zapošljavanju po stranačkoj i nacionalnoj liniji, zatvorenim krugovima moći i osjećaju da nisu ravnopravni građani. To su teme o kojima bi se moralo govoriti glasnije od boje nečijeg šala.

A kada se kao kulturni i politički simbol promoviraju izvođači poput Marka Perkovića Thompsona, čije pjesme i nastupi duboko dijele javnost i bude bolne asocijacije, onda je licemjerno držati lekcije o “slobodarskom Mostaru” i dostojanstvu.

Mostar neće biti slobodarski grad zato što svi navijaju za isti klub. Slobodarski će biti onda kada svaki građanin bez obzira na ime, vjeru ili klub za koji navija ima jednaku šansu, jednako poštovanje i jednaku institucionalnu podršku.

Zato, prije nego što se proziva pojedince zbog navijačkih simbola, možda bi bilo korisnije suočiti se s političkim naslijeđem koje je Mostar učinilo duboko podijeljenim gradom. Jer prava sramota nije u šalu nego u podjelama koje traju decenijama.