Sarajevske elite ne mogu zaustaviti Dodika sve dok im je stalo do budžeta više nego do države

Ernad Metaj

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik nastavlja aktivnosti koje vode ka uništavanju BiH. Dodik je aktivan na terenu, stalno prisutan u medijima i korak po korak provodi svoju agendu. Tužilaštvo BiH ga može zaustaviti, ali ta mogućnost je samo teorijska, bar za sada. SAD i EU to mogu, pitanje je kako i kada. Nad BiH se nadvijaju tamni oblaci, a domaće političke snage lojalne ideji suverene i jedinstvene BiH ne pokazuju da imaju naznake kako da ih razbiju, niti snagu da to urade.

Okupljanje političkih partnera SDP-a oko ideje da se ne pregovara o izmjenama Izbornog zakona BiH i ustavnim reformama dok postoji prijetnja dezintegracije BiH, djelovalo je ohrabrujuće. Problem je u tome, što to ne predstavlja kraj borbe protiv secesionizma. Takva konvencija bi trebala biti polazište za razradu daljih aktivnosti koje bi neutralizirale politiku Milorada Dodika, ali i Dragana Čovića, koji isključivo preživljava na ustupcima SNSD-a.

Bitka za BiH se ne može dobiti patriotskim izjavama na društvenim mrežama, na šta se politika u posljednje vrijeme svela… politika koja bi trebala biti dovoljno snažna da se suprotstavi Dodikovom secesionizmu. Istovremeno se (ne)opravdano podcjenjuje Dodikova ozbiljnost i snaga, vjerovatno iz uvjerenja da će ga uplašiti narativna poezija o spremnosti da se domovina brani „puškom“.

I dok ne možemo osporiti značaj takve spremnosti, takve izjave su zapravo ono što Dodik želi i priželjkuje. Njegovo preživljavanje isključivo zavisi od dalje radikalizacije odnosa u BiH. Međutim, ne treba zanemariti činjenicu da socijalni i politički haos najviše odgovara onima koji se lijepe za budžet, posebno strukturama na vlasti.

S druge strane, bitke za budžet su opoziciji važnije od borbe za državu. Stoga postoji realna opasnost da predizborna kampanja u FBiH bude pogubna za opstanak države. Dodiku je priča o nezavisnosti RS i urušavanju državnih institucija također njegova predizborna priča. Njen ravnopravan protivnik ne može biti samo u borbi za prevlast u Sarajevu i u federalnim institucijama. Niti lijek za sujetu stranačkih lidera zbog ličnih animoziteta, koji se opredjeljuju za negativno etiketiranje jedni drugih umjesto smislenog i odlučnog zajedničkog odgovora na secesionističku politiku. Na to je upozorio i potpredsjednik SDP-a Denis Bećirović u svojoj novogodišnjoj čestitki.

- Na početku 2022. godine pozivam predsjednike političkih stranaka da ne pregovaraju o važnim državnim pitanjima bez aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, čovjeka koji je u proteklim općim izborima osvojio najveće povjerenje naših građana. U ovim teškim trenucima naša zemlja treba nepokolebljive borce, a ne „političke kičmene“ koji se savijaju. Zajedno moramo biti izuzetno oprezni, dobro organizovani, obučeni i aktivni kao nikada do sada. Ne treba nas iznenaditi nijedan scenarij u 2022. godini, jer i 1% političkih ekstremista raspoređenih na važnim pozicijama može odvesti 99% stanovništva u kolektivnu katastrofu, između ostalog, kazao je Bećirović.

Bitka za BiH se ne dobija u Sarajevu. Samo želja Bošnjaka nije dovoljna da se BiH sačuva, stoga je nerazumno očekivati da potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović može voditi bitku u Banjoj Luci. Da ne bi bilo zabune, isključivo mislimo na pokušaj povećanja broja srpskih glasova u korist BiH.

Sarajevska politika je u velikoj mjeri digla ruke od RS-a. Prigovor SDP-a Vladi Fadila Novalića da je planiranjem budžeta ponovo izdala povratnike, ali i prevarila lidera SDA Bakira Izetbegovića, što se dijelom odnosi i na Pokret za otadžbinu – potvrđuje da je to istina. Taj pokret je jedina ozbiljna snaga koja može biti odgovor ludilu vlasti u RS-u. Pokret podsjeća da je 25 godina izgubljeno u borbi za državu kroz zloupotrebu sredstava koja su trebala osigurati održivi povratak.

Pokret je ujedno i podsjetnik građanskim strankama da već 25 godina grade lažnu sliku multietničnosti, svodeći svoj opstanak na mrvice koje im ostavi SDA. Treba biti hrabar i pošten pa priznati da se multietničnost ne može svesti na balansiranu vodeću stranačku strukturu koja nije uspjela da ideju proširi BiH. Na taj način je priča o građanskoj BiH dozvolila da se zloupotrijebi kao želja Bošnjaka za unitarnom državom u kojoj bi, kao većina, nametali volju drugim narodima, uz pomoć „podobnih“ Srba i Hrvata.

Bez podrške međunarodne zajednice, bitka za spas BiH mogla bi se svesti na oružane incidente, a možda i novi sukob. Zbog toga je od velikog značaja intenziviranje vanjskopolitičkih aktivnosti kako bi se prvo sačuvali interesi prijatelja BiH, ali i uvjerili oni koji sumnjaju u sudbinu i budućnost ovog prostora. U ovom trenutku se čini da su predizborne bitke u FBiH odnijele zamah za redovne kontakte sa evropskim i američkim zvaničnicima, od čije volje može zavisiti sudbina BiH. Finansijska podrška za lobiranje, ali i za političku borbu u RS-u, ništa manje nije važna od borbe za mlade majke u Sarajevu, a sada i za ostatak FBiH. Bez RS-a, biće to uzaludna politika slijepih da shvate kako će završiti u getu, ili ih nije briga jer računaju na svoj dio budžeta i tamo.