Neochetniks in Serbia have gone further than neoustashas in Croatia

Državljani BiH držali su Iva Josipovića, bivÅ¡eg predsjednika Hrvatske u dobrom sjećanju – kao umjerenog, tolerantnog Ä elnika susjedne države. Nakon izlaska iz SDP-a Hrvatske, Josipović je osnovao vlastitu stranku 'Naprijed Hrvatska'.

S gospodinom Josipovićem razgovarali smo o njegovoj politiÄ koj karijeri, situaciji u regiji, rehabilitaciji Draže Mihailovića i Slobodana MiloÅ¡evića u Srbiji. TakoÄ‘er je dao svoje preporuke za poboljÅ¡anje odnosa izmeÄ‘u BiH i Hrvatske.

PATRIA: Vi ste mirotvorac koji se nikada nije slagao s privlaÄ enjem glasova na osnovu tenzija i lažnih etniÄ kih sukoba. Mi u BiH tu metodu dobro poznajemo; stoga je Å¡iroko rasprostranjeno miÅ¡ljenje da je to bio jedini razlog za vaÅ¡ poraz na izborima. Å ta mislite o tome sada?

JOSIPOVIĆ: Nažalost, mnogi politiÄ ari grade svoju karijeru i uspjeh na poticanju sukoba, ekstremnom nacionalizmu i izazivanju svih vrsta mržnje i netolerancije. Možda se nekim skupinama biraÄ a nisam svidio jer sam bio drugaÄ iji. Bilo je i nekih slabosti u mojoj kampanji, ali i ozbiljnih opstrukcija od strane onih od kojih sam oÄ ekivao podrÅ¡ku. Ti su izbori sada proÅ¡lost i želim nastaviti doprinositi miru i suradnji izmeÄ‘u država, kao i harmoniji u hrvatskom druÅ¡tvu – oÄ ito na neki drugaÄ iji naÄ in nego u vrijeme dok sam bio predsjednik.

PATRIA: ZaÅ¡to ste napustili SDP? Je li to bilo zato Å¡to ste dva mandata bili predsjednik svih graÄ‘ana Hrvatske? Je li to bio razlog za vaÅ¡ daljnji samostalni politiÄ ki potez?
 

JOSIPOVIĆ: Morao sam napustiti SDP po sili Ustava kada sam izabran za predsjednika. Nakon zavrÅ¡etka mandata, odluÄ io sam se ne vratiti u SDP iz dva razloga. Prvo, jer SDP uopće nije zainteresiran za ono Å¡to je bitno za Hrvatsku: ozbiljne institucionalne reforme. LoÅ¡i rezultati vlade na Ä elu sa SDP-om ukazuju na to da je mandat proÅ¡ao bez pravih rezultata. Drugo, i sada vidljivije nego ikad, vodstvo SDP-a viÅ¡e ne predstavlja politiÄ ke vrijednosti koje su me nekada vezale za tu stranku. Izjave predsjednika Milanovića ovih dana viÅ¡e podsjećaju na izlete nekog desniÄ arskog politiÄ ara, nego na nekoga tko se zalaže za socijaldemokraciju, mir i suradnju izmeÄ‘u država. Bit ću sretan ako se pokaže da je ono Å¡to smo Ä uli od Milanovića samo loÅ¡a predizborna kampanja, a ne stvarni sustav vrijednosti. Odabrao sam teÅ¡ak put, možda onaj koji ne vodi politiÄ kom uspjehu, ali vodi Ä istoj savjesti.   

PATRIA: Bilo je Å¡okantno da ste predsjedniÄ ke izbore za drugi mandat izgubili s razlikom od samo 32.500 glasova, a da je vaÅ¡a stranka Naprijed Hrvatska desetak mjeseci kasnije imala priliÄ no loÅ¡e rezultate. Je li moguće objasniti ovaj izborni paradoks?

JOSIPOVIĆ: Sasvim je jasno – na oba izbora, posebno na prvom, ali i na onom koji sam izgubio, dobio sam znatno viÅ¡e glasova nego SDP sa svojim partnerima ikada prije. MeÄ‘utim, biraÄ ko tijelo parlamentarnih izbora misli drugaÄ ije nego biraÄ ko tijelo predsjedniÄ kih izbora.  

Privržen je etabliranim strankama, Ä esto nastavlja i sasvim neracionalno glasati za stranku za koju je 'uvijek glasao'. BiraÄ i teÅ¡ko prihvaćaju nas kao pojedince u ulogama na koje nisu navikli. Osim toga, unutar nekih politiÄ kih opcija, glasovi se grupiraju prema najjaÄ oj stranci kako glasovi ne bi propali. Ja to nazivam 'druÅ¡tvenom inertnošću'. Nažalost, taj fenomen omogućuje takozvanim velikim strankama da ostanu izbor biraÄ a, bez obzira koliko ih puta razoÄ arale. Dodatno, malim i novim strankama je teÅ¡ko dobiti medijsku pažnju, financiranje i drugu infrastrukturu potrebnu za uspjeÅ¡nu prezentaciju na izborima. Kao priliÄ no nova stranka, zajedno s naÅ¡im partnerima, imali smo 3 puta manje financiranja na proÅ¡lim izborima nego neke velike stranke u samo jednoj izbornoj jedinici. MeÄ‘utim, u politici, Ä ovjek mora ustrajati i boriti se za vrijednosti u koje vjeruje, Ä ak i u odsutnosti brzog uspjeha.

PATRIA: Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u regiji? Diplomatke posjete Joea Bidena Srbiji i Kosovu, zatim švedskog premijera Stefana Levena Srbiji, sve to nama u BiH izgleda iznenađujuće u kontekstu zapaljivih izjava i izjava koje pozivaju na rat, a koje dolaze iz Srbije. Kakvo je vaše mišljenje?

JOSIPOVIĆ: Nažalost, postoji mnogo politiÄ ara koji vole Å¡iriti mržnju i stvarati sukobe. Svako malo, iz Srbije dolaze nove neprihvatljive izjave. U odnosu na BiH, situacija u zemlji prvenstveno ovisi o vama u BiH. Ako vodite politiku koja smiruje tenzije, ako se pokažete otpornim na pokuÅ¡aje utjecaja na politiÄ ko kazaliÅ¡te izvana, ako zadržite europsku viziju i kapacitet za njenu implementaciju, ako uspijete pronaći pravu ravnotežu individualnih i kolektivnih prava graÄ‘ana i naroda, ne morate se brinuti. VaÅ¡a sudbina je joÅ¡ uvijek u vaÅ¡im rukama.  

PATRIA: Tu je i Aleksandar VuÄ ić koji neprestano govori o ratnoj prijetnji. Ako se obiÄ an Ä ovjek okrene, ne može Ä uti pucanj, ne može vidjeti politiÄ ki motivirana ubojstva, nema prepoznatljive ratne prijetnje. OÄ ito je da takve ratne prijetnje dolaze direktno iz politiÄ kih krugova na vrhu, Å¡to je zbunjujuće. Vjerujete li da je moguć novi sukob u regiji?

JOSIPOVIĆ: Izgradnja mira je teÅ¡ka stvar. Sukobi svih vrsta, pa Ä ak i ratovi, lako se potaknu. Možda je sada teÅ¡ko zamisliti novi rat protiv svih, kao Å¡to je bio devedesetih. MeÄ‘utim, razni oblici politiÄ kih, ekonomskih i drugih pritisaka i sporova, teroristiÄ ki ili drugi napadi, nisu iskljuÄ eni. Ipak, joÅ¡ uvijek se nadam da su ljudi imali dosta mržnje i gubitaka, i da će politiÄ ari osjetiti isto.   

PATRIA: Koliko znamo, bili ste jedan od rijetkih politiÄ ara koji su direktno reagirali na medijske naslove i prijeteće izjave srpskih politiÄ ara o beatifikaciji kardinala Stepinca. Republika Srbija je zvaniÄ no rehabilitirala ratnog zloÄ inca Dražu Mihailovića, a ima problem sa Stepincem. Sada je na dnevnom redu zvaniÄ na rehabilitacija Slobodana MiloÅ¡evića. Ratni zloÄ inci se joÅ¡ uvijek sude u Den Haagu. Nažalost, ne vidimo ozbiljne reakcije meÄ‘unarodne zajednice na sluÄ ajeve rehabilitacije faÅ¡izma.

JOSIPOVIĆ: Nepostojanje jednakih kriterija za sebe i za druge je kljuÄ na slabost mnogih politiÄ ara. Doista, neukusno je u najmanju ruku, da oni koji su rehabilitirali Dražu Mihailovića i uÄ init će isto s MiloÅ¡evićem ili Nedićem – osuÄ‘uju rehabilitaciju kardinala Stepinca. Mihailović je osuÄ‘eni zloÄ inac, pravno i povijesno. Ne morate voljeti djelo kardinala Stepinca, ali sigurno nije zloÄ inac i, nakon svega, nije osuÄ‘en za ratni zloÄ in. NeoÄ etniÄ ki pokret u Srbiji otiÅ¡ao je dalje od neoustaÅ¡kog pokreta u Hrvatskoj. Oba fenomena su mi potpuno strana i smatram ih jednako destruktivnim. Ne drži me zadovoljstvo kada vidim da se rehabilitiraju zloÄ inci i teroristi, i da im se podižu spomenici u bilo kojoj zemlji. ViÅ¡e u naÅ¡oj regiji jer prenosi dodatnu negativnu poruku i stvara nove tenzije. Iskreno, žao mi je vidjeti da se to dogaÄ‘a i u Hrvatskoj. Ulice i spomenici za BudaÄ ka, spomenik za BaÅ¡ića, skandiranje Jure i Boban – najbolji su primjeri.

ČETNICI I USTAŠE SLUŽILI SU POD HITLEROM I MUSOLINIJEM

PATRIA: Govoreći o dvostrukim standardima, svijet snažno reagira kada Hrvatska napravi pogreÅ¡an antifaÅ¡istiÄ ki korak, a kada Srbija uÄ ini isto, reakcije su – blage. ZaÅ¡to je to tako?

JOSIPOVIĆ: Uvijek se zalažem za jednake kriterije. I Ä etnici i ustaÅ¡e služili su pod Hitlerom i Musolinijem, stoga je jasno da su bili na pogreÅ¡noj strani. U ratu su se zajedno borili protiv partizana, gotovo se nisu borili jedni protiv drugih, i zajedno su se povukli preko Bleiburga. Ipak, to je povijest. Trenutno je potpuno nevažno Ä iji je djed ili otac bio ustaÅ¡a, Ä etnik ili partizan. Važno je da ispravno vrednujemo povijest i prihvatimo da je antifaÅ¡izam, borba partizana bio pravi put, a da pomaganje Hitleru nije bilo. S obzirom na to, svako pokuÅ¡aj afirmacije Ä etniÄ kog ili ustaÅ¡kog pokreta treba javno osuditi. Sasvim je nevjerojatno da dio naroda koji je bio na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu, želi stati na stranu poraženih, onih koji su osuÄ‘eni i presuÄ‘eni kao 'pogreÅ¡an izbor' od strane cijelog demokratskog svijeta.

BORBA ZA POVIJESNU ISTINU

PATRIA: Svaki razuman Ä ovjek je zbunjen Ä injenicom da je Hrvatska zemlja ogromne antifaÅ¡istiÄ ke tradicije i da mnogi to ne priznaju. U jednom trenutku, viÅ¡e od polovice Titovih partizana bili su Hrvati. Hrvatski antifaÅ¡isti pretrpjeli su ogromne gubitke u bitkama na Neretvi i u Drvaru. 787 partizana iz Å ibenika i 688 partizana iz Splita izgubilo je živote u bitci na Sutjesci, dok je samo 67 partizana iz Beograda sudjelovalo u borbama. Zatim je tu i Makarska gdje je osnovana prva antifaÅ¡istiÄ ka flota. Pa zaÅ¡to se danas u Hrvatskoj govori samo o faÅ¡istima umjesto o tako veliÄ anstvenoj antifaÅ¡istiÄ koj kampanji?

JOSIPOVIĆ: Mislim da je jaka, dobro financirana i organizirana kampanja revizije povijesti, potpomognuta desnicom na naÅ¡oj politiÄ koj sceni i glasnim dijelom KatoliÄ ke crkve, nametnula tezu da su ustaÅ¡e bili dobri Hrvati, dok su partizani bili izdajice hrvatskog naroda. U jednom od mojih govora u Brezovici, na Dan antifaÅ¡istiÄ ke borbe, rekao sam da su sinovi i unuci partizana glavni krivci za nemar prema antifaÅ¡istiÄ koj tradiciji. Oni se ne bore za povijesnu istinu s takvom upornošću i strašću kao Å¡to se ustaÅ¡ki pristaÅ¡e bore za povijesni revizionizam. Ovdje smo imali SDP na vlasti, a ipak nije bilo istinskog, organiziranog i adekvatno financiranog djelovanja na oÄ uvanju antifaÅ¡istiÄ ke tradicije i povijesne istine.

PATRIA: Vi ste neumorni zagovornik dobrih odnosa izmeÄ‘u Hrvatske i BiH. Å to treba uÄ initi za poboljÅ¡anje odnosa?

JOSIPOVIĆ: Trebali bismo viÅ¡e trgovati, razmjenjivati kulturne projekte, putovati i upoznavati se, na obostranu korist... Ako se ljudi upoznaju i druže, meÄ‘usobno se poÅ¡tuju - to mora utjecati na politiÄ ke odnose. Na politiÄ kom nivou, korektnost bez mijeÅ¡anja je od posebne važnosti. S obzirom na to, razumljivo je da unutarnji odnosi u BiH, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo Hrvata svojim položajem, kao i položaj BoÅ¡njaka i Srba podrijetlom iz BiH u Hrvatskoj – sve to utjeÄ e i može utjecati na situaciju. Jasno je, meÄ‘utim – ne smije biti nikakvog mijeÅ¡anja u unutarnje odnose druge države. TakoÄ‘er, postoje neka nerijeÅ¡ena pitanja nakon pada bivÅ¡e Jugoslavije – granice, imovinska i druga pitanja. Vlade bi napokon trebale poÄ eti zatvarati ta poglavlja, jer Ä injenica da danas nisu 'vruća', ne znaÄ i da sutra neće biti.