Mali Čović – inženjer Herceg-Bosne

Dragan Čović je neka vrsta antifašiste. Kada se prije nekog vremena pojavio pred Haškim tribunalom kod Carmel Agiusa, predsjednika ICTY-a, bilo je očito da nešto sprema. Nakon toga, on je posjetio Jadranka Prlića, Slobodana Praljka i druge političke, vojne i policijske čelnike Herceg-Bosne. To je bila jedna od tragičnih epizoda iz života antifašiste Dragana Čovića, uz onu kada je ljude iz hercegovačkih logora vodio na prisilni rad u tvornice „Soko“.

Dakle, Čović je prekršio međunarodno pravo, a potom je zloupotrijebio svoju političku funkciju da bi se sastao sa čovjekom koji treba da vodi brigu o njegovom integritetu kao predsjednika međunarodnog suda. Carmel Agius je nadređeni nizu vrhunskih svjetskih pravnika i to bi, barem, trebalo poštovati. Posjeta već optuženim ratnim zločincima postavila je pitanje Čovićevog kredibiliteta kao člana Predsjedništva BiH.

Dana 28. augusta 2016. godine, Čović je to ponovio: obilježio je godišnjicu zločina grupe 6 iz Scheveningena, koji čekaju potvrdu presude za zločine koje su počinili. Neki u Hrvatskoj su se nadali da će njihova grupa dobiti „nagradu“ sličnu onoj koju je dobio Šešelj. Niko, međutim, ne dovodi u pitanje mišljenje Prlića i ostalih iz grupe nakon neopozive presude. Predsjedavajući Sudskog vijeća u predmetu Prlić i ostali bio je Jean Claude Antonetti, „oslobodilac“ Vojislava Šešelja.

Međutim, drugi sudije su se snažno usprotivile ovom francuskom sudiji. Antonetti je bio optužen za korupciju u vladi francuskog premijera Dominiquea de Villepina. Još danas se na Tribunalu mogu čuti priče o francuskim državljanima koji su u medijima, preciznije iz Ministarstva pravde, slavili njegov odlazak iz vlade, a žalili su Tribunal zbog „pravde“ koju će tamo „dijeliti“. Takve izjave na francuskim medijskim portalima su još vidljive i lahko se provjeravaju.

S obzirom na to da Čović, nakon svakog svog sumnjivog antifašističkog poteza, ima naviku javnog tuširanja, razumljivo je da je i posjetu Tribunalu pokušao opravdati pakovanjem u „evropsku priču“. Sa Agiusom je razgovarao bilateralno o napretku Bosne i Hercegovine u kontekstu evropskih integracija, a potom je otišao posjetiti one koji su ovu zemlju totalno obezvrijedili. Ne znamo da li se u ćelijama Scheveningena razgovaralo o integraciji BiH u EU, i da li je Prlićev doušnik prisutne obavijestio o svojim nastojanjima. Čović je, međutim, bio jasan u jednom: njegovi domaćini jedva čekaju da se iz Evrope integrišu nazad u BiH.

Čović je Prlića i ostale optužene za krivična djela obavijestio o nastojanjima Tribunala da ih zauvijek ostavi u EU. Evropske integracije BiH su davno počele sa pitanjem izbjeglica koji su bježali od Prlića i ostalih da bi spasili svoje živote, dok su se prave integracije počele sa naseljavanjem zatvora Scheveningen. Ako je Herceg-Bosna osnovana na zločinu kriminalaca, onda je to kriminalni projekat.

Dragan Čović je prvo posjetio osnivače Herceg-Bosne u Tribunalu, a potom je obilježio godišnjicu njihovog projekta. Problem je u tome što se Čovićev i Dodikov projekat ne mogu odvojiti od zločina genocida i zločina protiv čovječnosti.

Neki kažu da se Čović i Dodik nadaju da Evropa neće prihvatiti zemlju u kojoj većinu čine Bošnjaci. Srećom, Evropa nije ni utočište za kriminalce ni za kriminalne projekte, alternativu koju danas nude Milorad Dodik i Dragan Čović u vidu Republike Srpske i Herceg-Bosne.

Čak je i Zoran Milanović, u mišljenju koje je nedavno podijelio sa hrvatskim vojnicima, izrazio sumnju da postoje ikakve šanse da Prlić i ostali Čovićevi domaćini iz Scheveningena dožive oslobađajuću presudu za koncentracione logore, ubistva i uništavanje gradova širom Hercegovine.

Čovićevo obilježavanje godišnjice Herceg-Bosne, jednog od užasavajućih tvorevina u istoriji hrvatskog naroda, morat će se jednog dana tretirati kao njegovo odobravanje zločina. Čović se sada nada da će njegov praktični mentor Milorad Dodik ispuniti svoj cilj. Prirodno, Dodik bi mogao samo izgubiti svoju kriminalnu tvorevinu ukoliko bi Čović prema RS-u postupio kao prema grobu hrvatskog naroda, kakav je RS u svojoj „dubinskoj zemaljskoj suštini“. Međutim, Čović je našao prijatelja u Dodiku, baš kao što su njegovi prethodnici nalazili svoje: Tuđman – Milošević, Boban – Karadžić, Prlić – Lukić. Nijednom od njih, međutim, nije uspjelo podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Hoće li Čović i Dodik uspjeti?

Dodik više ne spominje Radovana Karadžića, nakon što je ovaj dobio 40 godina zatvora za kriminalnu tvorevinu Republike Srpske i desetine koncentracionih logora. Čović bi sa svojom grupom 6 mogao uspjeti ukoliko sudije i tužioci u Tribunalu odluče da unište ugled ovog međunarodnog suda, i da unište svoj profesionalni dignitet. A sve to da bi se udovoljilo Čoviću i njegovim pokušajima da oživi Herceg-Bosnu?

Čovićevim najnovijim apelima za Herceg-Bosnu pridružio se Božo Ljubić, sada delegat u Skupštini: „Herceg-Bosna nikada nije napuštena niti ugašena“, rekao je Ljubić.

August je mjesec u kojem su ugašeni i rasformirani užasni logori HVO-a: Mostar, Dretelj, Heliodrom, Gabela, Žepče...