Covićeve negacije Srebrenice i Vukovara

Autor: Edina Latif

Glede politike stranaka iz Republike Srpske, sasvim je razumljivo (ali ne i opravdano) da je predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić žestoko protiv podnošenja zahtjeva BiH za reviziju tužbe protiv Srbije.

Možda čak i entuzijastičnije od srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića i premijera Aleksandra Vučića, Ivanić se nudi politici susjedne države, iako je na čelu ove države. Ovdje prima dobru plaću, a radi za Beograd. I to mu nije prvi put.

Ali, šta je sa članom Predsjedništva BiH, Draganom Čovićem?

Kako objasniti njegovu potrebu da komunicira da revizija tužbe za genocid nije potrebna, iako je svjestan da je najgori zločin počinjen i nad njegovim narodom koji je istrijebljen i ubijen radi stvaranja Republike Srpske.

Zločin je počinjen i nad njegovim narodom u susjednoj državi čiji pasoš posjeduje.

Samo nedavno, nakon sastanka sa svojim političkim i poslovnim partnerom, predsjednikom RS Miloradom Dodikom, Čović je zaključio da niko ne treba djelovati u vezi sa presudom, jer bi to moglo naštetiti BiH i njenim odnosima sa susjedima.

To bi nas povuklo unazad, rekao je Čović, dodajući da bi to izazvalo „totalni kolaps“ u Vladi BiH.

U politici su poželjne vrline pragmatičnost i spremnost na kompromis.

Međutim, postoje neka politička pitanja koja ne ostavljaju prostora za bilo kakav kompromis. Jedno od takvih pitanja je revizija tužbe BiH protiv Srbije za genocid, koja se uporno pokušava prikazati kao sukob dva naroda (Bošnjaka i Srba), umjesto onoga što je bila – spor između dvije države. 

Republika Bosna i Hercegovina, koja je već 1993. godine bila međunarodno priznata i neovisna država, podnijela je tužbu protiv Miloševićevog režima za genocid.

Danas, 24 godine kasnije, BiH neće podnijeti zahtjev za reviziju tužbe protiv Srbije i njene vlade.

Revizija se odnosi na Miloševićev režim i Srbiju koja je, kako su potvrdile brojne presude Haškog suda, kao i domaćih sudova, počinila ratnu agresiju na BiH i genocid u Srebrenici.

Dokazi su isplivali tokom suđenja Momčilu Perišiću. Beograd je tražio da se dijelovi dokumenata prikriju i zabrani njihovo korištenje.

Svojim protivljenjem reviziji tužbe, Dragan Čović, otvoreno negira ne samo genocid u Srebrenici, već i Vukovar!

Genocid u Srebrenici počinjen je pod pokroviteljstvom i naredbom istog režima koji je počinio genocid u Vukovaru u susjednoj Hrvatskoj.

Zločini u Vukovaru bili su zlokobno upozorenje na ono što će se događati naredne četiri godine u susjednoj Hrvatskoj i u BiH.

Nakon Drugog svjetskog rata, Evropa je obećala da se na njenom tlu nikada više neće dogoditi genocid. Platili smo te neispunjene obećanje krvlju.

Kada Evropa traži od lokalnih političara da se okrenu budućnosti, kada Evropa pokušava olakšati proces pomirenja, nikada, ni na trenutak, ne smije zaboraviti Vukovar i Srebrenicu.

Evropa se također poziva na zapadnu saradnju nakon Drugog svjetskog rata, znajući vrlo dobro da pomirenje nije postignuto samo zaboravom ili relativiziranjem zločina. Sjećanje je najbolja prevencija budućih zločina.

Zato se u mnogim evropskim zemljama djeca vode u ratne muzeje, vode ih čak i u rovove gdje su se vodile bitke, uče o vojnicima i strahotama rata.

Pa ko ima moralno pravo da predaje Bosni i Hercegovini o pomirenju i suživotu, a istovremeno joj uskraćuje pravo na istinu o agresiji i genocidu?

Šta bi hrvatski premijer Andrej Plenković rekao Čoviću o njegovom stavu protiv revizije?

Da, isti onaj Plenković, predsjednik HDZ-a Hrvatske, koji koristi svaku priliku da javno govori o Miloševićevoj „velikosrpskoj“ agresiji kao tragediji koja se dogodila u Hrvatskoj i BiH.

A šta bi preživjeli Vukovara rekli Čoviću o njegovim izjavama?