Skenderija nije samo beton: Ne dopustimo da nam uruše identitet Sarajeva

Za NAP piše: Almir Bečarević, stručnjak za gas i energetiku i predsjednik KVSBiH Sarajevo

Kultna dvorana Skenderija otvorena je 29. novembra 1969. godine premijernom projekcijom filma "Bitka na Neretvi". Smještena je na lijevoj obali Miljacke, memli strani, površine centra 70.000 metara kvadratnih. U sastavu Skenderije, pored sportskog dijela, nalazi se i kultna dvorana "Dom mladih".

Skenderija je dobila naziv po čuvenom bosanskom Sandžak begu Skender-paši, koji je davne 1499. godine na ovom prostoru sagradio trgovački centar sa 11 dućana, karavan saraj, dvor, imaret i tekiju. KSC Skenderija je 1969. godine dobila nagradu magazina "Borba", opšte priznanje za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.

Stadion Barcelone "Camp Nou" otvoren je 24. septembra 1957. godine, na blagdan gradske zaštitnice Gospe od Milosti. Stadion Barcelone danas je mnogo više od mjesta gdje se igra fudbal - on je simbol grada, istorije i identiteta. Tokom represivnih godina pod Frankovim režimom njegove tribine su bile utočište slobodne riječi i boja Katalonije. Arhitekta "Camp Noua" izjavio je jednom prilikom: "Stadion nije samo beton i čelik. On je emocija u kamenu".

Kakav je odnos vlasti prema kultnoj dvorani i stadionu koji nose u svojoj utrobi dva sportska kolektiva KK Bosnu i Barcelonu?

Stadion Barcelone je prije zadnje rekonstrukcije bio u jadnom stanju i bio je možda i najlošiji stadion gdje su se igrale utakmice Lige prvaka. Iako je stadion sa svojim betonom i čelikom bio derutan, nikom nije bilo palo na pamet da ga sruši i gradi neki novi. Njegov identitet u srcima svakog stanovnika je uticao da se stadion obnovi i dobije izgled kakav i zaslužuje.

Skenderija je svoj kultni status, pored arhitektonskog djela, dobila i po sportskom kolektivu koji je tu igrao. KK Bosna je bio kolektiv studenata i šampion bivše Jugoslavije i Europe. Skenderija kroz godine nije doživjela rekonstrukciju i sistematski je puštena da propada. Godine neulaganja u njenu obnovu i rekonstrukciju doveli su da komadi betona i čelika otpadaju sa njene konstrukcije.

Kanton Sarajevo je zadužen preko 900 miliona KM i nije bilo želje ni sluha da se jedan dio novca odvoji za rekonstrukciju Skenderije. Ne, Skenderiju je trebalo pustiti da se sama uruši i da se otvori priča o njenom potpunom uklanjanju i građenju neke nove dvorane uz hotel i šoping centar. Odjednom je zaboravljen identitet svih Sarajlija i sportski uspjesi koje je KK Bosna pravila pod svodovima ove dvorane.

"Poznati" difovci koji ni svoj identitet nemaju sada žele da unište identitet Sarajeva i identitet svakog košarkaša koji je počinjao svoj put u maloj dvorani Skenderije. Sada nam se nudi da kroz "bijelo" bude izgrađena neka nova dvorana. Takva dvorana nije nikom potrebna jer oduzimaju nam se istorija i identitet.

Kanton Sarajevo i njegov budžet je opterećen kreditima, ali sam siguran da će svi stanovnici Sarajeva podnijeti "žrtvu" da se podigne kredit od 100 miliona KM i izvrši rekonstrukcija betona i čelika Skenderije i time vrati sjaj koji ju je krasio te 1969. godine. Sarajevo treba Skenderiju i treba identitet grada sporta i uspjeha. Sarajevu ne trebaju difovci koji ne shvataju šta znači "teta razapeta", koji ne znaju koliko je najvećih muzičkih grupa tu počinjalo svoju karijeru, koji ne čuju i danas glas Želimira Altarca Čička, koji ne vide da Kinđe i danas igra košarku, koji ne razumiju da su tu održane i ZOI i koji žele da grad Sarajevo nema svoj identitet i ostane bez emocije u betonu.

Barcelona ga je održala, a što ne bismo i mi? Neka "bijelo" ulažu na drugim mjestima, a ovo mjesto je kultno i kanton ga treba obnoviti.