Virus 'srpskog sveta' odavno je instaliran u Sloveniji, pitanje je kako ga deinstalirati iz državne politike

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Nakon održanih izbora u Sloveniji i brzog konstituiranja parlamenta, dio regionalnih medija otvorio je pitanje širenja tzv. “srpskog sveta” i mogućnosti da ova članica Evropske unije postane njegov novi politički prostor.

Međutim, takva postavka problema u startu je pogrešna i analitički i politički. Ne radi se o tome da li Slovenija ulazi u “srpski svet”, jer taj projekat je odavno ušao u Sloveniju. Zbog toga, mnogo preciznije pitanje glasi da li nova vlast, ma kako bila sastavljena, ima kapacitet i političku volju da se iz tog utjecajnog kruga uopće izvuče.

Jer, utjecaj o kojem govorimo nije ni nov, ni površan, niti vezan isključivo za političke marginalce.

Fokusiranje na Zorana Stevanovića i njegovu stranku Resnica može biti medijski atraktivno, ali suštinski zamagljuje širu sliku.

Pravi problem nije na političkoj periferiji, nego u samom centru moći. Tu prije svega treba posmatrati dugogodišnju ulogu Zorana Jankovića, političara koji već godinama ima snažan utjecaj ne samo na lokalni nivou u Ljubljani, nego i na šire političke i poslovne tokove u Sloveniji. Njegove veze i politički refleksi često su predmet kontroverzi, ali nikada nisu ozbiljno politički adresirani.

Janković i Golob

Mandat bivšeg premijera Robert Golob dodatno je ogolio limite takve politike. Iako se u javnosti pokušavao profilirati kao evropski, reformski i principijelan lider, konkretni potezi njegove vlade pokazali su drugačiju sliku.

Najilustrativniji primjer jeste pitanje sankcija prema Milorad Dodik. Iako su postojale najave o odlučnijem pristupu, pa čak i pripremljene mjere, konačna odluka svela se na minimum, zabranu ulaska, bez stvarnog zadiranja u poslovne tokove, imovinu ili finansijske mreže. Drugim riječima, simbolika je zamijenila suštinu.

Takav pristup nije bio rezultat diplomatske nužnosti, nego političkog kalkuliranja. Pokušaj da se pred Briselom ostavi dojam principijelnosti, uz istovremeno očuvanje postojećih odnosa i interesa, doveo je do politike dvostrukih standarda. Dodatno, kroz medije bliske vlasti plasirana je teza da za oštrije mjere navodno ne postoji podrška iz Washingtona, što je poslužilo kao zgodan alibi za izostanak konkretne akcije.

U međuvremenu, poslovne veze ljudi bliskih strukturama vlasti u Republici srpskoj nastavile su se razvijati bez većih prepreka. Biznismen Mladen Milanović, poznat po bliskosti s političkim krugovima oko Dodika, uspio je proširiti svoje poslovne aktivnosti i u Sloveniji.

Njegove veze sa ljudima poput Zorana Tegeltije, ali i indirektni kontakti sa strukturama bliskim Draganu Čoviću, ukazuju na postojanje šire mreže političko-poslovnih odnosa koji nadilaze državne granice. Važno je naglasiti i da su pojedine njegove kompanije ranije dospijevale na crne liste međunarodnih finansijskih institucija, što dodatno problematizira činjenicu da nesmetano posluje u zemlji članici EU.

Paralelno s tim, postoje i simbolički, ali politički značajni potezi koji govore o ambijentu u kojem se takvi odnosi razvijaju. Odluka Muzeja novije i savremene historije u Ljubljani da ne otvori izložbu o genocidu u Srebrenici tokom mandata Golobove vlade izazvala je opravdane reakcije i otvorila pitanje političkog utjecaja na kulturne institucije.

Kada se svi ovi elementi stave u isti okvir, postaje jasno da narativ o tome kako bi eventualni jači politički rezultat Resnice mogao “uvesti” Sloveniju u “srpski svet” predstavlja pojednostavljivanje stvarnosti.

Mnogo ozbiljniji problem jeste činjenica da su određeni politički, ekonomski i društveni utjecaji “srpskog sveta” već duboko ukorijenjeni.
Zato je ključno pitanje za novu vlast u Sloveniji ne kako spriječiti ulazak u “srpski svet”, nego kako redefinisati postojeće odnose, uspostaviti jasne standarde i prekinuti praksu selektivne principijelnosti, to jeste kako izaći iz 'srpskog sveta'.

U tom procesu, uloga Jankovića, kao i političkih i poslovnih mreža koje djeluju izvan formalnih institucija, bit će presudna. Jer bez suočavanja s tim strukturama, svaka priča o evropskim vrijednostima ostat će samo politička deklaracija.

Ne treba zaboraviti da je Janković omiljeno političko lice Aleksandra Vučića. Jer, Vučić je prije godinu dana Jankoviću nudio mjesto premijera Srbije, a prema pouzdanim izvorima gradonačelnik Ljubljane je tu ponudu odbio kako bi do oktobra ove godine ostao na čelu glavnog grada Slovenije. Koliko Vučić vjeruje Jankoviću i koliko mu je bitan igrač, pokazuje činjenica da je najavljen kao jedan od mogućih kandidata SNS-a na predsjedničkim izborima u Srbiji.

Do tada, Janković će biti glavni inostrani promotor EXPO sajma u Beogradu i ključna dugoročna spona Beograda i kadrova “srpskog sveta” u Sloveniji.

Sumirano, Janković je kroz svoju politiku i utjecaj na državu, naročito u mandatu Goloba, bio ključni osigurač “srpskog sveta” u Sloveniji i zbog toga se ta država mora pobrinuti da se očisti od utjecaja tog velikosrpskog projekta, koji nije došao s posljednjim izborima, nego mnogo, mnogo ranije!