Južna interkonekcija i šutnja države: Ko zapravo odlučuje o BiH?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Procurilo pismo koje otkriva milionski sukob ljudi iz kruga Donalda Trumpa i administracije s Briselom zbog Bosne i Hercegovine. Tačnije projekta nazvanog Južna interkonekcija. Odjednom, nismo sigurni jesu li evropske integracije naše opredjeljenje.

Dok se na međunarodnom nivou vode ozbiljne političke i ekonomske bitke, a uključivanje svjetskih medija u ovu priču to dokazuje, u BiH i danas tišina. 24 sata od medijskih natpisa potpuni muk!

Oni koji su podržali sporni zakon danas se ne oglašavaju. Ne čuje se ni gdje je država u svemu tome, niti ko uopće zastupa njene interese.

Evropska unija je upozorila Bosnu i Hercegovinu zbog Južne interkonekcije, i tek tada se malo podigla prašina. A upozorenja su postojala i ranije. Dio javnosti, kao i pojedini politički akteri, među kojima i Stranka za Bosnu i Hercegovinu, na vrijeme su ukazivali na moguće posljedice, ali bez većeg odjeka. Rečenica 'nije ovo dobro rješenje', ali mi ćemo ga podržati, je oslikalo sav jad i bijedu bh. politike.

Jasno je onda zašto se u ovoj zemlji problemi počnu ozbiljno shvatati tek kada stignu jasne poruke iz Brisela ili nekog drugog stranog centra moći.

Istovremeno, ne može se zanemariti ni očigledna kontradikcija u kojoj Brisel upućuje kritike BiH, dok njihova članica Hrvatska aktivno podržava projekat koji je, prema njima, predmet spora. Takav pristup dodatno komplikuje već osjetljivu situaciju.

Ipak, suštinsko pitanje ostaje unutrašnje gdje su domaće institucije? Ko vodi energetsku politiku i ko štiti interese države? Umjesto odgovora, izostaje reakcija.

Takav odnos ukazuje na nedostatak dugoročne strategije i odgovornosti. Kada se ključne odluke donose bez jasne vizije i bez koordinacije, posljedice neminovno dolaze, često kroz međunarodne pritiske i gubitak prostora za samostalno djelovanje.

Zato pitanje Južne interkonekcije nadilazi jedan projekat. Ono otvara širu sliku funkcionisanja sistema u kojem se upozorenja zanemaruju, a reakcije dolaze tek kada je manevarski prostor već sužen.

U konačnici, ne radi se samo o politici već o kapacitetu države da djeluje u vlastitom interesu. Na ovom ispitu smo pali.

A već se najavljuju novi projekti, poput onih koje spominje Edin Forto za Aerodrom Sarajevo, u kojima bismo lako mogli ponoviti iste greške i još jednom potvrditi da je politika Trojke, ali i drugih, sve osim državotvorna.