Bez kvoruma i bez rješenja: Političke igre u Domu naroda

(Patria) - Član Kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić (SNSD) potvrdio je u gostovanju na RTRS da će njegova stranka nastaviti blokadu rada ovog doma. Iako je nova sjednica zakazana za 27. april, njeno održavanje ostaje krajnje neizvjesno, s obzirom na to da su SNSD i HDZ već početkom sedmice oborili kvorum i time onemogućili održavanje čak dva zasjedanja u jednom danu.

U svom obraćanju, Špirić je oštro kritikovao predsjedavajućeg Doma naroda Kemal Ademović, optužujući ga za samovoljno zakazivanje sjednica i kršenje Poslovnika. Takve tvrdnje uklapaju se u već uobičajeni politički narativ o “majorizaciji”, ali ostaje nejasno koje su konkretne proceduralne povrede u pitanju. Istovremeno, optužbe na o navodnoj izgradnji unitarne države više djeluju kao politička poruka biračima nego kao argument zasnovan na jasno definisanim potezima vlasti.

Špirić je također naglasio da SNSD neće podržati odluke koje smatra nezakonitim, ali nije precizirao na koje se tačno tačke dnevnog reda to odnosi. Ovakav pristup – odbacivanje bez konkretizacije – dodatno doprinosi neizvjesnosti i otežava razumijevanje stvarnih razloga blokade.

Govoreći o Vijeću ministara, poručio je da neće dozvoliti smjene kadrova iz Republike srpske, čime je jasno stavio do znanja da je politička kontrola nad institucijama jedan od ključnih prioriteta. Njegova izjava da je trenutna blokada dio šire pripreme za predstojeće izbore sugeriše da se institucionalna kriza koristi i kao sredstvo predizborne strategije.

Zaključna poruka upućena opoziciji iz Republike Srpske – da će ostati opozicija i nakon izbora – dodatno potvrđuje da se politička retorika već uveliko usmjerava ka oktobarskom glasanju, dok konkretni problemi građana ostaju u drugom planu.

U međuvremenu, zbog blokade rada Doma naroda, brojni zakoni važni za funkcionisanje države i njen evropski put ostaju na čekanju. Ukoliko se sjednica zakazana za ponedjeljak ne održi zbog nedostatka kvoruma, BiH bi mogla ući u produženi period institucionalne paralize – još jedan u nizu političkih zastoja koji građani sve češće plaćaju kroz sporiji razvoj i propuštene prilike.