Piše: Armin Sijamić
Američki predsjednik Donald Trump za manje od dvije godine uzdrmao je gotovo sve što je dotakao. Nisu pošteđeni ni najbliži američki saveznici i ključni savezi poput NATO-a.
Kada se bude pisala historija svijeta, posebno Zapada, dva Trumpova mandata u Bijeloj kući sigurno će biti ocijenjeni kao prekretnice za mnogo stvari. Trumpu to polazi za rukom i onda kada to ne želi. Naprosto, njegov stil u politici, pod uslovom da se takvi nastupi mogu nazvati stilom i politikom, tjera i najbliže američke saveznike na oprez.
Ovdje nije samo riječ o Trumpovim prijetnjama da će Dansku, članicu NATO-a, ostaviti bez dijela teritorije. Trump svojim postupcima potkopava NATO u njegovom temelju i najbliže američke saveznike drži u neizvjesnosti.
Od prijatelja do neprijatelja, od jakih do slabih
Ne tako davno Trump je tražio jačanje NATO-a i povećano ulaganje u odbranu država članica – pet posto bruto društvenog proizvoda. Taj opravdani zahtjev iz Washingtona, iako se o postocima može diskutovati, članice NATO-a, s izuzetkom Španije premijera Pedra Sáncheza Pérez-Castejóna, odlučile su da ispune. Američke kompanije tako mogu dobiti poslove vrijedne milijarde dolara, jer u mnogim oblastima nemaju konkurenciju na Zapadu.
Međutim, brzo je došlo do preokreta i NATO je za Trumpa postao „tigar od papira“, kako je to nedavno rekao. To je došlo nakon što mnoge evropske države nisu bile spremne (ni vojno, ni politički) da ratuju protiv Irana zarad interesa izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
U par sedmica Trump je tražio pomoć od evropskih saveznika, pa konstatovao da oni svakako nemaju snage da mu pomognu i da to nije ni potrebno jer američka vojska uništava iransku.
Potom je otišao korak dalje i zaprijetio da će Sjedinjene Države možda napustiti NATO, što je u prenesenom značenju poruka da će ostaviti Evropu da se sama bori s Rusijom Vladimira Putina.
Mediji su izvijestili o njegovom prošlosedmičnom sastanku u Bijeloj kući s generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom, koji je bio sve osim ugodan. Rutte je priznao da je Trump „razočaran“ ponašanjem saveznika iz NATO-a.
Trump ne pravi razliku između napada na jednu članicu NATO-a i napada bez jasnog povoda jedne članice na drugu državu. Čini se da on smatra da sve države u NATO-u moraju slijediti SAD bez pogovora, čak i u Netanyahuovim ratovima. S druge strane, mnoge evropske države smatraju da je NATO „kišobran“ pod koji se sklanjaju u cilju kolektivne odbrane.
Zelenski kojem je sve jasno i Sánchez kome postaje jasno
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ima iskustvo rada s Trumpom. Teško će se zaboraviti mučne scene iz Bijele kuće kada mu Trump, zajedno s američkim državnim vrhom, „drži lekcije“ iz pristojnosti i tjera ga da se pred kamerama preda Rusiji. Trump mu je tada rekao da „nema karte“ na koje bi igrao, a Zelenski pokušavao štititi dignitet Ukrajine i pokazati zahvalnost domaćinu koji je pod administracijom Josepha Bidena najzaslužniji zašto Kijev nije kapitulirao u prvim danima ruske agresije.
Zelenski je naučio da s Trumpom stvari ne idu lahko ni kada ste njegov saveznik. Čini se da Trump traži apsolutnu poslušnost i poniznost i u javnim istupima. To je na svojoj koži osjetio Zelenski i nedavno saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, kome će ako preuzme kraljevski tron u titulu pisati „Čuvar dvaju Harema“, kojeg je vrijeđao na nezapamćen način u diplomatiji.
Od početka američko-izraelskog rata protiv Irana, Zelenski se posvetio Bliskom istoku. Uz to što podržava SAD i Izrael, Ukrajina nastoji pomoći arapskim državama da razviju odbranu od iranskih dronova i raketa, ali i da sklopi druge sporazume u oblasti sigurnosti.
Prije desetak dana Zelenski se sastao s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, a glavne teme su bile vezane za sigurnost Ukrajine, regije Crnog mora i čitave Evrope.
Protekle sedmice bavio se mogućnošću povlačenja američke vojske iz Evrope i pred ukrajinske saveznike izašao s hrabrom idejom, predlažući sigurnosni blok sačinjen od evropskih država koji uključuje države Evropske unije, Ujedinjeno Kraljevstvo, Tursku, Norvešku i Ukrajinu. „Bez Ukrajine i Turske, Evropa neće imati vojsku uporedivu s ruskom. Sa Ukrajinom, Turskom, Norveškom i Britanijom, kontrolisaćete sigurnost na moru – i ne samo na jednom“, rekao je.
Zelenski je iznio staru ideju da evropske države prave zajedničku vojsku, ili barem savez u namjeri stvaranja nove sigurnosne arhitekture na kontinentu i to bez Washingtona i Moskve. Zelenski bi u taj blok država uključio i države koje nisu članice Evropske unije, ali su vojne sile i smještene su na rubovima Evrope, poput Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajine i Turske.
Zelenski, koji se godinama bavi ovim temama, dobio je saveznika u Španiji, koja pod Sánchezom mjesecima poziva na mir na Bliskom istoku. Unutar vladajuće koalicije u Madridu postoje i stranke koje zagovaraju i izlazak Španije iz NATO-a, a što je u ovom trenutku malo vjerovatno.
„Spremni smo napredovati prema zajedničkoj evropskoj vojsci, ne za deset ili dvije godine, nego odmah. Već sutra, ako se mogu tako kolokvijalno izraziti“, poručio je Sánchez u subotu. „Evropska unija se sastoji od osrednjih sila u području odbrane i sigurnosti, a kao takvi možemo biti značajni jedino ako izgradimo zajednički vojsku“, dodao je, jer je to nužno kako „drugi ne bi koristili“ ranjivost zemalja Evropske unije u toj oblasti.
Uzdrmani Zapad
Sánchezov istup došao je u vremenu kada Netanyahu prijeti Španiji zbog njene politike prema Palestini, Iranu i Bliskom istoku u cjelini. Ni ovaj put evropski saveznici, niti oni iz NATO-a, nisu priskočili u odbranu Španije. To nedavno nije uradio ni njemački kancelar Friedrich Merz, kada je Trump u njegovom prisustvu vrijeđao Španiju i njeno rukovodstvo.
To ukazuje da na Zapadu podjele postaju sve dublje. Zelenski i Sánchez, koji vode dvije važne i velike evropske države, sa ovakvim stavovima refleksija su tih podjela i njihovi istupi dolaze kao posljedica brige za vlastite interese. Zelenski razmatra može li Ukrajina preživjeti rusku agresiju, a Sáncheza brinu ekonomske brige i jačanje političkih rivala u Španiji, iako se dio njegovih stavova prema Trumpu može obrazložiti događajima u Venecueli, gdje su španske kompanije imale važne projekte u sektoru nafte, a stavovi prema Netanyahuu onim što od njega, iako je zakleti ljevičar, možda očekuje katolička crkva.
Ipak, katalizator promjena na Zapadu je Trump. Oni koji su ga podržavali i podržavaju teško mogu navesti puno primjera koji dokazuju da su Sjedinjene Države i Zapad sada u boljem položaju u odnosu na stanje od prije dvije ili dvanaest godina.
S druge strane, suprotnih primjera ima mnogo. Trump je uzdrmao američki ugled, NATO, evropske saveznike i Ukrajinu koja vodi četverogodišnji rat u namjeri da se odmakne od Moskve i primakne Zapadu, američke bliskoistočne saveznike doveo je u situaciju da sami zaključe da riječ „saveznik“ možda za njih ne važi, a američko društvo podijelio kao niko decenijama unazad.
Nezadovoljstvo Trumpovom politikom raste i kod kuće i širom svijeta. Američki saveznici od političke elite u Washingtonu očekuju odgovor na pitanje kuda ide najveća svjetska sila, iako mnogi nemaju hrabrosti da to javno traže. Zato je očekivati da će biti još onih koji će postavljati stvari kao Zelenski i Sánchez, sijući sjeme koje jednog dana možda postane ozbiljan plan. Riječi Zelenskog i Sáncheza sada zvuče kao krik za spas Zapada ili onoga što od njega ostaje.