Ja sam Bosanac, to nije tvoj problem!

Piše: Rasim Belko (apostol bosanstva)

Ja sam Bosanac.

Kada god ovu rečenicu izgovorim u raspravi s nekim ko se izjašnjava Bošnjakom, uslijedi salva pitanja i potpitanja s obaveznom intencijom zaključka kako mi koji se izjašnjavamo i osjećamo Bosancima dijelimo bošnjački narod i njegovo jedinstvo.

U suštini to nije tako, ali je mali broj Bošnjaka koji uspijevaju razumno raspravljati o ovoj tematici, a da se ne opterete emotivnim pritiskom i nekom nesigurnošću u vlastiti izbor. Čak i unutar akademskih rasprava u medijskom prostoru prečesto se vrijeđa svako ko se usudi javno izreći da je Bosanac. Zašto je to tako morat će istraživati neko kome je to bliže od autora ovih redova.

Bosanstvo ne isključuje bošnjaštvo i obratno, istina je koju je sinoć u debati na Face televiziji izgovorio pravni ekspert Enver Išerić. Ja se zaista ne osjećam Bošnjakom i ne postoji medijski pritisak, priča ili argument koji će mi to nametnuti. Ali, isto tako, ne sporim nikom ko je etnički Bošnjak, Srbin ili Hrvat da se osjeća ili ne osjeća Bosancem.

Individualno pravo na bilo kakav vid opredjeljenja ne može niti smije biti pod pritiskom nekog kolektivnog interesa i uvjerenja. Bosanstvo je nacionalnost, bošnjaštvo etnička pripadnost. Baš kao što u Bosni i Hercegovini etničke grupe su i bh. Srbi i Hrvati.

Nepotreban je stoga bilo kakav pokušaj nametanja nečije pripadnosti kao kolektivne svetosti, bilo da je razlog tome zagovarani interes ili nešto drugo. I stoga, koliko god se osjećam Bosancem, još više sam siguran da me ni u kom obliku ne može predstavljati samozvani stručnjak za sve i svašta, lažni propagandista Bosanstva Suad Kurtćehajić.

A Kurtćehajić je bio drugi učesnik sinoćnje debate, te pokušavao ubijediti svekoliko pučanstvo da bi podjela bošnjačkog naroda na Bosance i Bošnjake u popisnom smislu bila navodna karta spasa Bosne i Hercegovine.

Prije nego objasnim zašto mislim da je to nepotrebno, moram naglasiti da je Kurtćehajić jedan od onih primjeraka na kojima Milorad Dodik zasniva priču o “Bošnjacima kao konvertitima”. Jer, danas taj najglasniji zagovornik bosanstva koliko jučer je bio najglasniji zagovornik bošnjaštva.

Pisao radove, ubjeđivao sve redom u potrebu da budu Bošnjaci, nudio argumente koje danas naziva lažima. Ako je lagao tada, čime to Kurtćehajić može dokazati da ne laže danas. U suštini laže i sije smutnju u kontinuitetu i zato je broj ljudi koji se povedu njegovom pričom minoran, a njegovi projekti osuđeni na propast. Jedini uspjeh ostvaruje u okupiranju javnog prostora propagandom, pa se postavlja pitanje u čijem interesu to radi?

Zašto je budalaština tvrdnja da na popisu Bošnjaci treba da se podijele (otprilike 30-ak posto Bošnjaka i 20 posto Bosanaca), da bi eto Bosna i Hercegovina kao država bila bolja, jača…?

Kao prvo, bosanstvo se ne popisuje, jer svaki čovjek s ličnom kartom ove države je Bosanac, osjećao on to ili ne. Zapravo, kada je riječ o pripadnosti Bosanstvu, postoje samo dvije grupe: oni koji se tako osjećaju i oni koji to negiraju, ali su u suštini Bosanci.

Etnička pripadnost je posve druga kategorija i tu je apsolutna sloboda svakog čovjeka da na popisu upiše kojoj etničkoj grupi pripada. Podijeliti jednu etničku grupu da bi se navodno udovoljilo Evropi, kako to Kurtćehajić zagovara, je besmisleno.

Prvi razlog je što Bošnjaci ne bi smetali da su neki agnostici, oni suštinski smetaju dijelovima Zapada prvenstveno jer su muslimani. Baš kao što po istoj matrici smetaju Bosanci muslimani. Drugi razlog protiv te priče ogleda se u činjenici da bismo realizacijom Kurtćehajićeve budalaštine od bosanske nacije dobili etničku grupu Bosanaca, kao četvrtu, što je nonsens. Pretvarati naciju u etničku grupu je samo po sebi kontraargument Kurtćehajićevoj priči.

Kurtćehajića treba ignorirati, jer sve što je do sada radio bilo je neuspješno, pa svaka medijska pažnja njegovom djelovanju nema neki ozbiljan efekat osim smutnje i bespotrebnih rasprava.

Međutim, postoje kurtćehajići i u onom dijelu koji bi agresivnim kampanjama i uvredljivim tekstovima izdigli bošnjaštvo kao neku svetost, pa svakog ko se ne identifikuje bošnjaštvom pretvorili u heretika kojeg je poželjno protjerati.

To su de facto fanatici koji djeluju po istim šuškavim motivima kao i Kurtćehajić, a decibeli njihovog divljanja u javnom prostoru ovise o količini šuškavog papira. I oni su zapravo opasniji po bošnjaštvo od bilo kog sličnog Kurtćehajiću.

Jer, i najbolje ideje postaju ogavne kada se šire i nameću fanatizmom, progonom neistomišljenika i na kraju krajeva crtanjem meta na čelo. A nije mali broj onih koji se zaklinju u bošnjaštvo i frenetično napadaju svakog ko se tako ne osjeća, a živi recimo na njihovom prostoru i još je kojim slučajem musliman.

Takvih je previše u medijskom prostoru, a u posljednje vrijeme sve su aktivniji misionari na šuškavi pogon koji obilaze zbunjenu dijasporu, bogateći se na “požrtvovanoj odbrani Bošnjaka”.

Od njih, kao ni od Kurtćehajića, nikakve koristi nemaju oni koje tobože zastupaju!

Zato i jednima i drugima treba zatvorit vrata u javnom prostoru, jer je mnogo više tema bitnih za Bosnu i Hercegovinu od tih rasprava!