
Piše: Armin Sijamić
Američki predsjednik Donald Trump naredio je proteklih dana napade na jemenske Huse. Na meti su vojne lokacije, elektroenergetska mreža, razna postrojenja, a zabilježene su smrti desetine civila. Zašto Trump, koji se proglasio za mirotvorca, napada najsiromašniju državu arapskog svijeta?
Vlada Benjamina Netanyahua bez obzira šta radi uživa podršku Donalda Trumpa. Proteklih dana izraelska vojska je prekinula primirje u Pojasu Gaze, uprkos protestima dijela izraelskih građana. Pod različitim izgovorima, Netanyahu ne prestaje da ratuje sa susjedima u cilju stvaranja „novog Bliskog istoka“, pa je ranije prekršio primirje u Libanu i napao razne lokacije u Siriji.
U Netanyahuovoj ideji novog Bliskog istoka, Izrael je jedina regionalna sila i ima pravo da radi šta želi. Među rijetkim koji na to ne pristaju su Husi, koji su napadali Izrael kao čin solidarnosti sa Palestincima u Pojasu Gaze. Pobunjeni Husi, koji kontrolišu glavni grad Sanaau, dio su i takozvane „Osovine otpora“, odnosno iranske koalicije koja se bori protiv Izraela i Zapada na Bliskom istoku.
Izrael je izvodio napade na Huse, ali geografska udaljenost mu onemogućava da operacije budu efikasne i učestale. Zato je upomoć pozvao Trumpa. Zahvaljujući mreži vojnih baza i nosačima aviona, Sjedinjene Države mogu djelovati širom svijeta. To se i desilo u Jemenu, a izgovor je bio da Husi napadaju američke i druge brodove u Crvenom moru.
Od Bidena do Trumpa
Od oktobra 2023. godine Husi su napadali brodove koji su išli u izraelske luke, a onda i druge. Izuzetak su bile države koje Husi smatraju prijateljima, poput Rusije i Kine, iako su te dvije države omogućile Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu da ih napadaju po dozvoli Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Administracija Josepha Bidena tako je dobila rat koji joj nije trebao i koji, uz manje prekide, traje do danas.
Međutim, od januara ove godine, kada su Hamas i Izrael sklopili primirje u Pojasu Gaze, Husi kažu da nisu napali nijedan američki brod. Jedina meta Husa bili su brodovi povezani sa Izraelom, a ranije su rekli da će prestati napadati i te brodove ako se ukine blokada Pojasa Gaze.
Zato je mnoge iznenadila Trumpova odluka da pokrene napade na Huse. U nekoliko valova napada američka vojska gađala je vitalne objetke Husa, uključujući elektroenergetsku mrežu, fabrike, vojne lokacije, a pogođen je i svadbeni salon u izgradnji. Desetine civila su ubijene. Za one koje je potez iznenadio Trump je ubrzo na društvenim mrežama dao objašnjenje početkom ove sedmice – za sve napade Husa kriv je Iran, koji ih prema njegovim riječima naoružava i obučava.
Husi su poručili da se neće povući, jer je njihova ljudska i vjerska dužnost da ne ostave Palestinu. Proteklih dana gađali su raketama i dronovima Izrael i američke ratne brodove. Sa druge strane, Iran je ponovio da ne kontroliše Huse i da oni odlučuju o svojim potezima.
Da Trump vuče konce u novoj eskalaciji pokazao je nekoliko dana kasnije nakon pomenutog istupa na društvenim mrežama. Polovinom sedmice je opet preko društvenih mreža poručio da je Iran smanjio „intenzitet“ pomoći u oružju i „podršci“ Husima, koje je nazvao „barbarima“, te poručio Teheranu da pusti Huse da se „sami bore“, jer će „svakako izgubiti“ i uz iransku pomoć.
Trumpovo zapažanje da je Iran smanjio podršku Husima je proizvoljno, jer to nije moguće utvrditi za tako kratko vrijeme. Ako jednog dana ne isplovi brod ili ne poleti avion, ne znači da neće narednog. Dakle, očito je da Trump pravi predstavu za javnost i da cilja na Iran, koji je Izraelu najveći naprijatelj i godinama se opire planovima Washingtona i Tel Aviva na Bliskom istoku.
Između pregovora i rata
Nakon pada režima Bashara al-Assada u Siriji, udaraca koje je pretrpio šiitski Hezbollah u Libanu i ostajući bez kopnene veze sa Irakom i Iranom, Teheran sada ne želi rat. Povratak Trumpa u Bijelu kuću dodatni je problem, jer ratoborni republikanac ne preza da Izrael podrži na sve načine.
Sa druge strane, Netanyahu je više puta rekao da je ovo pravo vrijeme da se stvori „novi Bliski istok“, odnosno da dođe do preraspodjele moći u regiji, što bi značilo jačanje Tel Aviva i savezničkih arapskih režima, i na drugoj strani slabljenja Irana i (pro)iranskih snaga širom regije.
Međutim, Netanyahu zna da Izrael sam ne može poraziti Iran, a što se pokazalo i prošle godine kada su mu upomoć, da se odbrani od iranskih raketnih napada, dva puta pritekle neke arapske države i saveznici sa Zapada. Također, izraelski napad na Iran podržan je od Sjedinjenih Država i saveznika. Za novi, veliki i po mnogo čemu odlučujući napad, Izraelu treba podrška Trumpa. Netanyahu decenijama ne krije da želi uništiti iranski nuklearni program i srušiti iransku vladu.
Trump je, kao i njegovi prethodnici u Bijeloj kući, rekao da je crvena linija za Washington iranska atomska bomba. Iz Irana su više puta poručili da ne žele bombu, jer nije u skladu sa njihovim vjerskim uvjerenjima, ali da se neće odreći civilnog nuklearnog programa. Ipak, iranski nuklearni program polahko izlazi iz zadanih okvira, jer Teheran ne dozvoljava da međunarodni inspektori pregledaju sva postrojenja, a neki od ajatolaha traže da fetvom naredi nabavku atomske bombe.
To znači da je Bliski istok na rubu velikog rata i to krivicom Trumpa ne samo zbog napada na Huse i novih prijetnji Iranu. Trump je u svom prvom mandatu SAD povukao iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu, koji je predviđao da se Teheran odrekne bilo kakvih namjera za nuklearnim oružjem u zamjenu za ukidanje sankcija. Dogovor su podržali Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska, Rusija i Kina.
Ali ako Trumpu nije jasno o kakvom bi se ratu radilo, američkim vojnim stručnjacima jeste. Oni godinama upozoravaju da se Iran sprema za okršaj sa Sjedinjenim Državama i da ima ozbiljne kapacitete da gađa američke vojne baze širom Bliskog istoka. Takav sukob odnio bi brojne žrtve na obje strane, a nije isključena ni ekološka katastrofa ako se unište iranske nuklearne lokacije.
Još prije nego će preuzeti predsjedničku poziciju Trump je navodno kontaktirao Iran i u tajnosti pregovarao. Mediji su o tome izvijestili više puta, a kao jedan od pregovarača sa američke strane spominjao se i Trumpov saradnik Elon Musk. Obje strane neke od tih izvještaja su negirale.
Sukob, ali koje vrste?
Trump neće odustati od bavljenja Iranom, jer ga na to tjera Netanyahu. Iz Teherana su skoro poručili da ne žele pregovarati sa Trumpom, zato što se ne drži postignutih dogovora.
Koliko je Trumpovoj administraciji važno da slomi Iran govori i događaj iz Pariza u januaru ove godine, koji je organizovala iranska dijaspora naklonjena idejama Zapada. Svijet se mora vratiti politici "maksimalnog pritiska" na Iran kako bi ga pretvorio u demokratskiju zemlju, rekao je tada Trumpov izaslanik za Ukrajinu Keith Kellogg. Penzionisani američki general je dodao da „ovi pritisci nisu samo kinetički, ne samo vojna sila, već moraju biti i ekonomski i diplomatski“.
Trump je bio direktniji. On želi natjerati Iran da se odrekne nuklearnog programa, da prekine proizvodnju balističkih raketa i da promijeni politiku prema regionu. Drugim riječima, Trump želi da Iran ne bude sposoban samostalno voditi politiku. Napad na Huse je dio plana koji testira granice iranske privrženosti saveznicima, baš kao što je to bilo slučaj kod nedavnog sastavljanja libanske vlade.
Iran do sada nije popuštao, dok se bori sa ekonomskim problemima. „Maksimalni pritisak“ ostavlja posljedice, a neki se pitaju šta bi se desilo kada bi Teheran pristao na zahtjeve Washingtona. Trump je izrazio želju da s Iranom dogovori mir na Bliskom istoku, ali njegov saveznik u Tel Avivu želi mnogo više od toga. Budući da je Trump taj koji vodi novu rundu eskalacije na Bliskom istoku, od njega i zavisi kako će i da li će uspjeti pomiriti sve razlike. Ukoliko dogovor izostane i Trump nastavi napadati na iranske interese na Bliskom istoku, onda je svaka vrsta sukoba moguća.