Nova libanska vlada i simbolika jednog poklona

Piše: Armin Sijamić

Februar je donio stanovnicima Libana optimizam, jer je konačno formirana vlada i ranije je izabran predsjednik. Na drugi kraj svijeta izraelski premijer Benjamin Netanyahu je američkom predsjedniku Donaldu Trumpu odnio poklon koji je list The Independent nazvao „morbidnim“.

Formiranje libanske vlade trajalo je mjesecima. Priča je postala posebno aktuelna nakon primirja između Hezbollaha i Izraela, a Nawaf Salam dobio je mjesto premijera i zadatak da formira vladu.

Neki su smatrali da je sada pravi trenutak za pravljenje nove političke slike Libana, jer je Hezbollah izgubio vođu Hassana Nasrallaha i niz zvaničnika. Cilj je eliminacija Hezbollaha kao važnog faktora u političkom životu Libana, a zauzvrat je Bejrutu obećana pomoć.

Takva ponuda implicira da se Liban nalazi u fokusu većih država i to niko ne krije. Sjedinjene Američke Države i Francuska su obećale finansijsku i vojnu pomoć, Saudijska Arabija ulaganja u Liban, a susjedni Izrael mir ako se iz vlasti izbaci Hezbollah kojeg podržava Iran.

http://nap.ba/qpost/386965

Novi libanski premijer mora srediti stanje u zemlji i zadovoljiti interese regionalnih sila

Piše: Armin SijamićNakon trideset mjeseci Liban ima premijera. Nawaf Salam dobio je podršku ključnih stranaka, nakon što je po istom receptu prethodno za predsjednika izabran Joseph Aoun. Salam ima težak zadatak, a od njega rezultate očekuju s

Američki i izraelski interes

SAD decenijama stoje iza Izraela bez obzira šta Tel Aviv čini. Ali još samo prošle godine Washington je pokušavao držati privid neutralnosti u posredovanju između Libana i Izraela. Povratkom Trumpa na vlast Washington se oslobodio formalnosti – izraelski interes je američki.

U petak je libanskog predsjednika Josepha Aouna, koji je iz redova kršćana, posjetila zamjenica specijalnog izaslanika Sjedinjenih Američkih Država za Bliski istok Morgan Ortagus. Za razliku od njenog šefa, specijalnog izaslanika Stevea Witkoffa, koji se kao i njegov prethodnik na toj funkciji Amos Hochstein, pokušavao da drži diplomatskog protokola, Ortagus nema kočnica.

Libanski mediji, posebno oni bliski Hezbollahu, ljutito su reagovali nakon što je Ortagus poručila da je za Sjedinjene Države „crvena linija“ ulazak te šiitske stranke u novu vladu. Pored toga ona je nosila prsten koji je imao oblik šestrokrake zvijezde, poznate i kao Davidova zvijezda, što je jasna referenca pripadnosti judaizmu koji je prihvatila tokom svog boravka u misiji u Bagdadu.

Drugim riječima, javno je vršila pritisak na Libance da Hezbollah ne smije biti dio nove vlade, baš kako je to tražio Netanyahu. Francuska, na primjer, dala je puno blažu izjavu i tražila da se sve strane posvete obnovi i reformana u Libanu poštujući njegovu raznolikost.

Međutim, Libanci su imali drugačije planove od Ortagus obzirom na odnos snaga i činjenicu da prema nepisanim pravilima šiitima pripada značajan dio vlasti u jednom od najkomplikovanijih političkih sistema na svijetu te da šiiti čine oko trećine stanovnika Libana. Nakon pomenute izjave Hezbollahove pristalice blokirale su cestu kuda je gošća trebala da se kreće.

Nova vlada

Nawaf Salam imao je izuzetno težak zadatak da pomiri interese domaćih i stranih aktera u Libanu. To je konkretno značilo da je za vladu morao dobiti podršku i libanskog parlamenta na čijem je čelu šiitski političar Nabih Berri, vođa stranke Amal koja je saveznik Hezbollaha. Berri je od početka rata sa Izraelom bio kontakt osoba između rukovodstva Hezbollaha i izaslanika sa Zapada.

Tako je sunitski premijer Salam, uz pristanak drugih, formirao svoj kabinet sa 24 ministra od čega je pet mjesta pripalo šiitima. Hezbollah i Amal su imenovali četvoricu, uključujući veoma važnog ministra finansija, a Salam je imenovao petog.

Ovakav razvoj situacije mnogi su u Libanu oprečno komentarisali, tvrdeći da je Hezbollah doživio poraz, a oni drugi da je u trenutnim okolnostima izvukao maksimum.

Jedni kažu da su šiiti i Hezbollah prvi put izgubili trećinu mjesta u vladi i mogućnost blokade te da su neki od šiitskih ministara po volji Zapada, zaključujući da je to posljedica slabljenja šiitskog pokreta i zvaničnog Teherana nakon rata sa Izraelom.

Drugi tvrde da je Hezbollah dobio ono što je želio – predah za reorganizaciju. Naime, nakon pada režima Bashara al-Assada Hezbollah mora ići u transformaciju, pretvoriti se u lokalne snage i tražiti nove kanale snabdijevanja iz Irana, budući da nova vlast u Damasku ne dozvoljava da se to nastavi odvijati preko Sirije. Pored toga, Hezbollah traži obnovu domova šiitske zajednice, jer je izraleska vojska ciljala ta mjesta, pa čak i dok se očekuje njeno povlačenje sa juga Libana.

Primirje ističe, a Netanyahu šalje Trumpu poruku

Primirje koje su dogovorili Hezbollah i Izrael isteklo je krajem januara, a onda je jednostrano produženo od strane Izraela, pod pritiskom Zapada, do 18. februara. Izrael je više puta prekršio primirje. Ubili su desetine civila koji su pokušali da se vrate na jug Libana u svoje domove, bombardovane su lokacije gdje žive šiiti, sprječavali su libansku vojsku da izađe na granicu. Hezbollah se, ipak, nije dao uvući u zamku i odgovoriti na napade.

http://nap.ba/qpost/382451

Izrael i Hezbollah prisiljeni su da pristanu na prekid vatre i spremaju se za novu rundu sukoba

Piše: Armin SijamićSedmicama se govorilo da su Izrael i Hezbollah blizu prekidu vatre. Rat koji je počeo 8. oktobra prošle godine Hezbollahovim napadom na Izrael i što je u septembru dovelo do izraelske invazije na Liban došao je do prekida vat

Ali Netanyahu želi rat i to ne krije, smatrajući da je na putu da kreira „novi Bliski istok“. Tokom prošlosedmične posjete Trumpu on mu je poklonio zlatni pejdžer. Britanski The Independent taj čin je nazvao morbidnim. Zlatni pejdžer, na kome piše „pritisni sa obje ruke“, aluzija je na operaciju protiv Hezbollaha, kada su desetine, uključujući djecu, ubijene i stotine ranjene.



U Libanu su neki bili posebno ljuti jer je pejdžer postavljen na podsječeno drvo, koje je po njima maslinovo. Maslinove grančice su simbol mira, a drvo masline je često simbol prisutnosti nekog naroda na određenom teritoriju, jer neka stabla rastu stotinama godina. Palestinci i stanovnici na jugu Libana drvo masline uzimaju kao metaforu svog prisustva i opstanka, a izraelska vojska ponekad je ta stabla uništavala iz različitih razloga.

„Predsjedniku Donaldu J. Trumpu, našem najvećem prijatelju i najvećem savezniku. Premijer Benjamin Netanyahu“, stoji na poklonu koji je donesen u Washington. Izvor je za The Telegraph rekao da je Trump odgovorio po njegovom prijemu: „To je bila sjajna operacija.“

http://nap.ba/qpost/373532/Hezbollah-je-doivio-najvei-udarac-od-7-oktobra-a-Izrael-pokazao-da-gotovo-sve-moe-biti-oruje

Hezbollah je doživio najveći udarac od 7. oktobra, a Izrael pokazao da gotovo sve može biti oružje

Piše: Armin SijamićVijesti koje ove sedmice pristižu iz Libana djeluju kao sažetak nekog špijunskog ili akcionog filma. Komunikacijska oprema eksplodira, ubija i ranjava korisnike. Priča je ipak istinita i govori koliko se način ratovanja mije

Libanski rebus

Šta će se dešavati u regiji da se naslutiti ako primirja u Libanu i Pojasu Gaze propadnu i ako Netanyahu ne dobije ono što želi. Izraelu je već od Trumpa odobrena nova prodaja oružja vrijedna više od sedam milijardi dolara, a neki mediji navode da je nova administracija, nakon decenija odbijanja, spremna isporučiti i jedanaest tona teške bombe poznate pod imenom MOAB (Majka svih bombi), koje su namijenjene za razbijanje utvrda, što bi bila poruka Iranu i Hezbollahu čiji je lider ubijen kada je na njegov bunker navodno bačeno osamdeset tona eksploziva.

Čekajući šta će Netanyahu i Trump poduzeti, Salam mora reformisati Liban, pokrenuti obnovu i zemlju spremiti za izbore naredne godine. Glavna stvar na koju će motriti Trump i Netanyahu jeste status Hezbollaha, odnosno da li će se i u kojoj mjeri grupa razoružati. Sve strane se pozivaju na Rezoluciju 1701 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija iz 2006. godine i različito je tumače, posebno onaj dio oko toga ko ima pravo da nosi oružje na jugu Libana.

Na jučerašnjem sastanku libanske vlade to je bila jedna od tema. U tekstu koji bi trebao postati stav vlade stoji da država ima „monopol na oružje“, što će reći da se vojska Libana, koju obučavaju i podržavaju SAD, brine o sigurnosti države. U tekstu nema riječi „otpor“, što je referenca na šiitske milicije. Ali prema pisanju lista Al-Akhbar, Amal i Hezbollah su privoljeli premijera Salama da se u tekst uvrsti i 51. član Povelje UN-a koji naglašava „inherentno pravo na individualnu ili kolektivnu samoobranu ako dođe do oružanog napada na članicu Ujedinjenih nacija, sve dok Vijeće sigurnosti ne preduzme mjere potrebne za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti“.

Ovo je nastavak spora o tome kako će Hezbollah u budućnosti izgledati, a koji se sprema, kako su saopštili, za historijski trenutak sahrane Hassana Nasrallaha uz učesnike iz 79 zemalja 23. februara u Bejrutu. Očekuju se desetine hiljada ljudi tog dana na ulicama Bejruta, kao potvrda da Hezbollah predvodi libanske šiite, koji su, upozoravaju mnogi, sada u strahu i još više upućeni jedni na druge nakon likvidacije Nasrallaha i pada Assada u Siriji.

Mediji bliski Hezbollahu ovih dana na naslovnicama drže da je Nabih Berri u petak na sastanku sa Morgan Ortagus rekao „Izrael je apsolutno zlo“ i da se svi moraju pridržavati Rezolucije 1701, posebno u dijelu koji nalaže da se Izrael povuče iz Libana. Istovremeno, libanski rivali Hezbollaha izražavaju nadu da je dominacija te stranke u Libanu prestala i da dolazi vrijeme stabilnosti.

Ali i jedni i drugi su svjesni da mala država kao Liban, a koja se nalazi usred regionalnih potresa na relaciji Iran – Izrael - Saudijska Arabija – Zapad, neće odlučivati sama o sebi. Na granici Libana i Sirije zabilježeni su ove sedmice okršaji navodno lokalnih grupa i krijumčara, Trump razvija plan da raseli Palestince iz razrušenog Pojasa Gaze i tamo razvija turizam, a Netanyahu ga gura u okršaj sa Iranom. Dakle, Liban je istovremeno veoma blizu i novom ratu i periodu stabilnosti.