Ministarstvu važan 'najbolji interes djeteta' koje vrši nasilje, a ne interes žrtve nasilja

(Patria) - Osnovne i srednje škole sve češće postaju mjesta opasna po sigurnost učenika, a sve manje odgojno-obrazovne ustanove i mjesta zdravog odrastanja.

Škole su postale arene u kojima je integritet ličnosti učenika, a nerijetko i nastavnika, svakodnevno izložen najrazličitijim oblicima devijantnog i destruktivnog ponašanja.

Svjedoci smo da su svakodnevni slučajevi vršnjačkog nasilja sve češće obilježeni ne samo psihičkim, nego i fizičkim oblicima nasilja.

U proteklom periodu mediji su javnost izvještavali o vršnjačkom nasilju u Kantonu Sarajevo, a posljednji takav slučaj predstavlja vršnjačko nasilje u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji.

U ovom konkretnom slučaju javnost je posebno zabrinuta iskaznim pristupom Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, s obzirom da je ministrica Naida Hota-Muminović zauzela zvaničan stav koji nije destimulativan za ovu društveno štetnu pojavu.

Tako je ministrica Hota-Muminović, na upit Novinske agencije Patria, pojasnila da se odgojno-disciplinska mjera "premještaj u najbližu osnovnu školu" i "isključenje iz srednje škole" može izreći u skladu sa članom 10. Pravilnika o izricanju odgojno-disciplinskih mjera u osnovnim i srednjim školama, tek nakon proteka roka od tri mjeseca u okviru kojeg se učeniku pruža stručna podrška i ako individualni plan podrške ili brige ne daju očekivani rezultat, ili ako se ponašanje učenika nije promijenilo u pozitivnom smislu.

http://nap.ba/qpost/380224

Pitali smo ministricu Hota-Muminović: Šta Ministarstvo obrazovanja radi u cilju prevencije sve izraženijeg vršnjačkog nasilja

Piše: Delvin KovačVršnjačko nasilje sve je prisutnije u osnovnim i srednjim školama u BiH, a u posljednje vrijeme naročito je izraženo u obrazovnim ustanovama na području Kantona Sarajevo (KS).Vinovnici ovakvog neprihvatljivog ponašanja ugla

Identičan stav ministrica Hota-Muminović je ponovila i u svom dopisu broj: 11-07/02-34-49769-1/24 od 14.11.2024. godine, koji je uputila Vijeću roditelja Prve bošnjačke gimnazije.

Hota-Muminović: Isključenje učenika nije moguće prije izrade IPP-a i IPB-a

Na osnovu ova dva zvanična odgovora ministrice Hota-Muminović, proizilazi da se učenik koji počini težu povredu učeničke dužnosti ne može isključiti iz srednje škole prije nego što se izradi i realizuje Individualni plan podrške (IPP) i Individualni plan brige (IPB) i prije isteka roka od tri mjeseca.

Međutim, ovakav stav ministrice teško da se može utemeljiti u odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i odredbama Pravilnika o izricanju odgojno-disciplinskih mjera u osnovnim i srednjim školama, koji je ministrica donijela.

Da se navedeni stav ministrice Hota-Muminović o nemogućnosti izrcanja mjere isključenja iz srednje škole ne može zasnovati na Zakonu moguće je utvrditi iz člana 94. stav (6) Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, koji glasi:

"Odgojno-disciplinske mjere izriču se postepeno, osim u slučajevima teže povrede učeničkih dužnosti iz stava (1) pod tačkama b), c), d), e), f), g), j) ovog člana i drugim slučajevima koji su pravilima škole izuzeti od obaveze postepenog izricanja odgojno-disciplinske mjere".

Dakle, iz citirane zakonske odredbe ne proizilazi bilo kakvo ograničenje, kako u pogledu postepenosti u izricanju odgojno-disciplinskih mjera u slučaju teže povrede učeničke dužnosti, niti u odnosu na obavezu prethodne izrade i primjene Individualnog plana podrške ili Individualnog plana brige, pa je nejasno na čemu ministrica zasniva svoj stav.

Ministrica Hota-Muminović svoj stav zasniva na razumijevanju "najboljeg interesa djeteta", ističući da je Konvencija o pravu djeteta sastavni dio Ustava BiH.

Ovakav stav ministrice Hota-Muminović je, najblaže rečeno, zabrinjavajući s obzirom na to da se na takav način prilikom procjene šta predstavlja "najbolji interes djeteta" šalje poruka da društvo, primarno, vodi računa o interesu djeteta koje je počinilac vršnjačkog nasilja, a ne o interesu djeteta koje je žrtva nasilja.

Koje dijete je za ministricu važnije - nasilnik ili žrtva?

Na takav način, u fokus društvene brige se, potpuno neopravdano, stavlja učenik koji počini nasilje, a ne žrtva nasilja. To praktično znači da žrtva nasilja ostaje i dalje žrtva, bez bilo kakvih garancija da neće biti ponovo izložena nasilju u roku od tri mjeseca u kojem periodu se, po tvrdnjama ministrice, nužno provodi Individualni plan podrške ili Individualni plan brige prema učeniku koji je izvršio nasilje.

Začuđujuće je da ministrica Hota-Muminović pravilnicima koje je donijela uopšte ne predviđa izradu Individualnog plana podrške ili Inidvidualnog plana brige za žrtvu nasilja. Žrtva nasilja ostaje prepuštena sama sebi, uz realnu opasnost da u roku od tri mjeseca ponovo bude izložena nasilju od istog počinioca.

Selmanović: Nasilnicima se pruža imunitet od nasilja

Kao što je nedavno istakao zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Faruk Selmanović, na takav način društvo ustvari pruža zaštitu počiniocu, a ne žrtvi nasilja.

Nasilnici kroz izradu IPP-a i IPB-a stiču svojevrsni "imuntitet" od odgovornosti i ostaju u mogućnosti da ponovo počine nasilje, dok žrtva biva potpuno ignorisana i zaboravljena.

Ministrica Hota-Muminović zaboravlja da Zakon u članu 75. stav (4) propisuje da se u slučaju sukoba dva ili više prava prednost daje onom pravu, tumačenju ili djelovanju koje će najviše koristiti interesu djeteta.

http://nap.ba/qpost/379532

Selmanović: Zahvaljujući Vladi, nasilnici u školama mogu neometano tri mjeseca zlostavljati vršnjake bez ikakve odgovornosti

(Patria) - Svakim danom svjedočimo sve većem stepenu nasilja u našem društvu. Bilo da je riječ o

Zato je opravdano postaviti pitanje da li je moguće da ministrica Hota-Muminović u slučaju vršnjačkog nasilja i u situaciji postojanja sukoba interesa između nasilnika i žrtve nasilja, daje prednost pravu nasilnika, a ne žrtve nasilja.

Umjesto da žrtvi nasilja osigura ambijent koji je pogodan za puni razvoj njene ličnosti, sposobnosti i interesovanja, kao što to Zakon predviđa, ministrica iskazuje spremnost dati prednost pravu nasilnika da nastavi školovanje u školi u kojoj je počinio nasilje, bez obzira što on to pravo može ostvariti i u drugoj školi.

Zašto ministrica ignoriše opasnost da učenik koji je bio žrtva nasilja, upravo zbog traume koju doživi, za razliku od nasilnika, nikada više neće biti potpuno sposoban da se posveti učenju i da u punom kapacitetu kroz svoje školovanje razvije svoje potencijale i sposobnosti?

Zakon i Pravilnik demantuju ministricu

Da je pristup ministrice Hota-Muminović ne samo pedagoški, nego i pravno potpuno pogrešan i da se učeniku koji počini težu povredu učeničke dužnosti, ipak može izreći mjera isključenja iz škole i prije nego se izradi IPP ili IPB, može se zaključiti iz jasnih i preciznih odredbi, ne samo Zakona, nego i Pravilnika koji je ministrica donijela.

Iako se u svojim odgovorima ministrica poziva na član 94. stav (6) i (8) Zakona i član 10. Pravilnika, ona svjesno zanemaruje zakonske odredbe koje propisuju da uslov za izricanje mjere "isključenje iz srednje škole" nije prethodna izrada IPP-a i IPB-a i protek roka od tri mjeseca. Tako ministrica ignoriše član 95. stav (8) Zakona koji propisuje:

"Učenik kojem je izrečena mjera 'isključenje iz srednje škole' može nastaviti obrazovanje u drugoj srednjoj školi u kojem će za učenika uz pomoć Instituta biti izrađen Individualni plan podrške i Individualni plan brige u skladu s propisom koji, uz saglasnost Vlade, donosi Ministarstvo".

Dakle, ovakva zakonska odredba jasno predviđa da se za učenika kojem se izrekne mjera "isključenja iz srednje škole" naknadno izrađuje Individualni plan podrške ili Individualni plan brige i da se taj plan izrađuje i provodi, ne u školi u kojoj je učenik počinio povredu teže učeničke dužnosti, nego u školi u kojoj se nakon isključenja, učenik upiše i nastavi školovanje.

Pod pretpostavkom da ministrica Hota-Muinović nije uočila cjelinu Zakona koji je donijela Skupština Kantona Sarajevo, ipak je teško povjerovati da ministrica ne poznaje Pravilnik koji je sama donijela.

Istina je da se ministrica u svojim dopisima, na općenit način poziva na član 10. Pravilnika, ali se lahko uočava da ministrica izbjegava citirati ili uputiti javnost na član 10. stavove (6) i (7) Pravilnika koji na jasan način propisuju mogućnost isključenja učenika iz škole, bez prethodnog donošenja IPP-a i IPB-a i bez proteka roka od tri mjeseca.

Tako se u članu 10. stav (6) Pravilnika propisuje:

"U slučaju da je učeniku izrečena mjera 'isključenja iz srednje škole' te ako učenik nastavi školovanje u drugoj srednjoj školi u skladu sa članom 95. stav (8) Zakona, škola u koju se upisuje učenik u obavezi je odmah za učenika izraditi IPP ili IPB, ovisno od procjene stručne službe škole, u saradnji sa stručnom službom škole iz koje je učenik isključen, vodeći se najboljim interesom učenika".

Ova odredba Pravilnika dodatno je pojašnjena i stavom (9) u kojem se propisuje:

"Škola u koju se upisuje učenik kojem je izrečena mjera 'isključenje iz srednje škole' odmah obavještava Institut koji pruža podršku školi prilikom izrade IPP-a ili IPB-a i prati realizaciju istog, prati adaptaciju učenika u novoj školskoj sredini, kao i koordinira saradnju škole koju je učenik pohađao i škole u koju je učenik upisan nakon izricanja mjere 'isključenje iz srednje škole', u skladu sa instrukcijom koju uz saglasnost Vlade Kantona Sarajevo donosi Ministarstvo, a u skladu s članom 95. stav (8) Zakona".

Dakle, na osnovu odredbi Zakona i Pravilnika koje su naprijed citirane, ne može biti nikakve sumnje da je učeniku za težu povredu učeničke dužnosti, moguće izreći mjeru "isključenje iz srednje škole" i da se takva mjera može izreći prije nego se izrade IPP i IPB.

Šta više, u slučaju kada je učeniku izrečena mjera "isključenje iz škole", IPP i IPB izrađuje i provodi škola u koju se učenik upiše, nakon što bude isključen iz škole u kojoj je počinio povredu teže učeničke dužnosti.

Zato se nameće pitanje iz kojih motiva i razloga ministrica Hota-Muminović svjesno pogrešno interpretira potpuno jasne odredbe Zakona i Pravilnik koji je sama donijela.

Vrijeme će pokazati da li će ovakav odnos ministrice Hota-Muminović prema problemu vršnjačkog nasilja dodatno stimulisati ovu neželjenu društvenu pojavu i dovesti do novih i još težih oblika vršnjačkog nasilja.

Ukoliko želimo budućnost graditi na mladima, onda je prvi korak u tom pravcu da mladima osiguramo siguran i stimulativan ambijent za razvoj njihove ličnosti i njihovih potencijala.

A ministrica Hota-Muminović je, svojim pristupom problemu vršnjaškog nasilja, pokazala da ne može biti dio takvog projekta za budućnost.

(D.K.)