Piše: Muamer Bandić, zastupnik u SKS i član Predsjedništva SBiH
Nerazumijevanje, neznanje i oholost su tri riječi koje najbolje sadržajno opisuju vladavinu Trojke u Kantonu Sarajevo. Štaviše, možemo ih uzeti kao principe njihovog vladanja s obzirom da nema oblasti javne uprave u kojoj se ponašaju imalo drugačije.
Otkako su ušli u institucije pokazuju visok stepen nerazumijevanja za pravni okvir i način funkcionisanja sistema kojeg su im građani povjerili na upravljanje. Istovremeno, šokantan je nivo pravnog neznanja kojeg iskazuju na svakom koraku koji čine. Sve je to praćeno filmskom prepotencijom da sve znaju bolje od bilo koga drugoga, pa čak i od stručnjaka u nekoj oblasti, koje će izignorisati i poput kamikaza nastaviti po svome, bez obzira na mišljenje struke, nesvjesni da ovakav vid političke antinomije zapravo projicira pravni haos i razara sistem iznutra.
Ova tri pobrojana principa su recept za katastrofu, bilo koje organizacije, kada ih uvedete u sistem, a nažalost, kod nas “sistem” trenutno na njima funkcioniše. I rezultati takvog poimanja politike i javne uprave su već vidljivi kroz finansijski sunovrat Kantona Sarajevo i panično zaduživanje, kako bi se održala tekuća solventnost. Taj sistemski producirani haos je vidljiv i u bilo kojem drugom pristupu rješavanja nekog problema, pa na primjer i ovog sa klizištem u općini Stari Grad, gdje svi ovi pobrojani principi dolaze pod lupu javnosti jer se tiču direktno života naših ljudi.
Ko god je pažljivije pratio dešavanja u Kantonu Sarajevo svjestan je da je ovakvih primjera haotičnog upravljanja puno više, samo što ostaju skriveni unutar hodnika kantonalne uprave, jer naizgled nisu opasni po živote građana poput klizišta. A da svi zajedno, predvođeni premijerom Ukom, klizimo u potpunu katastrofu javne uprave i javnih usluga Kantona Sarajevo nikome više nije ni upitno. Jedino je pitanje do kada će se ovo moći krpiti da drži vodu dok ovi “majstori” prodaje magle odu?
Apsolutni šampion u produciranju haosa i destrukcije ionako krhkog sistema Kantona Sarajevo je ministrica odgoja i obrazovanja KS Naida Hota-Muminović. Sjetimo se samo odluke koja je gotovo dovela do zatvaranja internata “Mjedenica” i ukidanja radionica za korisnike. Pa zatim čuvenog Pravilnika o ponašanju djece, kakvog nismo imali ni u totalitarnom sistemu.
Zajedničko za sva ova proklizavanja ministrice je isti obrazac političkog djelovanja opisan kroz ova tri principa, praćen potpunom ignorancijom stava struke, stava roditelja i potreba učenika. Ali ipak ministrica, baš poput Mesije, gura svoje i na svakoj tački gdje javnost ne digne snažno glas protiv, ne odustaje bez obzira na to kakve će dugoročne posljedice njeno djelovanje producirati.
Takvo klizište je i najnoviji Pravilnik za nadzor nad zakonitošću i stručnim nadzorom, kojim ministrica prisvaja nadležnosti Prosvjetne inspekcije, uvodeći potpuni pravni haos u obrazovni sistem.
Naime, prema ovom pravilniku, Ministarstvo odgoja i obrazovanja KS, koje je inače drugostepeni organ u upravnom postupku, preuzima nadzor nad zakonitošću i stručni nadzor nad radom škola, što su inače primarni poslovi Prosvjetne inspekcije, što nas opet uvodi u model srednjovjekovnog prava u kome te kadija tuži, a i kadija ti sudi, što je flagrantan primjer uspostave totalitarnog upravljanja odgojno-obrazovnim sistemom KS.
U takvom jednom sistemu opravdano se postavljaju pitanja: Kome će se žaliti prosvjetni radnici ili škola na nalaz takve "inspekcije" Ministarstva, kada je Ministarstvo istovremeno i organ koji vrši inspekciju i organ koji odlučuje po predmetu žalbe u drugostepenom postupku? Ili šta će se desiti u slučaju kada se nalaz i mišljenja "inspekcije" Ministarstva i Prosvjetne inspekcije ne podudaraju ili su dijametralno suprotni? Ko će biti drugostepeni organ u ovim postupcima?
Realno, jedini cilj ovakvih luđačkih eskapada je potpuno političko ovladavanje sistemom odgoja i obrazovanja, vrtićima i školama. I to sve samo kako bi se u potpunosti s vrha uticalo na proces javnih nabavki i proces zapošljavanja stranački podobnih kadrova unutar sistema, iz čega stranke Trojke i crpe političku snagu.
Jedino se time može objasniti zašto Ministarstvo po svaku cijenu pokušava preuzeti ingerencije Prosvjetne inspekcije, iako se to kosi sa svim zakonima i propisima o upravi i ministarstvima. U ovom procesu ministrica je to sve zanemarila i ponaša se kao da je pala s neba s porukom da to tako treba i sve zbog toga da bi ona sutra mogla da neometano naređuje postupanje po svojim i željama političkih elita koje su je imenovale na poziciju da se odobri upis kome ona/oni i kada ona/oni kažu, ili da se zaposle oni za koje ona/oni kažu, ili da se nabavlja od firmi za koje ona/oni kažu, i slobodno nastavite ovaj niz transparentnih i nekoruptivnih djelatnosti.
A ko će odgovarati za pravni haos, koji će ovakav Pravilnik neupitno izazvati? Opet opozicija ili možda roditelji, ili možda narod? To smo do sada naučili bezbroj puta, da za svaki problem koji naprave uvijek je kriv neko drugi, a nisu krivi oni koji donose ovakve sulude odluke, koje redovno prodaju pod krinkom unaprjeđenja obrazovanja i brige o djeci. Do sada su pokazali da se više brinu o presuđenim pedofilima, nego o našoj djeci!