DŽUDŽANOVO NE SMIJE PROĆI Sve drugo je bolje od EU puta kojim nas vode Čović i Dodik!

Piše: Rasim Belko

Postoji li u Bosni i Hercegovini dovoljno smjela i politički nezrela osoba koja bi povjerovala da je Bosna i Hercegovina spremna za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom? Ako postoji, evo samo nekoliko primjera zašto to nije tako.

Bosna i Hercegovina je institucionalno raštimana država u kojoj je nekada rep snažniji od glave. S Ustavom kakav ima, Bosna i Hercegovina će do pune vladavine prava vjerovatno tragati još decenijama. S ustrojstvom kakvo jeste, Bosna i Hercegovina nije sposobna brzo i efikasno donositi odluke, pravosuđe joj je zatrovano svim mogućim otrovima, zakonodavna i izvršna vlast funkcionišu po formuli etničkih trampi, lideri koji predvode procese ili su po sudovima ili na crnim listama…

Evropska unija, s druge strane, ima mnogo svojih problema, a problematična Bosna i Hercegovina čak i u pregovorima bi bila golem teret za Brisel.

Put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju jeste prioritet, ali na tom putu je nemjerljiv broj barikada sačinjenih od prioriteta lokalnih etno i secesionističkih politika. Da bi se te prepreke do pregovora s EU otklonile, malo je reći da bi Bosni i Hercegovini trebala revolucija u nivou Buržoaske.

Dakle, za ulazak u EU potrebno je čudo. Ne malo, nego neko deveto svjetsko čudo, pa je stoga, u najmanju ruku, čudno otkud lideru Hrvatske demokratske zajednice Draganu Čoviću da je “Bosna i Hercegovina spremna za otvaranje pregovora o članstvu u EU”.

Čović je na političkoj sceni predugo da bi smio vjerovati u čuda. Prije će biti da lider HDZ-a zapravo ponavlja staru igru ispod maski, u kojoj služeći se evropskim putem nastoji osigurati prohodnost planova njega i u njega mu partnera Milorada Dodika.

Jer, u intervjuu za “Dnevni avaz”, Čović kaže: “Vidjet ćete da ćemo kroz 11. mjesec naći sve odgovore. I za suce strance u Ustavnom sudu BiH i za Izborni zakon, što će biti najveći izazov”.

Dakle, u situaciji kada su sjednice domova Parlamenta BiH sve samo ne djelovanje zakonodavne vlasti, kada partneri na državnom nivou ne mogu ni najjednostavnije probleme riješiti efikasno i brzo, Čović obećava Evropskoj uniji spremnost i efikasnost.

Jasno je da tu nema ni zrno istine, kao što je još jasnije da je Čoviću i Dodiku cilj da završe protjerivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH i izmijene Izborni zakon. Prvo nije dio eventualnog pregovaračkog puta naše države, drugo jeste, ali ne u formi na kojoj insistira Čović.

Dakle, protjerivanje stranih sudija iz Ustavnog suda bi paralisalo tu instancu i otvorilo puteve za želje i planove Milorada Dodika. Oni su svakako dobrano odškrinuti, ali bi sa preuzimanjem Ustavnog suda bili maksimalno prošireni.

Čović bi izmjenama Izbornog zakona cementirao HDZ kao trajnu kategoriju vlasti Bosne i Hercegovine, što je notorno u suprotnosti sa pravilima demokratije i Evropske unije. Jer, uspije li Čović kroz studeni zalediti HDZ kao stalnu postavku vlasti u BiH, ta stranka će biti ovjekovječena, pa će izbori i postojanje drugih hrvatskih stranaka biti obesmišljeno.

E zbog toga kao Džudžan podvlači protjerivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH i instaliranje HDZ-a u vječnost vlasti u BiH pod otvaranje pregovaračkog puta. Nije besmisleno, ako se zna da je već mnogo toga dobio pod “evropskim integracijama”.

Ukoliko su to dva uslova za otvaranje pregovora, onda tih pregovora ne treba biti. Stoga je zanimljivo šta će o svemu reći sarajevska trojka (SDP, NiP, NS) koja je i domaćin sljedećeg koalicionog sijela.

Ako pristanu na Čovićevu igru u kojoj su zasigurno umiješani prsti Milorada Dodika, jasno je kuda će Bosna i Hercegovina ići narednih godina. Bit će to konačni kraj euroatlantskih integracija i početak bh. dezintegracija.

Trojka je stoga na velikom ispitu, ne samo političke zrelosti, nego i odnosa prema državi Bosni i Hercegovini.

A na ispitu će biti i Evropska unija, koja bi svojim odlukama mogla trajno uništiti mogućnost ulaska Bosne i Hercegovine. Jer, ako Brisel pristane na uslov da se Ustavni sud oslobodi stranaca u zamjenu za pregovarački put, to će zapravo biti stranputica koja Bosnu i Hercegovinu vodi u neizvjesnost.

Ista je priča i s izmjenama Izbornog zakona po Čovićevoj mjeri. Jer, ono što HDZ podrazumijeva pod tim izmjenama u potpunosti je suprotno sa svim vrijednostima i pravilima koja vrijede u demokratskim sistemima i samoj EU, što je u više navrata potvrdio i Evropski sud za ljudska prava.

Najavljena posjeta Ursule von der Leyen, prve dame Evropske unije, mogla bi nam otkriti je li EU za BiH kao članicu uređenu u skladu s demokratskim standardima i pravnom stečevinom Unije, ili je sve samo šišarika poslije koje će Bosna i Hercegovina biti još više posušena kao država.

Studeni će brzo, pa nama koji želimo da živimo u evropskoj Bosni i Hercegovini preostaje samo da se nadamo da će ceste zalediti, snjegovi ih zatrpati i magla avione prizemljiti.

Jer, sve to je bolje od evropskog puta na koji nas vode Čović i Dodik! S tog njihovog puta, Bosna i Hercegovina bi se teško vratila.