Trojkina politika poput skeča: Između snova i stvarnosti!

Piše: Muamer Bandić

Kako je prehrabri, prepošteni, prepametni i naj naj najbolji kandidat za načelnika Općine Centar ikada, kojeg su u kampanji nazivali gospodinom Srđan Mandić postao najlošiji i najnepoželjiji načelnik čiji opoziv traže, godinu dana prije redovnih izbora, isti oni koji su ga predložili?

Ako želite odgovor na ovo pitanje ili eventualno da naučite ovu tehniku populističkog ispiranja mozga, onda morate proći historijski tečaj Trojkaša na kojem ćete naučiti povijesnu tehniku blefiranja, u Sarajevu poznatiju kao “prodaja cigle”.

Na tom tečaju možete naučiti, od različitih prodavača magle, pardon cigle, kako da od nepoznatog i politički nerealiziranog, a pak preegoističnog kandidata dobijete najhrabrijeg, najpoštenijeg najboljeg načelnika putem omalovažavanja, stalnog kritikovanja i potkopavanja protukandidata.

Na lokalnim izborima stranke Trojke su pred građane izašle sa zajedničkim kandidatima za načelnike svih općina u KS i u toj historijskoj kampanji, njihovi kandidati su predstavljeni kao najhrabriji, najpošteniji, najpametniji spasioci Sarajeva, koji dolaze na bijelom konju da sruše postojeći “režim” i oslobode građane. Danas, nepune tri godine nakon tih historijskih izbora već je pao jedan Trojkin načelnik, Ibrahim Hadžibarjić iz Starog Grada i to od mača onih koji su ga predložili, a u pokušaju su opozivi još dva.

Ono što javnost ne zna jeste da je umalo pao i načelnik Novog Sarajeva Hasan Tanović. On je preživio samo zato što inicijativa za njegovu smjenu nije imala podršku SBiH. A nismo je podržali, ne što mislimo da je Tanović dobar načelnik, već što smatramo da je smjena načelnika godinu dana prije redovnih izbora potpuna budalaština i pravljenje bespotrebnog troška građanima. Posebno, što je inicijativa i za Tanovićevu smjenu dolazila od onih koji su tog čovjeka predložili za načelničko mjesto (konkretno NiP-a).

Da ovi načelnici nisu dobro rješenje vidjelo se i u prvih godinu dana njihovog rada i tada je i imalo smisla mijenjati ih, a ne sada. Ovakvo kadrovsko lutanje samo pokazuje da Trojka nema pojma šta radi, da nema viziju razvoja, da nema jasnih planova, političkih principa, ciljeva i na kraju, da nema sposobnih ljudi koji znaju upravljati javnim poslovima.

Mi smo tu lekciju naučili kroz kantonalnu koaliciju, u kojoj nam doslovno nisu dali da niti jedan od naših predizbornih programa i projekata realizujemo, a gdje su nas, na svako naše insistiranje da se radi po Ustavu i zakonima, izopćavali i zaobilazili, čime su operativno ugušili trenutnu Vladu KS. Jednaka su i Trojkina politička lutanja na etitetskom i državnom nivou, gdje su Bošnjake sveli na politički nebitan, kulturološki ukras Miletove i Draganove Bosne i Hercegovine.

Sada sa već trećim pokušajem smjene sopstvenih načelnika, ista je, ako ne i gora situacija na lokalnom nivou. Ovi ljudi jednostavo nemaju pojma ni šta hoće, niti kuda idu! Trojkina politika je poput skeča iz humorističke serije „Crna guja“, u kojoj kad je sve propalo, Boldrik iz pozadine dobaci Rowanu Atkinsonu: Gospodine, imam lukav plan!

Ovog puta Trojkin, odnosno NiP-ov, lukavi plan je da sada, godinu dana prije redovnih lokalnih izbora, mijenjaju svoje nesposobne uhljebe, računajući da građani Sarajeva imaju pamćenje zlatne ribice, te da će zaboraviti sve laži, obmane, nerad i politički haos koji su ovi ulični prodavači cigli kreirali. No, naši povijesni i europski majstori ublehe zaboravljaju jednu stvar, da prodaja cigle pali samo jednom. Dvaput je možeš prodati samo kompletnom idiotu!