ISTINA IM SMETA Ivo Miro Jović pruža 'potporu' tužiocu Ivanu Matešiću zbog 'hrvatske stvari', čeka se Dragan Čović!

Piše: Rasim Belko

Smeta svako razotkrivanje manipulacija istinom. I nek smeta!

Danas na stranicama Večernjeg lista državnog tužioca Ivana Matešića brani nekadašnji član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović. Nastavak je to akcije “odbranimo našeg tužioca, da bismo odbranili našu verziju istine”.

Očito je da nerovoza u osinjaku raste, presuda u predmetu Križančevo selo se bliži, a svjetlo istine sve je jače. Pitanje je samo jesu li nervozniji tužilac ili oni koji ga brane. UDT je definitivno na meti HDZ-ovih medija, jer tamo na raspakivanje čeka prijava protiv tužioca Ivana Matešića.

Ivo Miro Jović u razgovoru za Večernji kaže da su egipatskog generala Ghanema Gamala razmijenili za pristup, asanaciju terena, i ekshumaciju 64 tijela nastradalih u Križančevom selu. No, već u početku Jovićeva priča razlikuje se od one zvanične. Tako Ivo Miro Jović tvrdi da je general Ghanel Gamal zalutao na punkt HVO-a u Tušnjićima (naselje s lijeve strane rijeke Fojnice), gdje je navodno ubijen nakon otmice vojnika HVO-a, a zvanične informacije kažu da je Gamal poginuo u borbama kod mjesta Završje, na drugoj strani rijeke.
 
No, posve nebitno. Priča Ive Mire Jovića o masakru nad Hrvatima koje je on ekshumirao razbijena je mnogo prije nego je odlučio da priča. Tako je, a o tome smo već pisali, komandant britanskih snaga u Srednjoj Bosni, Peter Gage Williams, u Hagu kazao: “Ekshumirali smo devet tijela u prisustvu BBC-a. Po našem ograničenom saznanju, svi su bili vojnog uzrasta i umrli su na ekstremno traumatičan način, koji smo ocijenili kao smrt u borbi. Zatim smo intervjuisali trojicu muškaraca koji su bili zarobljeni i u pritvoru u Zenici, te smo na kraju predstavili izvještaj, ne samo UN-u, već i hrvatskim vojnim vlastima u viteškoj enklavi. Zaključci istrage su sugerisali da tamo nije bilo dokaza koji podržavaju teoriju o masakru. Dokazi ukazuju na taktički uspjeh (snaga ARBiH) koji je doveo do znatnog gubitka života (HVO-ovih bojovnika)”.

Dokaz broj dva, koji demantuje Ivu Miru Jovića, je obavještajna informacija u kojoj se za neuspijeh HVO-a u Križančevom selu optužuje direktno pukovnik Tihomir Blaškić.

U pomenutoj informaciji se kaže: “Velike su manjkavosti u odabiru zapovjednog kadra, koji je na većini crta obrane nesposoban za povjerene zadaće što se umnogome odražava na stanje unutar postrojbi, na moralj ljudstva i samim tim na kvalitet obrane.  Za do sada učinjene propuste u obrani slobodnih prostora Središnje Bosne nitko nike odgovarao, za što veliki dio krivice snosi i puk. Blaškić, čija je zona odgovornosti donedavno bila daleko veća no što je sada.  Navest ćemo samo par svjesnih primjera nesposobnosti i neodgovornosti na crtama obrane što je rezultiralo gubicima u ljudstvu i teritoriju. Križančevo selo - ukinuta ključna zemunica koja je pokrivala brisani prostor kojim se nije očekivao proboj, prostor kojim je neprijatelj u nekoliko navrata PROPUŠTAO NAŠE PROGNANIKE iz Zenice, prilikom čega su se uvjerili u nepostojanje minskog polja, kuda je i prošla diverzantska skupina MOS-a, došla braniteljima iza leđa, što je rezultiralo privremenim padom sela i gubitkom preko 55 vojno sposobnih muškaraca…”.

Nadalje, činjenica je da se u Haškom tribunalu slučaj Križančevo selo nije ni razmatrao kao mogući zločin, jer očito je da ovaj predmet nisu ni posmatrali kao ratni zločin.

Ono što Ivo Miro Jović govori u trećem nastavku pokušaja maskiranja istine na stranicama Večernjeg lista uveliko se zapravo naslanja i na ono što su nam proteklih mjeseci govorili Lidija Bradara i Sanja Vlaisavljević. Obje su bezočno pokušale rehabilitovati Darija Kordića, osuđenika za ratne zločine, među kojima su i Ahmići kao vrhunac krvništva.

No, ima Kordić i djela za koje nije odgovarao. Među njima je i ono kada je u Busovači pogazio i HDZ i SDA, te postao svaki oblik civilne i vojne vlasti. Busovača je tik uz Kiseljak, mjesto u kojem je vojevao Ivo Miro Jović, koji danas upućuje “potporu Ivanu Matešiću” u pokušaju da osigura presudu kao dio “hrvatske stvari”, odnosno plana za izjednačavanje.

Naime, u izvještaju Službe sigurnosti o stanju HVO-a u četiri općine srednje Bosne, od 8. februara 1994. godine, navodi se da je Kordić staljinističkim metodama zamrznuo rad HDZ-a i poništio rad svih legalno izabranih organa. Kordić je, prema informaciji, kroz 17 tačaka obznanio da svu vlast preuzima HVO, te ugasio i SDA. U istoj informaciji navedeno je da da je to urađeno prije bilo kakvih sukoba.

“U januaru 1993. godine počinju prvi sukobi, izazvani stalnim stalnim incidentima, koje su pravili članovi pratnje Kordića i Sliškovića (dizanje u zrak muslimanskog kioska, maltretiranje muslimanskih vjerskih dužnosnika, pljačke i ubistva muslimana”, kaže se u informaciji SIS-a.

I mimo te informacije posve je bilo jasno da je pod komandom jurišnika Franje Tuđmana HVO u srednjoj Bosni otpočeo sukobe, ubijajući sve što su mogli ubiti. Kakav im je cilj bio pokazuje i autocisterna napunjena eksplozivom koja je trebala srušiti Stari Vitez, buldožer koji je trebao raspametiti građane tog grada, te plan kojim bi se eksplozivom uništilo svako bošnjačko naselje do Travnika, a taj grad okupirao.

Sada se sve te činjenice pokušavaju maskirati optužnicom za nešto što je bilo i prokazano kao vojni cilj. I to ne kroz pravne procedure, jer to je nemoguće, nego kupovinom istine, o čemu smo već pisali. A istina se pokušala kupiti od svjedoka koji su počeli javno govoriti. I od tog trenutka, kada se klupko počelo odmotavati, počela i kampanja kako tobože “ostaci obvještajne službe vrše pritisak na tužioca Matešića”.

Svaki građanin ove zemlje s pristupom internetu može se uvjeriti u svjedočenje zaštićenog svjedoka K4, te Muamera Tarahije pred sudom o načinu na koji je istragu vodio Ivan Matešić.

No, znaju to i autori spinova koji upućuju “potporu tužiocu Matešiću”, valjda smatrajući da je to hrvatski tužilac. Ili možda i jeste, ko zna!.