NUŽNOST PROMJENE PARADIGME Borba nam je usud, jer je alternativa nestanak!

Piše: Rasim Belko

Politika je vještina mogućeg, reći će davno Bismarck. Odgovorit će mu njemački filozof Peter Sloterdijk "Čuvena Bismarckova izreka - politika je vještina mogućega - skriva u sebi upozorenje na veliku djecu koja neovlašteno prisvajaju državu". U Bosni i Hercegovini je često rečena Bismarckova, ali za pojašnjenje njemačkog filozofa malo će ko obratiti pažnju. Jer, u Bosni i Hercegovini se činjenice refabrikuju, pretvaraju se u lažne kompromise i konsenzuse. U suštini, čini se sve kako bi ova mala država ostala zamorče međunarodne politike i plijen izložen pohlepi politika koje je okružuju. 

Kažu da je jednostavnost savršenstvo i da se se jednostavne činjenice najteže dokučuju. Primjer BiH to eksplicitno pokazuje. Bosna i Hercegovina je prvi put nakon pola milenija 1990. godine doživjela svoju apsolutnu samostalnost, suverenost i cjelovitost. No, "našim bogovima sa zapada", prijateljima kojima se sada ne smije reći ni da je mlijeko bijelo, nije odgovaralo da Bosna ostane i mirna i suverena i cijela. 

Zato su i dopustili da falange Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana frontalno krenu u razaranje mlade balkanske državice, s ciljem njene podjele i potpunog brisanja jednog naroda - Bošnjaka i svih drugih koji su bili za cjelovitu, suverenu Bosnu i Hercegovinu. Možete se lagati koliko hoćete, svi vi zajedno, mediji, ambasadori, političari, ali međunarodna zajednica je prvo dopustila da se na BiH obruši teška vojna sila JNA, plus Hrvatska vojska podržana evropskim oružjem.

A onda su evropski i američki prijatelji dopustili da Bosna postane klaonica, rijeke Bosne, na koje ti licemjeri danas dolaze i dive se, postale su rijeke krvi. Grad koji zvaše evropskim Jerusalemom pretvoriše u balkansku jamu pakla, u kojoj se ginulo iz sekunde u sekundu. A onda je zločinački um doživio ekstazu i opet pred očima licemjernog svijeta napravo neviđen pokolj, Srebrenicu u koju svih ovih godina dolaze licemjeri i lažu da se neće i ne smije ponoviti. Kao što su lagali početkom, sredinom i krajem devedesetih. Jer, da im je stalo da Bosna i Hercegovina, takva kakva je, bude evropska, demokratska i nadasve normalna država, spriječili bi agresiju kakvoj se danas u Ukrajini čude i suprostavljaju.

No, s ratom nisu prestali. Fašisti u odijelima ljevičara i roda koje donose demokratiju prvo su nam ponudili mir. Cijena je bila gora od smrti. Pristati da se zločinački projekat omeđi skupa s nazivom Republika Srpska. Sve to dok su se kasapini i njihovi nalogodavci još skrivali po otetoj bosanskoj teritoriji. Pa su nam prijatelji, a zapravo najveći neprijatelji napravili ustroj države, kakav nigdje i nikada napravljen nije. I to nije bio promašaj, slučajnost još manje. Sve je i napravljeno kako se nikada ne bismo oslobodili okova podjele i kako bi oni zauvijek bili faktor odlučivanja a mi imali iluziju da nešto odlučujemo.

I evo nas danas, tu, u 2022. godini. Raspravljamo je li i zašto pod moranjem praviti vlast sa fašističkim političkim društvima, koja su u agresiji bili nosioci i saradnici zločinačkih projekata. Ne samo to, od Dejtona do danas ta fašistička politička društva ruše i razvaljuju Bosnu i Hercegovinu. Nesumnjivo, pod patronatom zapadnih prijatelja kako ih neki u Sarajevu zovu. Jer, u tih 30-ak godina mnogi su slični projekti po Evropi i svijetu sklonjeni, ali eto SNSD, HDZ, SDS su toliko jaki da ih se ne može skloniti.

Čut ćeš te licemjere, maskirane u lažnu demokratsku vrijednost, kako govore da treba sankcionisati korupciju, zavesti vladavinu prava, osigurati mir i stabilnost... Ali ih nikada nećeš vidjeti da trajno uklanjaju prepreke koje Bosni i Hercegovini nikada neće dozvoliti da bude mirna, uređena i demokratska država.

Danas nam politički projekti i oni koji su pod direktnom kontrolom tih licemjera sa Zapada govore da su HDZ i SNSD neizbježni u formiranju vlasti. Zamisli da se neka reinkarnacija Hitlerovog NSDAP-a danas pojavi u Njemačkoj i neko kaže "oni su neizbježni"? Ma neće da može, ne u Njemačkoj, nigdje i ništa slično. Pardon, u Bosni i Hercegovini mora, rekli Ameri, Britanci, priklonili im se Evropljani.

I onda još uvjeravaju svi ti maskirani skupa, da će nas HDZ i SNSD u partnerstvu sa bingo koalicijom koja traži dobitni broj, odvesti u Evropu, NATO, garantovati ljudska i svaka druga prava, provoditi reforme... Pa to na šta mi kolektivno nasjedamo nije ravno ni mađioničarskoj predstavi za djecu. Pristali smo dakle na mogućnost da stranke čiji su članovi, saradnici i slično međunarodno osuđeni za najteža ratna zlodjela budu ključ svakog procesa u BiH.

Hajde da se uozbiljimo i prestanemo lagati sebe, pa će nam biti lakše i pred drugima. Sarajevo i oni što se raznim imenima nazivaju kao državnički odavno su obične političke mule, koje za tuđe interese pronose ideje i projekte potpunog razbijanja bosanskohercegovačkog identiteta, njene državnosti i cjelovitosti. Nema tu nikakve druge kvalifikacije. Nemoguće je, LAŽ JE, LAŽ JE, da se sa onima koji hoće svoje vojske, a kunu se za mir ili one koji nose zastave drugih država a pričaju da žele voditi BiH ka boljitku, kaže da su neophodni i dobri partneri.

Stoga, svi koji vole Bosnu i Hercegovinu, koji su i onda a spremni su i sada stati u njenu odbranu, ne birajući sredstva i načine, moraju pronaći mehanizme kako se maknuti iz omađijanog prostora za samouništenje. Nisu bolan oni neizbježni, nego je one koje si ti birao strah da se odupru naredbi licemjernih da moraju s Čovićem i Dodikom. Ili Šarovićem. Svejedno. Jer, to nisu političari, već obične mule.

Nespremni nestaju. Nepronicljivi također. Ni vrijeme ni okolnosti nisu na strani Bosne i onih koji je vole. Vrijeme mijenjati ne možemo, okolnosti i političku paradigmu moramo. Takva nam sudbina! Borba nam je usud jer je nestanak alternativa!