Piše: E. Metaj
Vrijeme je da BiH političari konačno postanu državnici. Ukrajina je upozorenje svima nama, ali i šansa da se na Balkanu konačno stvari pomaknu sa mrtve tačke. Nejasno je zašto još uvijek niko od zvaničnih predstavnika BiH jasno i glasno ne zatraži da BiH kao i Ukrajina krene ka članstvu u EU skraćenim putem. Svakom laiku je jasno da 14 evropskih prioriteta postavljenih pred BiH mijenja samo jedan, da bude mirna Bosna.
Predsjednik SNSD -a Milorad Dodik svojim nedržavničkim i neprijateljskim gestom prema BiH ali i EU je napravio odličnu uvertiru za to. Njegov razgovor sa ministrom vanjskih poslova Rusije Sergejom Lavrovim u jeku agresije na Ukrajinu, te naknadno likovanje iz ruske ambasade zbog toga jasan su signal da se preko BiH želi dodatno razbuktati nesigurnost evropskog kontinenta. Civilizovan i politički mudar odgovor na to bio bi jasan poziv EU da svoju sigurnost spašava preko prijema BiH. Bila bi to poruka mira i političke razboritosti oko koje se može i treba okupiti širi front u BiH od onoga koji će klicati na spremnost za pokazivanje mišića i odlučnosti da se s Dodikom i njegovim istomišljenicima potučemo.
Dodikova spremnost da bude na strani onih koji agresijom u crno zavijaju i majke u svojoj zemlji je pravi momentum koji nikako da prepoznaju uglavnom reakcionarne politike iz Sarajeva. Umjesto njih to danas radi predsjednik Hrvatske Zoran Milanović koji ma koliko sirov i neprijateljski bio nastrojen prema BiH shvata širu sliku koju je stvorio rat u Ukrajini. Jedina alternativa ratu je mir i njega u BiH treba sačuvati po svaku cijenu i zato Milanović traži od EU da se zemlje Zapadnog Balkana prime u evropsku porodicu. Tamo i pripadaju. Za razliku od bosanskohercegovačkih političara koji kao loši pjesnici pričaju o vjetrovima promjena glasni i jasni su državnici s Kosova. Tako je danas prijem u NATO za BiH i svoju državu zatražila predsjednica Kosova Vjose Osmani.
Možda aplauz koji je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenskij dobio od eurpoparlamentaraca izgleda emotivno i impozantno, ali za BIH će biti kasno ako domaći političari budu čekali taj trenutak slave. Da su u EU postali svjesni važnosti mira u BiH pokazali su nedavno njemački europarlamentarci tražeći da NATO rasporedi trupe u BiH na što ima pravo. Te trupe garantuju mir i tu ideju treba da nastave gurati domaći političari.
Vrijeme je za novi snažan talas diplomatskih aktivnosti vani kojima bi se preko prijatelja BiH ubrzale stvari. Vrijeme je za racionalan iskorak u traženju unutrašnjeg konsenzusa oko budućnosti BiH. Članstvo u EU je nešto što još uvijek može okupiti ljude iz svih dijelova BiH jer nije tajna da većina stanovnika u oba entiteta to i dalje podržava. Zahtjev za hitno članstvo BiH u EU bio bi i posljednji test za opredjeljenje Dodika. Vrijeme je da se u BiH svrstamo na dvije strane, one koji su za mir i one koji priželjkuju rat, a sa njim bol i suze koji su neminovnost na svakoj strani.
Umjesto da se kupuju puške vrijeme je da se u oba entiteta skupe političke snage koje će Evropi pokazati da ovdje žive civilizovani ljudi. Za puške nikad nije kasno, ako ih ne kupimo mi poslat će nam ih drugi. Njima neće biti važno koliko će ljudi u BiH opet stradati, njima će jedino biti važno da se bijemo unutar granica BiH. Ulaskom u EU sve se mijenja.