Piše: A. Čorbo-Zećo
Kritike medija iz susjedne Republike Hrvatske na račun lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića koje u posljednje vrijeme sve učestalije pristižu, a zbog očitog Čovićevog podaništva politici Milorada Dodika, duboko su uznemirile ekstremističke i nacionalističke medije pod kontrolom Čovića, sa adresom u Zapadnoj Hercegovini.
Ovakvi kritički osvrti na politiku Čovića nisu bili česti, skoro nikada mediji iz Hrvatske nisu kritizirali rad predsjednika HDZ-a. Ali, nakon njegovih skandaloznih razmišljanja i ponašanja u vezi genocida u Srebrenici skinuli su okove sa pera kolega iz Hrvatske.
Ali, to se svakako ne sviđa medijima u BiH koji su pod punom kontrolom Čovića i HDZ-a.
Tako pročovićevski portal Poskok u tekstu pod naslovom "Može li RH Vlada zaustaviti mrtvog Hanžekovića da prestane trgovati hrvatskim sudbinama u BIH? Mastadont je mrtav. Morala bi sad nekako moći", optužuje ni manje ni više nego Ured predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića da su podmitili Slobodnu Dalmaciju i Jutarnji list, pa čak i Hrvatsku informativnu agenciju (Hina).
Komšić je , to je jasno, oteo ne samo predsjedničku funkciju nego i proračun ureda koji finansiraju bh. Hrvati. Tim novcem plaća svoje PR tekstove u Hrvatskoj. Na taj način vrši se agresija na medijski prostor u Hrvatskoj, piše Poskok info.
K tome dodaju da ako je potiranje Hrvata u BiH protudržavno djelovanje usmjereno protiv RH onda SlobodnaDalmacija, Jutarnji, Telegram.hr, Stoposto.hr, pokret Možemo i slični jesu antidržavne pravne osobe u RH.
Šta je naime toliko uznemirilo ovaj portal poznat jedino po glasnom širenju govora mržnje. U prvom redu radi se o analizama u kojima je vrlo precizno kritikovan lider HDZ-a Dragan Čović, i to kroz tekstove u Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem listu.
"Gdje im je obraz: Dragan Čović i šačica njegovih hadezeovaca pokušali su zajedno s Dodikom i njegovom mladićevsko-karadžićevskom subraćom ozakoniti potpunu slobodu negiranja četničkih pokolja u BiH", glasio je naslov komentara u Slobodnoj Dalmaciji nakon Čovićeve i HDZ-ove skandalozne podrške genocidnoj politici Milorada Dodika u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dok se Jutarnji list na istu temu kroz naslov: "Nedoličan, amoralan i sebičan potez Dragana Čovića", zapitao šta će reći njegovi zaštitnici u Zagrebu.
Precizna kritika Slobodne Dalmacije nastavljena je i kroz komentar koji je imao sljedeći naslov: "Dodik i Čović su ‘dva oka u glavi‘: već godinama vode separatističku revoluciju protiv BiH u EU-u i NATO-u. Glavno pitanje je zašto šefa HDZ-a BiH u toj proruskoj raboti štite Plenković i Milanović".
Činjenica da je Željko Komšić javno govorio o proruskom savezništvu Dodika i Čovića, te da je HDZ-ovo priklanjanje uz Dodikovu politiku u više navrata nazvao otvorenom podrškom separatizmu, ne umanjuje u bilo kojem smislu istinitost uvida hrvatskih medija, jer je to razvidno govorio to Komšić ili ne. Uostalom Komšić nije jedini koji je tvrdio nešto poput toga, nego jedan u moru onih koji uviđaju očito.
Međutim, činjenice očito smetaju, pa ih Čovićevi mediji hrvatskim medijima nastoje spočitati kao politički stav, a ne kao činjenicu.
Sve to, razumije se, ne bi moglo proći bez odobrenja samog Dragana Čovića, koji evidentno nema ni hrabrosti niti političkog kapaciteta da uđe u argumentiranu diskusiju sa hrvatskim medijima i da argumentirano pobije izrečene navode.
Umjesto toga, Čović kukavičkom metodom, koristeći se svojim medijima, nastoji u javnosti Republike Hrvatske i tamošnjim medijima, nametnuti osjećaj krivice zbog toga što se ti mediji usuđuju stvari nazvati pravim imenom.
Otuda i javni bijes njegovih medija iza kojeg stoji upravo Čovićeva ogorčenost i rezignacija.