(Patria) - Odličan plan u ratovanju ne garantuje uspjeh, nikakav plan garantuje neuspjeh - to vidimo sada u Iranu, u Zaljevu, u nizu pokušaja, nastojanja i lutanja EU u pokušaju i planu naoružavanja, izjavio je jučer predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
- EU više nije mirovni projekt, mi smo dio društva u kojem se kuju veliki planovi u čijem strateškom promišljanju mi ne učestvujemo, premali smo, a tiču nas se - poručio je Milanović.
Podsjetio je da je Evropska unija nastala kao "projekt s vizijom i realnim ostvarivim planom".
- Taj plan je mirovni projekt i trgovinska unija bazirana na nekakvim slobodama. Evropska unija je bila pitom projekt s ciljem ujedinjenja. Evropska unija kao projekt mira i sigurnosti - a ne ratni projekt u šta se pretvara - može se pohvaliti da je uspješna kao cjelina.
Evropska unija proizvodi skoro sve kategorije hrane za svoje potrebe pa i malo više, i to je velika stvar. Sve se proizvodi u Evropskoj uniji, ali ne proizvode svi jednako. Hrvatska ne proizvodi skoro ništa dovoljno za svoje potrebe - rekao je Milanović, dodavši da je hrvatska loša vanjsko-trgovinska bilanca roba i usluga tema za razgovor i akciju.
Budući da se EU sve više pretvara, kako je kazao, u ratni projekt, Milanović se zapitao kakav je to put za Evropsku uniju i za šta se naoružava?
- To su sudbinska pitanja - smatra predsjednik Hrvatske, koji je pritom pozvao na oprez kako je se ne bi uvuklo u neki tuđi sukob.
- Mi neprijatelja, u stvari, nemamo. Imamo tu Srbiju s kojom nikako da uskladimo odnose - bilo bi super kada bi to bilo moguće - ali za to ne vidim krivca u Hrvatskoj, mi radimo sa svoje strane sve što možemo. Ali, mimo te prijetnje, mi u stvari po prvi put u historiji nemamo nekoga koga bismo mogli nazvati neprijateljem.
I moramo biti jako oprezni ako nas se uvlači, bilo planski bilo po inerciji, u neka nova globalna neprijateljstva s državama koje nama ne moraju biti simpatične, i vrlo često nisu, ali s kojima ne želimo sukob i konflikt - upozorio je Milanović.
Također je poručio da Hrvatska ima pravo na tu vrstu vanjske politike.
- Ne da imamo pravo, to je naša egzistencijalna potreba: da budemo svoji na svome, sa svojom pameću i svojim procjenama šta je za nas dobro, a šta nije, u šta se treba ugraditi, gdje treba aktivno učestvovati, a gdje se treba povući i odmaknuti - zaključio je Milanović.