Nova Željezara u staro gvožđe: Srpsko-bošnjački vezani kapital i krah zeničke industrije čelika

(Patria) - "Sada svima, kao, žao, Željezara se gasi… Pa, što ste je prodali? Mogao je Grad pozajmiti Vladi FBiH 20 miliona da to kupite" - ovako je gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović komentarisao najave o gašenju Nove željezare Zenica, čiji su proizvodni pogoni od jutros zaustavljeni.

Gašenje ključnih pogona u Novoj željezari Zenica označilo je kraj integralne proizvodnje čelika u Bosni i Hercegovini. Iako se kao neposredni uzrok ovakve situacije navode ograničene zalihe sirovina i izrazito otežana likvidnost (dug Željezare je trenutno veći od 350 miliona maraka), do kolapsa je doveo spoj industrijske krize i krajnje sumnjivih poslovnih interesa privatnih investitora.

A kriza nije počela u Zenici. Njeno ishodište je u Koksari Lukavac, jedinom ozbiljnom domaćem proizvođaču koksa, bez kojeg visoka peć ne može funkcionisati. Nakon ulaska Koksare u stečaj krajem 2025. godine, grupacija Pavgord, vlasnik Nove željezare Zenica, pokušava održati proizvodnju finansirajući njen rad.

Uprkos desetinama miliona maraka uloženih u taj pokušaj, model se pokazuje neodrživim. Početkom 2026. Koksara se gasi, a Željezara ostaje bez ključne sirovine. Time je započeo proces koji će nekoliko mjeseci kasnije završiti potpunim gašenjem pogona zeničke Željezare.

Vlada Federacije BiH, koja ima oko 8% vlasništva nad Željezarom, jučer je iznijela svoj plan mogućeg rješenja trenutne krize, a kao nosioca tog procesa odredila je kompaniju Energoinvest.

Kako je najavljeno iz Vlade, pripremljen je set mjera usmjerenih na podršku kompanijama od posebnog značaja za Federaciju, među kojima je i Nova željezara Zenica, "bez obzira na vlasničku strukturu".

Međutim, iako od vlasti zahtijevaju uvođenje mjera za zaštitu domaće proizvodnje čelika, vlasnici Željezare istovremeno strahuju od gubitka kontrole nad imovinom u slučaju stečaja.

Prema informacijama Istrage, grupacija Pavgord nastoji po svaku cijenu spriječiti ulazak Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH u Željezaru i utvrđivanje tačnog poreskog duga te zadržati punu kontrolu nad stečajnim postupkom.

U slučaju Željezare postoji velika količina fizičke imovine (mašine, pogoni, metal, zalihe) koja se procjenjuje na ukupno više od 100 miliona maraka, plus interes različitih povjerilaca (dobavljači, banke, radnici…).

Ako UIO BiH utvrdi dugovanja prema državi, onda država postaje glavni povjerilac i privatni investitori, odnosno sadašnji vlasnici, u tom slučaju gube kontrolu nad tempom stečajnog postupka i eventualnom prodajom imovine Željezare. A to je scenarij koji privatni vlasnici žele izbjeći.

Istovremeno, dok je navodno pokušavao stabilizovati proizvodni lanac u Lukavcu i Zenici, vlasnik Pavgorda, fočanski biznismen Gordan Pavlović širio je svoje poslovne aktivnosti. U novembru prošle godine preko svojih firmi "Pavgord" i "H&P" kupuje Fabriku duhana Banja Luka za više od deset miliona maraka.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu Istrage, o kupovini ove Fabrike putem aplikacije Sky su razgovarali pripadnici zemunskog klana okupljeni oko odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima. O tome ćemo uskoro, a sada se vratimo Pavgordu.

Prije Fabrike duhana, Pavlovićeva grupacija je kupila i kompaniju "Alumina" iz Zvornika i sve njene povezane firme koje su bile u stečaju, te kompaniju "Boksit" iz Milića i "Zrak" iz Sarajeva. A da postane većinski vlasnik "Alumine", Pavloviću je novčanom pozajmicom pomogao njegov poslovni saradnik i blizak prijatelj Senad Džambić, vlasnik kompanije "Bingo".

- Da me zovne u pola noći i kaže: "Goci, treba mi bubreg", ja bih mu dao, ali ne zbog para i pozajmica, već zbog njegove čovječnosti - rekao je Pavlović za Capital o svom prijatelju Džambiću.

Na pitanje da li postoji mogućnost da vlasnik "Binga" pozajmicu konvertuje u suvlasništvo "Alumine", o čemu se tada špekulisalo u javnosti, Pavlović je novinarima Capitala odgovorio da od toga nema ništa.

- Ma neće on to, druže. Čovjek se bazirao na trgovinu, tržne centre i kirije. I on bi prodao proizvodne firme koje ima i riješio se toga, njemu je to samo glavobolja. Čovjek dnevno zarađuje milion maraka i da njemu sada treba "Alumina" i 1.500 radnika. Nema od toga ništa - kaže Pavlović.

No, da Džambićevi poslovni ciljevi sežu puno dalje od trgovine i tržnih centara, pokazalo se nedugo nakon ovih Pavlovićevih tvrdnji, kada je Džambić preuzeo udio u Pavlovićevom Novom rudniku mrkog uglja "Miljevina". "Pavgord" je tim ugovorom prenio 20 posto vlasništva rudnika na preduzeće "Ingram" iz Srebrenika, čiji je "Bingo" većinski vlasnik.

A potom je na red došlo preuzimanje Koksare i Željezare Zenica. Iako prema zvanično dostupnim podacima Džambić nema vlasnički udio u Željezari, njegove dugogodišnje bliske poslovne veze sa Pavlovićem govore drugačije.

- Zoran Stevanović, poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini Rs i bivši gradonačelnik Zvornika, i njegov ključni partner Gordan Pavlović su preko firme "Pavgord" preoteli nezakonito "Aluminu" od Vlade Rs tako što su pozajmili milione od pobratima Senada Džambića, vlasnika "Binga" i najbogatijeg Bošnjaka, a sada šire biznis na mrsku Federaciju, preuzimaju Željezaru Zenica, kompaniju ArcelorMittal, skupa sa rudnicima u Prijedoru - naveo je prije nekoliko mjeseci poslanik u NSRs Nebojša Vukanović.

Zenica je tako postala još jedan tragični primjer kako se industrijska infrastruktura može raspasti ne samo zbog tržišnih uslova, već i zbog izostanka koordinisanog djelovanja državnih institucija i privatnog kapitala.

(Nova) Željezara Zenica nije nestala preko noći - njeno gašenje posljedica je niza odluka, propuštenih intervencija i ekonomskih kalkulacija koje su je postepeno dovele do tačke bez povratka.