Piše: Amina Čorbo-Zećo
Novi svjedok Tužilaštva BiH u slučaju Dobrovoljačka također je stigao iz Srbije, tačnije iz Subotice, gdje živi od 1994. godine. Đurađ Majkić je 1992. godine bio mladi vojnik JNA, ali mu je služenje vojnog roka isteklo u martu 1992. godine, pa je advokatica Mirna Avdibegović pitala otkud on i u maju 1992. godine i dalje u toj vojsci.
„To trebate pitati nadležne, ja ne znam, ali je tačno da je sredinom marta 1992. godine istekao moj rok služenja vojske“, kazao je Majkić na upit advokatice Mirne Avdibegović.
Malo kasnije kazao je da je nakon razmjene u maju ostao u Vojsci Republike srpske sve do 1994. godine.
Ni on, navodno, nije znao da JNA sa 27. aprilom 1992. godine više ne postoji, pa nije mogao ni odgovoriti u kojoj je vojsci zapravo bio 3. maja, kada se i dogodila Dobrovoljačka ulica.
On je danas kazao da je krajem aprila iz Lukavice poslan po naredbi u Komandu Druge vojne oblasti da pakuje stvari za iseljavanje komande. Ispričao je da je 2. maja napadnuta Komanda Druge vojne oblasti na Bistriku, te da su oni uzvraćali vatru, i on lično.
Kazao je da je pucnjava trajala od popodne do kasno uvečer, a da je 3. maja sve bilo mirno.
„Rečeno nam je od strane oficira da se ne bojimo, da su se pregovori desili i da ćemo mirno napustiti Komandu. Došao je tadašnji predsjednik Alija Izetbegović u pratnji kćerke i tjelohranitelja. Pozdravio nas je i kazao da se ne bojimo, da ćemo mirno napustiti Komandu“, kazao je Majkić.
U unakrsnom ispitivanju advokatica Lejla Čović podsjetila je svjedoka na izjavu iz 2011. godine, kada je Majkić kazao da je „Alija doveden u Komandu Druge vojne oblasti“, što je svjedok danas potvrdio, kazavši da je Izetbegović otišao kod generala Kukanjca na pregovore i da se kolona formirala tek nakon okončanja tih pregovora.
Ispričao je Majkić da je on bio u kamionu na začelju, da je bilo 15 vojnika s njim i da su svi imali automatske puške i borbeni komplet. Potvrdio je da je cerada bila podignuta na zadnjem dijelu, te da nije mogao vidjeti pucnjavu kada je počela, ali je vidio kada je ispaljen rafal prema sanitetskom vozilu koje je bilo iza njih. Istakao je da je transporter UNPROFOR-a bio posljednji, ali da su pobjegli kada je pucnjava počela.
„Nas su razoružali i polegli na asfalt licem prema dolje. Vidio sam krajičkom lijevog oka kako jedna osoba naređuje da se otvori vozilo. Ne znam da li je bilo zaključano s unutrašnje strane, ali tada je ispaljen rafal i vidio sam kako je glava oficira pala“, kazao je Majkić, dodajući da je još jedna ženska osoba bila u tom vozilu.
Majkić je 2011. godine kazao da je to vozilo imalo vojne tablice, a i danas je to potvrdio.
Ispričao je danas da je tada vidio jedno lice koje je bilo s gipsom, a da je kasnije saznao da je to bio Juka Prazina.
„Kada su nas sprovodili prema fiskulturnoj sali, čulo se komešanje i razni povici. Jedni su govorili ‘ubijte to sve’, dok su drugi govorili ‘nemojte dirati vojsku, mladi vojnici nisu ništa krivi’.
Nastavak suđenja u ovom slučaju zakazan je za 13. maj 2026. godine.
Podsjećamo, Tužilaštvo BiH i tužilac Mladen Vukojičić (potpisnik i Milanko Kajganić), optužnicom protiv Ejupa Ganića i drugih nastoje dokazati da je Alija Izetbegović 3. maja bio slobodan čovjek, te da kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitiman vojni cilj, što je suprotno ranijem stavu Haškog tužilaštva.