(Patria) - U Sarajevu je danas upriličena redovna nedjeljna sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 pod nazivom "Hrvatsko cvijeće i dalje u borbi za tuđe interese".
Predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović kaže da ova tema nadilazi granice dnevno-političke polemike te da nas vraća na samu srž dugog historijskog procesa koji, nažalost, traje kroz gotovo cijelo dvadeseto stoljeće, a u različitim oblicima nastavlja se i danas.
- Riječ je o procesu u kojem se dio konzervativnih političkih krugova u Bosni i Hercegovini uporno skriva iza pojma "realiteta", predstavljajući ga kao navodno neutralnu političku činjenicu, dok je u stvarnosti riječ o ideološkom zaklonu za prihvatanje hegemonijskih moći i bosanske nacionalne podređenosti.
Zaborav konflikata iz 1993. godine, UZP-a, logora i pokušaja teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine kod njih se ne prikazuje kao grubi historijski grijeh, već kao datost koja je proizvela novu političku podređenost.
Drugim riječima, kada se historija relativizira zarad trenutnog političkog pragmatizma, otvara se prostor za ponavljanje istih obrazaca dominacije u budućnosti. Pa i sve intenzivnijeg djelovanja nasilničkih falangi na jugu BiH danas - ističe Kulenović.
Napominje da taj "realitet“ nikada nije bio samo opis postojećeg stanja, već da je tokom čitavog dvadesetog stoljeća služio kao obrazac političke podređenosti, kao retorički instrument kojim se opravdavalo odustajanje od vlastitog bosanskog političkog subjektiviteta.
- U ime "realnosti" prihvatani su tuđi državni projekti, hegemonijske konstrukcije i nametnuti politički okviri. U ime "realnosti" Bosna i Hercegovina je gurana u poziciju prostora o kojem odlučuju drugi, a posljedice snose njeni ljudi.
Svaka epoha imala je svoj vlastiti "realitet". U austro-ugarskom periodu to je bio imperijalni okvir, u jugoslavenskom dobu centralistički, banovinski ili federalni narativ, u ratnim i poratnim godinama etno-teritorijalna logika, a danas se isti obrazac pojavljuje kroz tvrdnju da je postojeća etnopolitička arhitektura jedina moguća politička stvarnost Bosne i Hercegovine.
Ono što se predstavlja kao "realizam" zapravo je često samo sofisticirani oblik političke kapitulacije. Bošnjački konzervativni krugovi, umjesto da problematiziraju hegemonijske odnose, skrivaju se iza navodne nužnosti postojećeg poretka.
Te snage se bjelodano prepoznaju u jeziku politike koji koriste - bilo ljenošću vlastitog političkog uma, bilo separatnim i ogoljenim utilitarnim političkim interesima nomenklatura.
Tako se hegemonija susjednih zemalja pretvara u normalnost, a proizvedene podjele predstavljaju kao prirodno i nepromjenjivo stanje društva i države - potcrtava Kulenović.
Prema njegovim riječima, "realitet" je često samo drugo ime za hegemonijski vokabular koji proizvodi političku pasivnost i održava status quo zarobljene države.
- Glosar Kruga 99 - reforme političkog jezika pokazuje da pojmovi poput političke realnosti, nacije, legitimnog predstavljanja, konstitutivnosti, vitalnog nacionalnog interesa, konsocijacije, suživota i suvereniteta i mnogi drugi, nisu neutralni termini, nego instrumenti kroz koje se oblikuju politike onoga što se smatra mogućim, legitimnim i dopuštenim.
Kada to zastupaju "bošnjački nacionalisti" onda je to još jače oružje u rukama onih koji u internacionalnim relacijama bosansku državu predstavljaju kao "poseban slučaj" mimo i izvan svijeta suverenih demokratskih država.
U tom smislu, kritika tzv. prohrvatske struje među Bošnjacima nije samo kritika pogrešne političke orijentacije, već simptom šireg diskurzivnog obrasca u kojem politički subjekti djeluju unutar unaprijed zadanih pojmovnih granica.
Upravo tu se otvara prostor za ključni uvid: problem nije samo u politikama, nego i u jeziku kojim se te politike misle i legitimiziraju. Njegova najopasnija posljedica jeste to što se odustajanje od principa počinje predstavljati kao mudrost, a politička servilnost kao pragmatizam - riječi su Kulenovića.
U tom smislu, dodaje, pozivanje na "realitet" nije izraz političke zrelosti, nego oblik političkog i intelektualnog pristanka na hegemoniju.
- Dakle, suština problema nije samo u pojedinim političkim akterima ili ideološkim strujama bili oni na desnom ili lijevom političkom spektru, nego i u jeziku kroz koji se proizvodi sama politička stvarnost.
Kada se nacija reducira na etničku zajednicu, legitimnost na identitetsku pripadnost, a suverenitet na teritorijalni posjed kolektiva, tada politički jezik prestaje biti sredstvo demokratske racionalnosti i postaje instrument hrvatske i srbijanske hegemonije.
U tom smislu, kritika "prohrvatske" struje unutar bošnjačkog političkog korpusa mora biti proširena na kritiku cjelokupnog etnopolitičkog diskursa, jer isti pojmovni aparat, u različitim varijantama, proizvodi isti učinak: blokadu države, potiskivanje građanina, reprodukciju paralelnih centara moći i redukciju državnog suvereniteta.
Tek reforma političkog jezika - od etničkog ka građanskom, od hegemonijskog ka evropskom normativnom značenju - otvara prostor za stvaranje moderne političke nacije Bosne i Hercegovine kao zajednice ravnopravnih građana - zaključio je svoje obraćanje Kulenović.