Hercegovački Hrvati zbog politike šalju jasne znake da ne žele za komšije Bošnjake, zato takvu politiku treba izolovati!

Piše: Rasim Belko

Prije otprilike dvije godine Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, najavio je nemire na jugu jer njegovoj politici aparthejda i jednoumlja nije udovoljeno da ima ekskluzivno pravo na člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

Od tada do danas nemiri na jugu su učestaliji, a situacija sve češće iz manjih incidenata eskalira u kontinuiranu borbu protiv hercegovačkih Bošnjaka, koje je sarajevska politika očigledno ostavila na cjedilu zarad nečijih političkih interesa.

Jučer, nakon haosa na mostarskim ulicama i otvorenog napada na Mostarce koji su krenuli na utakmicu reprezentacije u Vels, pročitah dvije ozbiljno uznemirujuće rečenice. Jedna je bila naslov teksta koji upućuje da smo sve bliže situaciji u kojoj će neko biti ubijen, a druga tvrdnja da su takozvane navijačke grupacije pod zastavom hrvatske politike zapravo paravojne formacije spremne na sve.

Neredi više nisu samo pitanje Mostara, niti su pitanje odnosa dvije navijačke grupe na suprotnim stranama tog grada. Neredi su danas problem i u Stocu, a počeli su fašističkim odnosom gradonačelnika Stoca Stjepana Boškovića i hrvatske politike prema stolačkim Bošnjacima.

Nastavljeni su sukobom koji se prije koji dan desio u tom gradu oko grafita ili transparenata. I tu neće biti kraj, neredi će se nastaviti, što je jedino sigurno u pogledu hercegovačkih zbivanja.

Za to vrijeme sarajevska kvazipolitička elita nije se prenula iz uspavanosti u foteljama ili snenog maštarenja o ulasku u vlast, ovisi o kojem političkom bloku govorimo, odnosno o poziciji ili opoziciji.

Nije bilo čvrste poruke, a kamo li konkretnog djelovanja spram fašističkih politika HDZ-a i ataka na život i imovinu njihovih falangi raspoređenih po Hercegovini.

Jer, u sarajevskoj kvazipolitici računica se očigledno zna i čvrsto prihvata. A računica kaže da je Dragan Čović gazda i da se gazde valja držati ako se planira umočiti prste u budžetski med Federacije BiH.

Danas, nakon tri godine ozbiljne medijske borbe protiv kvazipolitičke pošasti projekta Trojka potpuno je jasno da Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci ili u cjelini domoljubi nemaju politiku koja bi se suprotstavila Draganu Čoviću. Ne, većina tih bošnjačkih kvazipolitika koje se obraćaju domoljubnom biračkom tijelu u prvi plan ističu neophodnost pozicije u uzdama Dragana Čovića.

I niko se više ne pita zašto je to tako ako su izbori tek za šest mjeseci i ako postoji opcija da Čović ne bude jedini kontrolor hrvatskog političkog bića u Bosni i Hercegovini. Stoga ću, što nisam do sada nikad, citirati jedan komentar na objavu s vlastitog Facebook profila:

“Polako Rasime, Dragan čović je izaslanik kršćanske evrope od koje živimo i koja nam je sačuvala koliko toliko Bosnu Hrvati su predstavnici evrope u Bosni Znaci kako oni sviraju mi moramo da igramo Htjeli nehtjeli tako ti je drug Idi u Palestinu ili Iran ili Siriju ili tursku pa da vidis koliko Bošnjak vrijedi Evropa nas je nahranila i ljudima učinila kapa dole za Evropu Zato šuti šljivovicu na sto i roka”.

Na prvu sam se nasmijao ovom ograničenom insanu, a potpuno mi je bilo nebitno je li bot ili stvarna osoba. Ali, onda sam se sjetio vremena nakon drugostepenog postupka u predmetu “Kovačević vs. BiH” i komentara na neke od tekstova koje smo objavili tim povodom.

Otprilike 80 posto komentara bilo je sličnog stava ovom komentatoru s mog Facebook profila. Pitao sam i sebe i druge zašto je to tako, jesu li Bošnjaci odustali od građanske države, što bi u prevodu značilo da i oni hoće neki etnički entitet ili je nešto drugo posrijedi, ali onda sam shvatio da je riječ NARATIV podjednako opasna kao i riječ ATOMSKO ORUŽJE.

Jer, narativ kvazipolitika, plaćenika, špijuna i ko zna kakvih hohštaplera u našem javnom prostoru sludio je Bošnjake do činjenice da oni više pa i ne vjeruju u jedinstvenu građansku Bosnu i Hercegovinu i da im je eto konvertit Dragan Čović predstavnik kršćanske Evrope, iako je ne tako davno bio komunista/ateista.

A onda se vratim u današnjicu i vidim da bošnjačka kvazipolitička elita srlja u ambis Čovićevog zagrljaja što će vjerovatno biti posljednji čin u drami Bosna i Hercegovina od opstanka do nestanka.

Još jedan mandat Čovićevog upravljanja svim procesima u državi i većem entitetu budite sigurni je opasniji nego svi zločinački ataci na Bosnu i Hercegovinu u vrijeme agresija. Ne zbog toga što je Čović jak, već zbog činjenice da su Bošnjaci devedesetih imali jednu ideologiju, a ona se zvala jedinstvena i cjelovita građanska država Bosna i Hercegovina, a danas žive u ideji da nam građanska ne treba, da je Rs negdje tamo, a da je Čović namjesnik Pape u našim krajevima.

Ne vjerujem u opciju naglog buđenja i promjene svijesti, tim prije što ne vjerujem da ćemo se osloboditi informativnog ili specijalnog rata koji se protiv nas vodi među nama samima. Ali, svejedno zarad vlastite savjesti i onog što zastupam moram reći da ono malo svjesnih mora izaći hrabrije i glasnije i poručiti bošnjačkim kvazipolitikama da nema savezništva sa hrvatskom politikom koja ugrožava živote, imovinu i slobodu hercegovačkih Bošnjaka.

Moramo, možda nam je ovo vrijeme i posljednja prilika, izaći i glasno poručiti da nema koaliranja i vezanja zastava s Čovićem i njegovom politikom sve dok Bošnjaci i drugi građani iz Stoca, Mostara i drugih gradova i sela u Hercegovini ne budu imali prava koja imaju Bošnjaci i drugi građani u Sarajevu, Zenici, Tuzli…

Upitno je koliko nas to još može reći i koliko će nas slušati oni kojima su fotelja i budžet jedini cilj, ali naše je da dignemo glas i kažemo, barem ćemo mirne savjesti umirati!