Piše: Senad Šepić, osnivač Sarajevo Energy Foruma, vodećeg energetskog skupa u regiji
Dok svijet prati nova zaoštravanja na Bliskom istoku i potencijalne poremećaje u zoni Hormuškog moreuza, ponovo se otvara staro, ali nikad riješeno pitanje – koliko zapravo kontrolišemo vlastitu energiju?
Odgovor je prilično neugodan: vrlo malo.
Kroz Hormuz prolazi više od petine globalne nafte. To znači da svaka politička ili sigurnosna kriza na tom prostoru gotovo trenutno postaje i naša kriza – kroz rast cijena goriva, inflaciju i dodatni pritisak na ekonomiju. Bosna i Hercegovina tu nema nikakav utjecaj, ali itekako osjeti posljedice.
Ovisnost koju skupo plaćamo
Naš transportni sistem je gotovo u potpunosti vezan za fosilna goriva. To nije samo tehničko pitanje, nego pitanje ekonomske sigurnosti.
Kada cijene nafte rastu, rastu i troškovi života, rastu i cijene roba i usluga i smanjuje se konkurentnost privrede.
Drugim riječima, svaka globalna kriza automatski postaje lokalni problem.
U takvom sistemu nema stabilnosti – samo stalna neizvjesnost.
Elektrifikacija kao odgovor, ne kao trend
Često se električna vozila i solarni paneli posmatraju kao dio “zelene agende”. Međutim, aktuelni globalni kontekst pokazuje da se radi o mnogo dubljoj stvari – pitanju nezavisnosti.
Kombinacija vlastite proizvodnje električne energije i električnog vozila prvi put omogućava građanima i kompanijama da izađu iz začaranog kruga ovisnosti o uvoznim energentima.
To u praksi znači energija proizvedena na vlastitom krovu, mobilnost koja ne zavisi od globalnih tržišta i troškovi koji su predvidivi i dugoročno stabilni.
To nije ideologija – to je racionalan odgovor na nestabilno okruženje.
Cijena: kratkoročna percepcija vs dugoročna realnost
Argument da su električna vozila skupa često se koristi bez šireg konteksta.
Klasično vozilo može biti nešto jeftinije na početku, ali:
1. cijena goriva je potpuno nepredvidiva
2. troškovi održavanja su visoki
3. ukupni trošak raste s vremenom
Kod električnih vozila:
1. energija je jeftinija i stabilnija
2. održavanje minimalno
3. u kombinaciji sa vlastitim solarnim sistemom, trošak vožnje može biti gotovo zanemariv
U scenarijima poput krize u Hormuzu, razlika postaje još izraženija – jer tada fosilni sistem pokazuje svu svoju ranjivost.
Mit o nepraktičnosti
Jedan od ključnih razloga sporijeg prihvatanja električnih vozila je percepcija da su nepraktična. Međutim, realnost je drugačija.
Većina dnevnih vožnji u BiH je unutar 30 do 50 kilometara – što električna vozila pokrivaju bez ikakvih problema. Punjenje kod kuće rješava najveći dio potreba, dok se infrastruktura za javno punjenje kontinuirano razvija.
Paradoksalno, upravo u kriznim situacijama električna vozila postaju praktičnija opcija. Dok gorivo može postati skupo ili nedostupno, električna energija se proizvodi lokalno i iz više izvora.
U kombinaciji sa solarnim panelima, korisnik dobija ono što je danas najvrjednije – kontrolu.
Vrijeme za promjenu paradigme
Energetska tranzicija se često predstavlja kao dugoročan proces. Međutim, geopolitičke okolnosti pokazuju da se ona ubrzava – ne zbog politike, nego zbog realnosti.
Sistem zasnovan na uvozu fosilnih goriva je centraliziran, podložan krizama i izvan je naše kontrole.
S druge strane, decentralizirana proizvodnja energije i električna mobilnost nude nam veću otpornost, ekonomsku stabilnost i stvarnu nezavisnost.
Zato pitanje više nije da li trebamo preći na ovaj model, nego koliko brzo.
I dodatno šta možemo lično mi uraditi kad već institucije ne djeluju proaktivno je da shvatimo da energetska nezavisnost ne počinje na državnom nivou. Ona počinje na krovu naše kuće – i u našoj garaži.
A koji su trendovi u razvoju ove industrije i kako elektromobilnost podiže našu vlastitu i poslovnu poziciju na viši nivo, saznajte i na Trećoj EV WEEK konferenciji i sajmu električnih i hibridnih vozila koji će se održati 28-29. aprila u Sarajevu. Više o ovom događaju pratite na stranici www.ev-week.ba