Od sarajevskog antifašizma ostala je samo Vječna vatra: Mioković je smijenjen, jer Bosnom vladaju fašisti!

Piše: Rasim Belko

"Jao onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro zlim, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko čine slatkim, a slatko gorkim!" (Biblija, Izaija 5,20).

Uistinu, nije teško naći identične upute islama i pravoslavlja u pogledu citiranog iz Biblije, a u kontekstu današnje Bosne i Hercegovine i onoga što je orvelovski novonormalno ili novoskrajnuto.

Nisam pisao, a samo sam površno pratio raspravu koja nudi opravdanja za smjenu čovjeka s kojim se skoro ni u čemu društveno-političkom ne slažem. A smijenjen je Dragan Mioković, s kojim sam se koji put i javno preporiječio zbog tih različitih društveno-političkih stavova, viđenja i ubjeđenja.

I to je demokratija, to je ljudski, pa ako hoćete i religijski.

Ali ni ljudski, ni religijski, a naročito nije antifašistički smijeniti čovjeka zbog izrečenog stava koji u apsolutnoj mjeri odražava istinu i stavove svih antifašista, svih normalnih i moralnih ljudi ovog ex-jugoslovenskog podneblja.

I ono što sam jučer čuo, čemu sam svjedočio, progoni me kao što Evropsku uniju progoni misao o mogućem povratku fašizma na njeno čelo.Jer, ako je zarad političke korektnosti prema fašistima – a ustaše i četnici to bez dvojbe jesu – smijenjen Dragan Mioković, imam li onda pravo postaviti tezu da je Bosna i Hercegovina država kojom vladaju ustaše i četnici uz pomoć ispuhanog antifašizma!

Kao doprinos tome, evo ja ću ponoviti ono zbog čega je Mioković proganjan – malo su ih pobili koliko su ustaše i četnici nanijeli zla svim građanima jugoslavenskog podneblja!

A sada o tezi!

Aktuelnu vlast u Bosni i Hercegovini, bez malo kalkulacije, skrojio je fašizmu skloni visoki predstavnik Christian Schmidt, nosilac ordena ideološkog uzora ustaša Ante Starčevića!

I tada smo znali da neće izaći na dobro, ali nismo ni slutili na šta će u suštini izaći.

Elem, u toj nametnutoj vlasti su sljedbenici Starčevića, Pavelića, Luburića i sličnih ustaških ideologa i kolovođa u obliku političke partije HDZ BiH s Draganom Čovićem na čelu. HDZ BiH je ključni dio vlasti, komandni kadar što bi rekli. Do njih su kriptokomunistički sljedbenici antifašizma u organizaciji SDP BiH predvođeni Nerminom Nikšićem. Njima je od antifašističke borbe ostalo još obilježavanje onog Igmanskog marša i obilazak još ponekog spomenika antifašizmu, koji je ovdje, po svemu sudeći, poražen.

Treći faktor u toj vlasti su, kako to odlično Nedžad Latić reče, sluge cionističkog kapitala u imenu organizacije Narod i pravda i s vođom Elmedinom Konakovićem. Ova politička pojavnost, misleći i na stranku i na njenog lidera, zapravo je ključni stub vlasti ustaškog HDZ-a i Dragana Čovića.

Najmanji dio, ali itekako bitan, su ovi Miokovićevi, loše upakovani liberali koji se zbog svoje nepodešenosti često nađu u problemima kada im se istina omakne. A Miokoviću se omakla i oni su ga pustili niz vodu, kao što su pustili i sve prije njega, pa i same osnivače i perjanice te stranke. Da, načelno su ga branili, ali odbrana antifašizma ne smije i ne može biti načelna – ona mora biti onakva kakva je bila odvajkada i kakva će biti zauvijek! No, Naša stranka je sva svoja lica pokazala i zato mi nestanak tog političkog projekta ili njegov izborni krah neće biti nikakvo iznenađenje.

Ali, zarad potpune slike, ne smijemo zaboraviti ni one koji su formalno u opoziciji, ali i dalje jedu dobru štrucu sa državnih jasli, a čine ih SDA, DF, SBiH (splet svega, ali u osnovi antifašistički).

Sagledavajući sjednicu i smjenu Miokovića, lako ćemo doći do zaključka da su njega smijenile ustaše podržane antifašistima s desne strane sale, dok su načelno protivni antifašisti s lijeve strane ostali skrušeni u svojim molitvama Titu da pomogne Miokoviću, zaboravivši da se protiv fašizma bori svim sredstvima, a ne strpljenjem!

Mioković je prošlost, to i nije neka šteta ni njemu ni nama, alčinjenica da svi sarajevski antifašisti igraju na frulu ustaštva daje odgovor na sva ona pitanja o budućnosti Bosne i Hercegovine.

Jer, dokle god se sarajevski antifašisti postavljaju tako da trčeći brane ustaše i četnike do sarajevskih Hrvata i Srba, braneći ustaško i četničko pravo na demokratiju nasuprot antifašističkog prava na demokratiju, dotle će Bosna i Hercegovina tonuti brže ka svom nestanku!

To su oni isti sarajevski antifašisti čije očeve i braću hapse kako bi ih izjednačili s potomcima ustaša i četnika koji su 1992. godine krenuli da raskomadaju Bosnu i Hercegovinu. Šta su ti antifašisti uradili da zaustave ustaše i četnike u progonu lavova i lavica bosanskog otpora – NIŠTA!

Iluzorno je onda bilo očekivati od sarajevskih antifašista da kažu NE ustašama i četnicima, da jednom konačno pokažu smjelost makar ih ona i koštala lagodnog političkog hljeba.

Jer, Mioković je smijenjen zbog izjave, a Čović, Krišto, Dodik i ostali vode ovu državu držeći se pod ruku s ratnim zločincima koji na rukama i savjesti imaju krv hiljada žrtava genocida i dvostrukog UZP-a!

Na pitanje KADA ćete njih smijeniti kao što ste smijenili Miokovića, sarajevski antifašisti ostat će nijemi, jer u Sarajevu je od antifašizma ostala samo Vječna vatra, a s takvim Sarajevom i antifašizmom od Bosne i Hercegovine uskoro će ostati samo kostur i ništa više!

Jer, j***š antifašizam koji se saginje pred fašizmom!