KAD VASKRSNE STATISTIKA Kajganić umjesto jaja farba naciju, a pravde ni u tragovima!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Konferencija za medije glavnog državnog tužioca Milanka Kajganića trebala je predstaviti rezultate rada Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Nije ovo vic, tako su naslovili u pozivu za medije, iako bi ispravnije zvučalo rezultati nerada Tužilaštva BiH.

Ali, bez obzira na to konferencija je otvorila niz ozbiljnih pitanja o funkcionisanju ove ključne pravosudne institucije, njenim prioritetima, ali i unutrašnjim odnosima. Odavno je poznato da tamo ništa ne štima, a svaki novi slučaj u kojem se otkrije kompromitacija nekog tužioca, dokaže ono šro znamo – malo je toga zdravog u Tužilaštvu BiH.

Ma koliko se Kajagnić trudio opravdati sebe, jasno je da riba uvijek smrdi od glave. Jer, nije baš da je Kajganić jučer došao na čelo Tužilaštva BiH.

Na prvi pogled, brojke koje je iznio Kajganić djeluju impresivno. Procenat osuđujućih presuda u predmetima ratnih zločina iznosi 80 posto, dok drugostepene presude imaju stopu od 71 posto. No, iza tih statistika krije se realnost koja je mnogo složenija i porazna je za državu Bosnu i Hecergovinu.

I nakon tri decenije od završetka rata Tužilaštvo BiH ima 162 aktivna predmeta ratnih zločina u kojima su počinioci poznati. U čak 86 slučajeva osumnjičeni su nedostupni pravosuđu i nalaze se u zemljama regiona.

Onda su u nedostatku njih tužioci, po želji Srbije, pristupili procesuiranju onih koji su dostupni. U pravilu to su pripadnici Armije RBiH i MUP-a RBiH jedine, u to vrijeme, legalne vojne sile na tlu BiH.

Njima se sudi što su branili državu BiH, jedinu koju vole i imaju, ovi nedstupni su mahom agresori na BiH, kriju se u Srbiji i Hrvatskoj. I gdje je tu pravda? Znamo da u ulici Kraljice Jelene odavno ne stanuje.

Kajganić je jedan od onih koji je aktivno učestvovao u optužnicama zasnovanim isključivo na revizionizmu. Podsjećamo on je zastupao optužnicu protiv Ramiza Drekovića (pravosnažno oslobođen), a onda je potpisao i najkontroverzniju optužnicu kada je riječ o ratnim zločinima predmet Doborovoljačka!

Inače, ovaj predmet je okončan u Hagu, kao i Sudovima u Beču i Londonu.
I to više nije samo pravosudni problem, već i politički i diplomatski poraz države koja tri decenije nije uspjela izgraditi efikasan regionalni mehanizam za procesuiranje ratnih zločina. Čak suprotno, po želji beograda se formiraju predmeti i radi se na revizionizmu.

Jednak paradoks leži i u drugom prioritetu Tužilaštva BiH i borbi protiv organizovanog kriminala. Kajganić je naglasio da su predmeti nastali iz dešifrovanja aplikacija Sky i Anom apsolutni prioritet. Međutim, upravo u tom kontekstu javnost je dobila informaciju o unutrašnjem potresu u instituciji. Na stranu činjenica da tužioci Tužilaštva BiH Sky dokaze koriste naslijepo, bez da su osim njih utvrdili i pronašli druge dokaze, predmet tih sporova najčešće ide do Strazbura. Slučaj iz Tuzle gdje je Sud odbacio Sky dokaze mogao bi otežati cijelu priču.

Premještaj zamjenika glavnog tužioca Džermina Pašića iz Odjela za organizovani kriminal u Odjel za ratne zločine formalno je predstavljen kao "preraspodjela". No, objašnjenje koje je potom uslijedilo baca potpuno drugačije svjetlo na tu odluku. Kajganić je potvrdio da se Pašić pominje u nekoliko predmeta i da je protiv njega podnio disciplinsku prijavu zbog spornog postupanja sa službenim zabilješkama i informacijama.

Ako je tačno ono što tvrdi Kjaganić da je Pašić 'bio učesnik', kako je onda moguće da prijava ide samo prema disciplinskom tužiocu, ima li ovdje eventualno i krivičnog djela i odgovornosti?

Ako je to zaista razlog, onda se postavlja logično pitanje zašto je javnost o tome saznala tek nakon novinarskih pitanja? I zašto se takve informacije otkrivaju tek kada su kadrovske promjene već izazvale sumnju?

Posebno zabrinjava i Kajganićeva tvrdnja o curenju informacija iz istraga. Ako je tačno da se naredbe o finansijskim istragama pojavljuju na portalima prije nego što osumnjičeni saznaju da su predmet istrage, onda se radi o ozbiljnom sigurnosnom problemu unutar pravosudnog sistema.

No, javnost ni tu nije dobila odgovor ko odaje informacije i zašto do danas niko nije odgovarao.

Najviše pitanja, međutim, i dalje izaziva slučaj "Vila na Dedinju". Ali, interesantno da se ne spominju sumnjive odluke Tužilaštva koje su odbacile predmete rušenja ustavnog poretka BiH u režiji Milorada Dodika.

Kajganić je tako pričao samo o predmetu protiv predsjednika Republike srpske Milorada Dodika vezano za 'Vilu Dedinje', u kojem još uvijek nema tužilačke odluke.

Objašnjenje da Srbija nije dostavila dokaze možda jeste dio problema, ali teško može biti jedini razlog za višegodišnje čekanje. U zemlji u kojoj se politički osjetljivi predmeti često razvlače do beskonačnosti, takva objašnjenja više ne ulijevaju povjerenje javnosti.

Kajganić je na kraju poručio da svako ko smatra da je prekršio zakon može podnijeti prijavu protiv njega. Ta izjava zvuči principijelno, ali ne rješava suštinski problem krizu povjerenja u pravosuđe. jer sve se često svede na 'kadija te tuži, kadija te sudi'.

Valja imati na umu da dolazak i odlazak glavnih tužilaca nije donio prosperitet. Nešto je opasno truhlo.

Stoga bi Kajganić trebao znati da povjerenje u institucije se ne gradi na konferencijama za medije i statistikama. Gradi se transparentnošću, dosljednošću i rezultatima posebno u predmetima koji godinama čekaju pravdu. Jedan takav je opsada Sarajeva!

A upravo su ti predmeti i dalje najveća tišina Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

I znamo da se bliži Uskrs i Vaskrs, ali nismo jaja nemojte nas farbati!