Faktura za antidržavnu diplomatsku blamažu Konakovića i Lagumdžije mora ići Denisu Bećiroviću!

Piše: Rasim Belko

Dok se na unutrašnjem planu svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima služe da prežive na vlasti koju su dobili kao nametnute sluge srpsko-hrvatske politike u Bosni i Hercegovini, perjanice projekta Trojka (SDP, NiP, NS) pokazuju da i na internacionalnom planu mogu biti iznimno uspješni u služenju interesima naših neprijatelja.

Elmedin Konaković, predsjednik stranke Ničije i prolazno (NiP), još od početka sukoba na Bliskom istoku pokazao je zašto je u Vijeću ministara prihvaćen kao pripravnik na čelu diplomatije naše države. Ne pitajući nikoga, pa ni one koji su mu ustavno nadređeni (Predsjedništvo BiH), Konaković se odlučio uplesti u bliskoistočnu baru koju u maksimalnoj mjeri nastoje eskivirati i neki od najjačih političkih magova današnjice koji vode daleko jače i bitnije zemlje od Bosne i Hercegovine.

Zbog “grupe građana” koja tvrdi da je osnovala njegovu stranku, a on to kao demantuje, Konaković je samovoljno izrazio solidarnost sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, valjda misleći kako će ga neko doživljavati ozbiljnije jer se kao politički naturščik umiješao u tako veliki sukob. Osim što je prekršio ustavne i zakonske nadležnosti ministra vanjske politike Bosne i Hercegovine, Konaković je pokazao da ga interesi naše države zanimaju kao lanjski snijeg na Alpama.

Jer, red je podsjetiti na činjenicu da kada se vodila bitka za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kojom se Konaković i njegov predsjednik Denis Bećirović toliko nezasluženo hvale, UAE nisu bili među državama koje su podržale Rezoluciju. Naprotiv, bili su saveznik Srbiji koja je rušila Rezoluciju, jer je Srbija bila agresor na BiH i kosponzor genocida i drugih ratnih zločina u našoj državi.

Ali šta to znači političkom naturščiku Konakoviću? Ništa, jer on zna, kao što znamo i mi, da nije nametnut na čelo diplomatije da bi služio interesima Bosne i Hercegovine. Da služi interesima države, valjda bi znao da mu je Predsjedništvo BiH šef, a da zna išta o ozbiljnoj državničkoj politici, valjda bi pogledao šta radi Recep Tayyip Erdoğan na čelu Turske. Turska nije bila kosponzor rezolucije kojom zemlje GCC-a (Oman, Katar, UAE, Jordan i SAD) traže osudu iranskih napada na njihove teritorije. Jer, predsjednik Turske zna koliko je nezahvalno i naročito nepotrebno utrčavati u zamku bliskoistočnog haosa, pa je to izbjegao i kada su rakete uletjele u prostor njegove države. Isto tako, Erdoğan, za razliku od naturščika Konakovića, zna da političko poricanje istine ne služi ničemu osim opravdanju stvarnih agresora.

A, pošteno govoreći i istinu iznoseći, Iran kao suverena država je napadnut žestoko, ubijen mu je vrhovni vođa, a ti napadi krenuli su upravo s teritorija onih država koje danas traže da se Iran osudi.

Ali šta istina znači ministru diplomatije BiH koji u Zagrebu klinički umre na pitanje je li Hrvatska bila agresor na BiH, iako svi znamo da jeste i da to potvrđuju presude Internacionalnog suda pravde?

Istini i pravdi nije sklono ni jedno drugo političko kopile koje je u vremenu svoje pune političke snage, suprotno stavu bosanskohercegovačkog pravosuđa, nevine ljude slalo u američke kazamate da bi sačuvalo šačicu lažne moći u političkoj kaljuži Bosne i Hercegovine. Ime mu je Zlatko Lagumdžija i on je u priči o Rezoluciji VSUN-a o Iranu egzekutor koji se bori za još jednu priliku. To je onaj politički sluga tuđih interesa koji je skupa s nezavisnim novinarima komunističke provinijencije u smrt poslao najbriljantnijeg generala Armijer RBiH Mehmeda Alagića (uz generala Atifa Dudakovića), o kojem danas uče generali te moćne Amerike.

Sluge su se udružile i sada služe svima i svemu osim interesima države Bosne i Hercegovine i građana. Taj Lagumdžija bi danas isporučio svakog građanina Bosne i Hercegovine koji ne misli kao on u Guantanamo ili neki sličan kazamat, kada bi mu Amerikanci obećali da će ponovo biti neka "čivija" s iluzijom političara u Bosni i Hercegovini. U ovoj priči zbog toga sam najmanje iznenađen njegovim ponašanjem. Jer, politički lihvar koji svjesno odluči na svojim leđima nositi sudbinu djece čiji su nevini očevi izručeni u američko mučilište nema skrupula, pa je ovo samo jedan u nizu događaja koji to potvrđuju.

I na kraju, ključna figura priče o izdaji interesa Bosne i Hercegovine zove se Denis Bećirović. Ključna figura i najveći krivac svih unutrašnjih problema od januara 2023. godine i uzrok činjenice da je Bosna i Hercegovina dobrano uzdrmana i na ivici opstanka, još jednom ću ponoviti, zove se Denis Bećirović!

Ta samodopadna politička nuspojavnost loše i neuspješne tranzicije iz komunizma u socijaldemokratiju vratila je u život potrošenog slugu stranih interesa Zlatka Lagumdžiju i svojim glasanjem dovela na vlast Vijeće ministara koje u mandatu još nije donijelo niti jednu prodržavnu odluku ili zakon!

I ma koliko se lihvarski pokušavao odmaći od političkog projekta Trojka, Denis Bećirović bio je i ostao ključna karika koja tom projektu omogućava da vrlo dobro služi interesima srpske i hrvatske politike. A glasanje Lagumdžije u VSUN-u, baš kao i djelovanje HDZ/SNSD ministara u Vijeću ministara, ili još gore ministara Trojke, direktno se mora fakturisati Bećiroviću.

Konakovićevom politikom i djelovanjem imamo pravo biti nezadovoljni, ali on je naturščik kojeg su sada nametnuli i teško da će ikada više imati priliku da to uradi. Bećirović je, pak, neko ko dvije decenije jede ugodan hljeb s državnih jasli, prošao je parlamente i politike, a opet je pristao biti sluga i izdajnik zarad interesa neprijatelja Bosne i Hercegovine.

Više puta smo se u tekstovima na ovim stranicama, ali i u drugim medijima, pitali koliko će nam trebati vremena da se popravi šteta koju uzrokuju Trojka i njen predvodnik Bećirović. Danas, nakon svega, pa i ovog sponzorisanja rezolucije koja u konačnici ništa ne znači, a puno nam šteti, jasno je da će popravka štete ići teško i biti bolna, ako uopće bude i moguća.

Zarad toga, zarad budućnosti Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović mora biti politički uklonjen na izborima. Da, sklonit će njega SDP i nakon poraza u Dom naroda, ali neka čami tamo u opoziciji, neka piše otvorena pisma, barem neće imati snagu i moć pozicije s koje nam je nanio toliko internacionalne štete.

Jer, Bećirović je taj kojem se s punim pravom ima fakturisati diplomatska izdaja interesa Bosne i Hercegovine izvedena uz gaženje Ustava i ustavnih nadležnost.

A Konaković, on mora odgovarati za djelovanje mimo Ustava države koju predstavlja i izdaju interesa te države, a politički je već u formi strašila koje plaši ptice, uskoro će i njega vjetar političkog otrježnjenja domoljuba odnijeti u prošlost.

Dat će Bog, ničiji zulum ne traje vječno!