Piše: Armin SIjamić
Prošle su tri sedmice od kada su Sjedinjene Američke Države i Izrael napali Iran. Američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu su ovih dana na ovaj rat bacili novo svjetlo, a Iran pokazao da je spreman igrati i takvu igru.
Moderna historija Bliskog istoka je i historija borbe za kontrolu energenata. Bilo da su svoj uticaj projektovali Zapad ili Moskva uvijek su jedan od glavnih razloga nafta i prirodni gas. Takva politika je odnijela milione života, stvorila i uništavala države i kako se čini tome nije došao kraj.
Jedna od teorija kaže da je kraj režima Bashara al-Assada počeo s njegovim odbijanjem ponude iz Washingtona da se nafta i gas preko Sirije, iz Perzijskog zaljeva, transportuje do Mediterana i Evrope, a što bi značilo da se Damask mora odreći iranskog i ruskog uticaja. Assad je ponudu odbio i izgubio rat u kojem su na razne načine učestvovale brojne države.
Govoreći o Iranu ovakva teorija također je primjenljiva. Naime, Iran ima energente i kontroliše Hormuški moreuz kroz koji prolazi oko dvadeset posto svjetske nafte i ukapljenog gasa. To znači da Iran, a shodno tome i Rusija i Kina, imaju polugu koju mogu koristiti protiv Washingtona i njegovih arapskih i drugih saveznika. U konačnici, ako se svijet bude dijelio u blokove, okupljajući se oko velikih sila kakve su SAD, Kina i Rusija, to znači prednost u pristupu resursima.
Trump i nafta
Pomenuti Assad je jednom prilikom rekao da je Trump najbolji američki predsjednik ikada. Kada je Trump poslao američku vojsku da zauzme sirijska naftna polja i to javno priznao, Assad je ironično pohvalio njegovu iskrenost i svom neprijatelju dao ovu laskavu titulu.
Trump svoju žeđ za naftom nije krio ni na drugim mjestima i ovih dana slično je govorio o iranskoj nafti i gasu. Od Venecuele je uzeo naftu, ili kako on to kaže „vratio“, objašnjavajući da je to američka nafta, čime je želio ojačati američke naftne kompanije i potisnuti kineske.
Osam dana ranije Trumpova vojna intervencija desila se i u Nigeriji, također bogatoj naftom, gdje je navodno štitio ugrožene kršćane. U toj afričkoj državi napao je za katolički Božić grupe koje su, kako je rekao, povezane s ISIL-om. Poruka nigerijskim vlastima bila je jasna, jer je ta afrička država, baš kao i neke druge u Africi, jedna od onih na koju Kina računa u nabavci nafte.
Malo nakon Božića, novi momenat koji se ne može zanemariti ako se posmatra borba velikih sila za kontrolu energenata. Izrael je priznao Somaliland kao nezavisnu državu, a koja ima izlaz na more blizu strateški važnog prolaza Bab el-Mandeb kojeg su proiranski jemenski Husi efektivno zatvorili zbog rata u Pojasu Gaze i kroz Crveno more puštali ruske i kineske brodove.
Zadnjeg dana februara na red je došao i Hormuški moreuz, odnosno napad na Iran, ogrnut i u vjerski rat, strah od iranske nuklearne bombe i balističke prijetnje čak i Sjedinjenim Državama, nakon što je Teheran po istoj američkoj matrici bio prijetnja evropskim državama i što je dovelo do toga da Washington izgradi antiraketni štit uz ruske granice.
Trump je ovim manevrima pokušao da ovlada sa što više nafte i gasa i Kinu ostavi bez energenata. Koraci ka tome cilju bili su disciplinovanje Nigerije, ohrabrivanje stvaranja države na teritoriji Somalije, otmica venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura i pokušaj rušenja vlasti u Iranu.
Iran i nafta
Objašnjavajući Amerikancima posljedice zatvaranja Hormuškog moreuza od strane Irana i skok cijena goriva, Trump je rekao da takav potez niko nije očekivao. U Trumpove riječi nije povjerovao niko ko je znao bilo šta o Iranu i ko je pratio šta se dešava u toj državi posljednjih mjeseci. Naime, analitičari su govorili da će se upravo to desiti i to je na koncu rečeno više puta iz samog Teherana.
Trump je potpuno bio toga svjestan, uprkos ovakvim izjavama. Kada je Iran zatvorio Hormuški moreuz u američko-izraelskom bombardovanju pogođen je depo s gorivom u Teheranu i gradu je prijetila ekološka katastrofa. Crni oblaci nadvili su se nad gradom, a snimke pokazivale ulice koje doslovno gore, jer je plamen pratio gorivo koje se razlijevalo. Potom je Trump prijetio da će bombardovati ostrvo Kharg s kojeg Iran svoju naftu šalje u svijet.
U srijedu navečer oštećen je dio iranskih kapaciteta za crpljenje prirodnog gasa, a Trump je u objavi na društvenim mrežama za taj čin optužio Izrael i rekao da o tome nije bio obavješten. U uzvratnim napadima Irana jučer su pogođene najveća izraelska rafinerija nafte, naftna i gasna infrastruktura u Kataru, Saudijskoj Arabiji i drugdje, baš kako je Teheran obećao ako njegova energetska infrastruktura bude meta.
Istog dana cijene nafte su opet porasle, a arapske države došle u situaciju da traže odobrenje Irana da izvoze naftu i gas kroz Hormuški moreuz. Mediji su izvijestili da je Teheran do sada dozvolio tankerima povezanim s Turskom, Kinom, Indijom, Pakistanom i Irakom da plove kroz Hormuški moreuz i da Iran prodaje svoju naftu i gas. Dakle, sada Iran odlučuje ko može doći do nafte i gasa u Perzijskom zaljevu.
Ovakav odgovor Irana natjerao je Trumpa da obeća privremeno ukidanje sankcija na naftu iz Rusije, kako bi se smanjila cijena na svjetskom tržištu. A jučer je američki ministar finansija Scott Bessent, što niko nije očekivao, najavio da Washington možda ukine sankcije i na dio iranske nafte iz istog razloga kao u slučaju ruske nafte.
Crtanje mapa
Ako Iran istraje s ovakvom politikom doći će do povećanja cijene energenata u najvećem dijelu svijeta i shodno tome do blaže ili snažnije ekonomske krize. Na to su Trumpa i bivše američke predsjednike upozorili svi koji poznaju Iran. Naprosto, država koja ratuje za svoj opstanak protiv nuklearnih sila i suočava se s teškim sankcijama, iskoristiće svaki alat koji ima na raspolaganju.
Da bi promijenio stanje na terenu Trump je poduzeo razne aktivnosti. Više puta je ponovio da je uništio Iran, iransku vojsku i mornaricu, zaprijetio novim napadima i slanjem marinaca te na koncu počeo da okuplja koaliciju država koje bi izvršile deblokadu Hormuškog moreuza. Odziv je bio toliko slab da se Trump kritički osvrnuo na budućnost NATO-a i na odnose sa saveznicima.
Jučer je i Netanyahu dao svoj doprinos ovom pitanju - u obraćanju za koje mnogi na društvenim mrežama tvrde da je plod rada vještačke inteligencije i da je izraelski premijer zapravo mrtav. Predložio je da se gradi naftovod iz Perzijskog zaljeva, preko Arapskog poluostrva, do Izraela.
Ovaj prijedlog nije novost, jer se uklapa u ranije planove ove vrste, kao dio velike igre trgovačkih koridora koji bi prolazili kroz Iran i Saudijsku Arabiju, ka Rusiji ili Izraelu i Evropi.
Međutim, ova izjava važna je iz više razloga, posebno ako se ima na umu Trumpova tvrdnja da je Izrael gađao iransku energetsku infrastrukturu bez konsultacija s njim. Prvo, jer Izrael smatra da se treba povezivati i s arapskim državama koje ga ne priznaju i to protiv interesa Irana. Drugo, što bi gradnja takve energetske mreže značila da je sadašnja iranska vlast pobijedila i svrstala se u drugi blok u odnosu na Zapad. U konačnici, to bilo efektivno crtanje mapa u novom multipolarnom svijetu kojeg zagovaraju Rusija, Kina, Brazil, Indija, Iran i drugi.
Ako SAD, Izrael i Iran nastave s ovakvom politikom i ne bude jasnog poraza jedne od strana u bliskoj budućnosti, rat bi mogao ličiti na onaj u Ukrajini, gdje Washington i Moskva nastoje povući crtu razgraničenja dva različita svijeta. Na Bliskom istoku to bi značilo da su neke države, male i slabe, dovedene pred svršen čin i žrtvovane u ime energetskih interesa velikih sila.