Ministre Konakoviću, znate šta je još ružnije od priča o evakuaciji, istina da je Jablanica zapostavljena!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova, opet analizira društvene mreže. Sreća da Vlada FBiH zvanično u listu zanimanja uvrsti „voditelja društvenih mreža“, znači posao Konakoviću neće biti teško pronaći.

Šalu na stranu, jer malo je kome do šale u ova burna, nesigurna vremena.

Naime, Konaković se oglasio o kritikama evakuacije iz Dubaija, tvrdeći da to nije moralno ni ljudski te da je „posebno ružna priča“ kako je zanemarena Jablanica.

A, ministre, jedino je ružnije od pokušaja da se kritike evakuacije predstave kao „nemoralne i neljudske“ to što je istina - Jablanica je zaista zapostavljena. To bi ministar Konaković morao priznati.

Više od godinu dana prošlo je od razornog nevremena koje je pogodilo Jablanicu. U poplavama, klizištima i odronima život je izgubilo 18 osoba. Još uvijek nema konačne tužilačke odluke o spornom kamenolomu, dugo su se pravosudne institucije igrale igrale ping-ponga, da bi na kraju Poskok ipak preuzeo predmet.

Dok se javna debata vodi o influenserima i bogatašima, ljudi koji su izgubili sve u poplavama i dalje čekaju konkretnu pomoć. Ministar Konaković ističe da država svakodnevno reaguje i spašava svoje građane u inostranstvu što je svakako važan zadatak.

No kada stvarni problemi unutar zemlje uništene kuće, razorena infrastruktura, ljudi bez osnovnih životnih sredstava, ostaju u drugom planu, retorika o „ružnim pričama“ ne samo da zvuči hladno, nego odražava distancu između onih koji donose odluke i onih koji pate.

Novac jeste odobren i dijelom raspoređen, ali činjenica da Jablanica i dalje čeka obnovu govori više od bilo koje službene izjave. Kritike nisu manipulacija javnošću, one odražavaju stvarni osjećaj građana koji vide nepravdu i zanemarivanje.

Dok se insistira na moralnoj superiornosti pri spašavanju Bosanaca i Hercegovaca iz inostranstva, zaboravlja se na one koji su te iste Bosance i Hercegovce učinili potrebnima vlastite pomoći kod kuće, u Jablanici.

Ružno je kada se istina pokušava prikriti riječima, ali još je ružnije kada se stvarna patnja građana pretvara u „priču“ koja se ignoriše.

Zato bi Konaković treba više raditi svoj posao, jednako brinući za sve 'grupe građane', a ne samo priviligovane. Posebno se ne bi smio ljutiti što javnost ipak vidi nedosljednost i zanemarivanje njih samih!