Komisija kao alibi: Hoće li nova istraga o pravosuđu završiti kao i prethodne?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Komisija za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u srijedu će razmatrati inicijativu za pokretanje postupka formiranja nove Istražne komisije o stanju u pravosuđu.

Ova inicijativa dolazi u trenutku kada javnost svjedoči novim aferama i ozbiljnim optužbama koje se odnose na integritet i nezavisnost rukovodećih ljudi u pravosudnim institucijama, uključujući i aktuelnog glavnog tužioca Milanko Kajganić. Reklo bi se sve je prekasno i usporeno!

U obrazloženju inicijative navodi se da su posljednji slučajevi dodatno urušili povjerenje građana u pravosudni sistem, produbili sumnje u političke i interesne utjecaje te ogolili slabosti mehanizama odgovornosti i unutrašnje kontrole. Takvo stanje, upozoravaju, nije samo unutrašnji institucionalni problem, već i direktna prepreka evropskom putu Bosne i Hercegovine.

Opet se otkrila topla voda!

Nije sporno da je parlamentarni nadzor nad pravosuđem legitiman i potreban. Nije sporno ni da je reforma pravosuđa jedan od ključnih prioriteta na evropskom putu, uključujući donošenje novog zakona o VSTV-u koji bi trebao garantovati veću nezavisnost, transparentnost i odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija. Ali iskustvo nas uči da u Bosni i Hercegovini formiranje komisija često postaje zamjena za stvarno djelovanje.

Kada sistem ne želi ili ne zna riješiti problem, formira komisiju. Kada politička odgovornost izostane, organizuje se saslušanje. Tako je i bivša glavna tužiteljica Gordana Tadić prošla kroz parlamentarna saslušanja, nakon kojih je javnost dobila mnogo retorike, a malo suštinskih promjena. Knjigu smo, čini se, već čitali i njen kraj znamo.

Bosni i Hercegovini treba mnogo više od još jedne komisije. Treba joj politička volja da se provedu zakoni, da se uspostave jasni mehanizmi odgovornosti i da se prekine praksa selektivne pravde. Bez toga, svaka nova istražna komisija rizikuje da postane tek još jedan institucionalni ventil za smirivanje javnosti, a ne alat za dubinsku reformu. BiH treba pravosuđe koje neće raditi na historijskom revizionizmu, treba pravosuđe koje utvrđuje istinu, a ne posredstvom montiranih optužnica pomaže političkim moćnicima.

Ako Parlamentarna skupština BiH zaista želi pokazati da je dorasla trenutku, onda nova komisija mora imati jasan mandat, precizne rokove i obavezujuće zaključke koji će rezultirati konkretnim izmjenama zakona i praksom odgovornosti.

Teško je to očekivati, ako znamo i da izvještaji o radu Tužilaštva BiH su padali pred Parlamentom, bez ikakvih posljedica za čelne ljude Tužilaštva.

Zato, bojim se, još jednom ćemo potvrditi da je u ovoj zemlji lakše formirati komisije nego suštinski raditi.

Evropski put Bosne i Hercegovine neće zavisiti od broja održanih sjednica i saslušanja, već od stvarnih, mjerljivih promjena u vladavini prava. A to je zadatak koji nijedna komisija sama po sebi ne može završiti.