Članak

TRANSATLANTSKO SAVEZNIŠTVO

Nova konferencija u Minhenu, Macronov intervju i dilema hoće li Amerikanci promijeniti stavove

Američki potpredsjednik JD Vance prošle godine održao je govor na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji i mnoge šokirao. Ove sedmice francuski predsjednik Macron dao je intervjuu za više evropskih medija, što je neka vrsta odgovora Washingtonu.

Piše: Armin Sijamić

Američki potpredsjednik JD Vance 14. februara prošle godine održao je govor na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji i mnoge šokirao. Ove sedmice francuski predsjednik Emmanuel Macron dao je intervjuu za više evropskih medija, što je neka vrsta odgovora Washingtonu.

Govor JD Vancea iz Minhena mnogi smatraju historijskim, iako suštinski nije ništa rekao što nije dio političkih programa država Zapada i u šta se zvaničnici Zapada decenijama zaklinju.

Vance je rekao da Evropljani moraju preuzeti odgovornost za svoj kontinent i da se Sjedinjene Američke Države moraju posvetiti drugim dijelovima svijeta, što je opcija koja je na stolu još od kada se shvatilo da Kina postaje svjetska politička i ekonomska sila.

Vance je govorio i o stanju demokratije u više evropskih država i kritikovao saveznike zbog suzbijanja slobode govora, poništavanja izbora, sprječavanja ljudi da ispovijedaju religiju i što su otvorili vrata milionima migranata koji uništavaju civilizaciju kojoj pripadaju Evropljani i Amerikanci. Dakle, Vance je podsjetio saveznike na ono što je ne tako davno bila zajednička vrijednost i ono što brojni građani širom Evrope traže glasajući za antimigrantske stranke.

Brojni Evropljani su govor dočekali u nevjerici, ne samo zbog toga što je Vance rekao i dio istine. Naime, i američka vlada bi se mogla po istim osnovama teretiti za kršenje slobode govora na primjeru suzbijanja propalestinskih protesta i glasova na američkim univerzitetima.

Taj šok u Evropi suštinski je proistekao iz činjenice da Sjedinjene Države zauzimaju drugačiji politički kurs i da od evropskih saveznika traže maksimalnu poslušnost, jer su zadnjih godina pokidali veze s Rusijom i sada se s Washingtonom pripremaju za obračun s Kinom. To znači, na primjer, da u polju uvoza nafte, prirodnog gasa i rijetkih metala Evropa sada zavisi od Washingtona.

Macronov intervju kao odgovor

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je u Parizu okupio grupu novinara iz velikih evropskih medija i govorio o pitanjima koja se odnose na sadašnjost i budućnost Evrope. Intervju je došao uoči samita Evropske unije u Briselu i 62. Minhenske sigurnosne konferencije na kojoj će, prema najavama organizatora, učestvovati „blizu pedeset šefova država i vlada“, ali i američki državni sekretar Marco Rubio za kojeg se vjeruje da dobro razumije brige evropskih saveznika.

Rubijove poruke i nastup Evropljani će s pažnjom pratiti i vidjeti je li se stav Washingtona promijenio u proteklih dvanaest mjeseci. Najmanje što od njega očekuju je da bude blaži od Vancea koji ovih dana u Armeniji i Azerbejdžanu pokušava ubijediti domaćine u ispravnost okretanja prema Zapadu i gradnju koridora koji bi mogao promijeniti Kavkaz.

Macron će američkog gosta dočekati s jasnim stavom, ako je suditi po pomenutom intervjuu koji je izgleda pažljivo tempiran. „Evropa je sama“ i „moramo postati svjetska sila“, rekao je.

„Svjetska tržišta sve više zaziru od američkog dolara. Žele alternative“, rekao je francuski predsjednik i pozvao Evropljane da „zaštite“ svoje zajedničko tržište kao što to rade Sjedinjene Države i Kina. Macron je nezadovoljan potezima američkog predsjednika Donalda Trumpa i rekao je Evropljanima da „ne vjeruju ni sekundu“ ako Washington nakratko popusti u svojim zahtjevima.

Macronov istup suštinski je nastavak poruka koje stižu iz Evrope. Sjetimo se da je ubrzo nakon prošlogodišnjeg Vanceovog nastupa predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen rekla da Zapad kakav smo poznavali više ne postoji i da Brisel mora zauzeti svoju poziciju u novom svjetskom poretku, a nakon nje to su rekli i neki drugi važni evropski političari.

Pronaći zajednički jezik ili nastaviti sukob?

Ovakve žestoke sukobe na Zapadu javnost ranije nije mogla pratiti. Znalo se da nekada postoje neslaganja evropskih država i Washingtona, ili neslaganja među evropskim silama, ali nikada nije bilo tako snažnog javnog razračunavanja sa suprotnom stranom. Neke stvari i možda teške riječi ostajale su iza vrata sala u kojima su se sretali šefovi savezničkih država.

Zato je važno pitanje kako će izgledati ovogodišnja Minhenska konferencija, ili svaki drug javni skup saveznika sa dvije strane Atlantika. Hoće li se Amerikanci opet postaviti kao Vance ili će poslati drugačije poruke?

Skup u Davosu, održan prije tri sedmice, bio je šokantan. Iz nastupa nekih evropskih i američkih saveznika činilo se da svi gube konce igre i da najbliži saveznici sada postaju neprijatelji.

Kanadski premijer Mark Carney okomio se na Trumpa i pozvao na savez država srednje veličine protiv velikih sila. Belgijski premijer Bard de Wever je Washingtonu objašnjavao razliku između „sretnog vazala“ i „nesretnog roba“ govoreći o Grenlandu. Macron je pozvao na više kineskih investicija u Evropu, osudio američke carine i napad na suverenitet drugih država. Von der Leyen je konstatovala da „nostalgija neće vratiti stari poredak“, a Trump je, uz žestok govor, objavio privatnu Macronovu poruku u kojoj navodi da se slaže s njegovom politikom prema Siriji, poziva ga da se zajedno bave Iranom, ali da „ne razumije“ šta Washington želi s Grenlandom.

Takvo stanje na Zapadu ne raduje one koji bi željeli najbliže odnose Sjedinjenih Država i saveznika u Evropi i Kanadi. Nema sumnje da najveći broj zvaničnika na svim stranama želi da se odnosi poprave, svjesni njihove važnosti i energije i resursa koji su utrošeni da se veze izgrade i održe.

Ali Zapad, posebno Sjedinjene Države kao najveća svjetska sila i jači pol u transatlantskom savezništvu, ima ozbiljne probleme u temeljima svoje ekonomije, a što se reflektuje na sve druge politike. Deindustrijalizacija, nedostatak raznih resursa i rijetkih minerala, starenje stanovništva i promjena demografske slike u mnogim državama, dok Kina jača i s Rusijom okuplja države koje su nezadovoljne politikom Zapada, tjera Washington i neke evropske prijestolnice na političke poteze koji nekad nanose štetu i najbližim saveznicima.

Iznuđeni potezi unose nervozu na svim stranama, a zajednički javni nastupi zvaničnika pretvaraju se u politički okršaj „slobodnim stilom“ i poslije toga ostaju pitanja je li kriza na Zapadu toliko duboka ili se s njom slabo nose političari koji iz generacije u generaciju izgledaju bezidejnije, ako ih uporedimo s njihovim prethodnicima na vlasti u Washingtonu, Parizu, Berlinu, Londonu...

Iz takvih rasprava ovih dana neki postavljaju pitanje šta će američki zvaničnici reći u Minhenu vezano za budućnost NATO-a. Sumnju u američke stavove unose i nedavna povlačenja nekoliko američkih oficira iz NATO-a raspoređenih u evropskim bazama. Washington to objašnjava namjerom da Evropljani preuzmu više odgovornosti, a iz Evrope sumnjaju u krajnje namjere.

Međutim, stvari stoje drugačije. Samit NATO-a koji je održan prije osam mjeseci ispunio je sva očekivanja Washingtona. Evropljani su se obavezali da će kupovati više (američkog) oružja, da će preuzeti više odgovornosti za sigurnost u Evropi i omogućiti Sjedinjenim Državama da se posvete Kini. To je ono što je Rubio izričito tražio od NATO saveznika samo par mjeseci ranije.

Trumpov odnos prema Evropi, nakon što je administracija Josepha Bidena zbog agresije Rusije na Ukrajinu pokušala biti stariji brat evropskim saveznicima, poziv je na promjene. U više navrata Washington je Evropi poručio da moraju preuzeti više odgovornosti i vojno jačati, što je nekima od njih zasmetalo. Paradoksalno, kao odgovor Amerikancima neki evropski zvaničnici traže više samostalne politike i pretvaranje Evrope u svjetsku silu.

U nekim drugim vremenima američki i evropski političari od formata ovaj bi problem vjerovatno brzo riješili, ali sa sadašnjim političarima s obje strane Atlantika pitanje je hoće li prvi naredni javni zajednički skup postati mjesto međusobnog okršaja, uz „argument“ s obje strane da samo oni brane Zapad, demokratiju, civilizaciju i ljudska prava i da svi drugi neoprostivo griješe.

#SAD #ArminSijamić #Francuska #UrsulaVonDerLeyen #DonaldTrump #EmmanuelMacron #Davos #aktuelno #nato #Minhen #kina #JDVance #FrancuskaMiješa